Sunčanom stranom ulice

[heading]POZNATI I ZDRAVLJE: VESNA DEDIĆ-MILOJEVIĆ, TV lice i književnica[/heading] Poznata novinarka i voditeljka popularne emisije „Balkan­skom ulicom”, Vesna Dedić-Milojević, u razgovoru o zdra­vom stilu življenja otkriva da pripada tipu osoba koje brige o poslu ostavljaju „na parkingu pred zgradom”, koje su posvećene druženju sa prijateljima, njeguju dugogodišnja prijateljstva, a kada je zdravlje u pitanju, poseban naglasak daju mentalnoj higijeni. Rado se sjećamo druženja sa Torn­jem Cetinskim, Oliverom Katarinom, Biserom Valetanlić, Dejanom Bodirogom, Dinom Merlinom i brojnim drugim poznatim ličnostima, koja smo bili u prilici da ostvarimo prateći nedjeljni serijal Vesninih autorskih emisija. U novije vrijeme, otpočeli smo novi vid interakcije – posredstvom književnog štiva. Nimalo slučajno, Vesnini romani „Zauvek u srcu” i „Sunce meni, sunce tebi” od kada su se pojavili na književnom tržištu ne prestaju da budu aktuelni i zastupljeni na skoro svim top-listama najtraženijih knjiga. Proći su­nčanom stranom ulice, sa osmijehom pod rukom i bezbrižnošću u duši, kao da je poruka za zdrav život koja se nameće iz razgovora sa ovom „zauvijek u srcu” Podgoričankom.

Poznati ste kao lice sa TV ekrana, autorka popularne TV emisije, ali i književnica. Koji su to aspekti djelovanja kojima javna ličnost može da utiče na javnost u cilju promo­visanja zdravog stila življenja, a koje vi lično primjenjujete?

Ja lično se trudim da prije svega propagiram važnost mentalnog zdravlja. U našoj sredini, gdje se za gomilu ludaka kaže „prijeka mu narav”, umjesto da ih vode po pilule kod psihijatra, mislim da je to važno.

Na koji način brinete o ličnom zdravlju?

Trudim se da ostanem prije svega „zdrava u glavi”, tako što brige oko posla ostavljam na parkingu ispred zgra­de, što jednom nedjeljno obavezno izađem do zore sa prijateljima, što sa kćerkom Lenkom svaki zarađeni dinar potrošim na neke lijepe trenutke na moru. Odlazim i jednom godišnje na redovne kontrole i vrlo brinem o kvalitetu namir­nica koje pripremam.

Čime se današnja Podgorica posebno razlikuje od one u kojoj ste Vi bili gimnazijalka JU „Slobodan Škerović”? Po čemu je pamtite?

To je potpuno drugačiji, ljepši, moderniji i za život ugodniji grad od onog iz kojeg sam ja otišla prije 25 godina. A, pamtim… pamtim sve. Ako me sada pitate koga sam juče intervjuisala trebaće mi bar pet minuta da se sjetim, a ako me pitate gdje se koji kafić nalazio u vrijeme gimnazije i gdje je ko i sa kim izlazio, krenuću sa pričom i neću stati. Ja se i u Beogradu družim sa ljudima sa kojima sam u Podgorici odrasla, te je ona „zauvijek u srcu”.

Kako biste opisali tipičnog čitaoca svojih romana?

Čitaoci mojih romana su prije svega žene, a ono zbog čega su moji romani apsolutni bestseleri, to je zbog toga što se u njima prolanaze i domaćice sa sela i najuspješnije žene Balkana. Teme kojima se ja bavim su univerzalne. Ne znam ni jednu ženu koja nije plakala na kraju filma „Kasablanka” ili „Titanik”, i one koje znaju da se to zove melodrama i one koje ne znaju ni imena glumaca. Moji romani govore o tipičnim srećama i tugama svake žene, pa je tako i široka lepeza tipova čitalaca.

Postoji li tip ishrane koji biste preporučili za ljetnju kuhinju?

Ja sam pristalica ishrane po godišnjim dobima. Dakle, ono što se trenutno nalazi na pijacama trebalo bi forsi­rati u ishrani. A i ljeti i zimi izbjegavati četiri bijele smrti. I važno je jesti ono što je karakteristično za tlo na kojem se nalaziš. Nikada u Beogradu ne jedem morsku ribu ili školjke i nikada u Budvi ili u Podgorici ne jedem biftek ili roštilj.

Postoji li kod Vas recept za „osvajanje” slobodnog vremena?

Postoji… prvo definišeš sa kim i kako želiš da provedeš to slobodno vrijeme. I šta to tebi prija u određenom trenutku. Meni nekad prija da u slobodno vrijeme čistim stan do zore, nekada da ostanem u kafani do zore, nekada da sa kćerkom šetam ili gledam ilmove do zore. I najvažnije, da bi čovjek imao slobodno vrijeme trebalo bi da pruži svoj maksi­mum tokom radnog vremena i da zaboravi na gledanje televi­zora i izležavanje. To je samo džabalebaranje.

Ljeto, more… na koji način provodite odmor?

Crna Gora, Pržno, bistro „Sidro”, prijatelji sa kojima pijem lozu i vino i niko ne priča čim se bavi i koliko zarađuje i za koga je glasao. I moja Lenka koja u Beogradu niže petice samo na sistem ucjene tipa „ako to ne naučiš, neću te pustiti kod babe u Podgoricu” ili „nećeš vidjeti ove godine Pržno i drugare, ako sad ne kreneš da vježbaš violinu”.

Šta biste poručili čitaocima „Medicala”?

Da ne čekaju da njima neko ugađa i da njih neko voli, nego da krenu obrnutim smjerom… oni da nekom ugađaju, oni da nekoga vole… O tome govori moj novi roman „Sunce meni, sunce tebi”.