Genetski testovi u ranom otkrivanju raka dojke

Gen je fizička i funkcionalna jedinica nasljeđivanja koja prenosi nasljednu poruku iz generacije u generaciju, a čini ga dio DNK potreban za sintezu jednog proteina ili jednog molekula RNK. Geni su nanizani duž hromosoma. Gen za određeno svojstvo uvijek se nalazi na istom mjestu na hromosomu koje se naziva genski lokus. Svaki čovjek ima oko 20.000 gena. Gen se nalazi u dvije kopije. Jedna kopija je naslijeđena od oca, a druga od majke. Promjene u genima zovu se mutacije i mogu uzrokovati nastanak bolesti. Rak dojke je najčešći tumor u žena zapadnog svijeta s incidencijom stalnog rasta. Kao i kod drugih tumora, velik dio rizika povezan je s faktorima okoline, međutim, značajan dio odnosi se i na gensku komponentu s 10% (5–20%) slučajeva porodične sklonosti bolesti. Između svih slučajeva nasljednog raka dojke 20–30% povezuje se s genima visokog rizika – BRCA1 (BReast CAncer 1) i BRCA2 (BReast CAncer 2). Imajući to u vidu, rano otkrivanje genskih mutacija koje mogu dovesti do raka dojke, najbolji je način prevencije razvoja bolesti. Dok nisu mutirani, geni BRCA1 i BRCA2 važni su za život zdrave ćelije jer učestvuju u kontroli ćelijskog rasta i mehanizmima popravaka oštećenja. Međutim, može se dogoditi da osoba naslijedi mutaciju jednog ili oba BRCA gena, bilo od oca, bilo od majke, čime se narušava normalna funkcija gena. Mutacije se nasljeđuju autosomalno dominantno, što znači da je vjerojatnoća da dijete naslijedi mutaciju od majke ili oca nosioca mutacije 50%, nezavisno od pola djeteta. Međutim, to ne znači da će oni u toku života razviti rak dojke ili neki drugi tumor sa kojima je BRCA gen povezan, već mogu biti tihi prenosilac ovakvih gena na svoje potomke. Utvrđena je veza između mutacije BRCA gena i dobijanja raka jajnika kao i prostate kod muškaraca. Utvrđeno je da će 20% žena koje nose BRCA mutacije razviti tumor dojke do 40. godine, 51% do 50 godine i 87% do 60 godine života. Važno je istaći da nosioci mutacije imaju povećan rizik da se i pored uklanjanja tumora sa jedne dojke, on kasnije ponovo javi (ne kao metastaza) na drugoj dojci. Ovakva pojava je kod sporadičnog, odnosno nenasljednog raka veoma rijetka. Redovni odlasci na kontrole i rano otkrivanje promjena smanjuju rizik od dobijanja tumora dojke na minimum, dok je ranim otkrivanjem genetske predispozicije moguće spriječiti razvoj raka u 95% slučajeva. Podaci dobijeni genetičkim testiranjem se, osim kao preventivna analiza, danas u svijetu koriste i u planiranju terapije. Različiti profili genske ekspresije u tumorima dojke čine te tumore posebno osjetljivima na jednu vrstu hemoterapeutika, dok na drugu vrstu mogu biti rezistentni. Postoje ključne razlike izmedju BRCA1-tumora, BRCA2 -tumora i sporadičnih (nenasljednih) tumora. BRCA1-tumori najčešće su visokog gradusa, negativnih limfnih čvorova, imaju trostruko negativni fenotip jer su negativni na ER (estrogen receptor), PR (progesteron receptor) i HER2 (human epidermal growth factor receptor 2). BRCA2-tumori dojke sličniji nenasljednima nego BRCA1-tumorima. Većina BRCA2-tumora je tzv. luminalnog podtipa i imaju bolju prognozu od bazalnih (ER+, PR+/-, Her2+/-). I pored dobrog početnog odgovora na hemoterapiju, recidivi bazalnih tumora pojavljuju se ranije nego kod ostalih tipova tumora dojke. Kandidati za testiranje mutacija u genima BRCA1 i 2 su: – osobe koje imaju dva ili više bliskih srodnika s rakom dojke – osobe koje u porodici imaju rak dojke prije 50. godine života – osobe koje u porodici imaju rak dojke u više od jedne generacije – osobe koje imaju više članova porodice s rakom u obje dojke – osobe koje imaju muškog srodnika s rakom dojke – osobe kojima jedna ili više osoba u porodici ima mutacije u genima BRCA1 ili 2. Pozitivan rezultat ne znači da osoba ima rak niti da će ga sigurno dobiti, nego samo predstavlja upozorenje. Pozitivan rezultat testa podrazumijeva dobijanje optimalnih savjeta oko budućih kontrolnih pregleda ili liječenja, savjetovanja ostalih članova porodice koji su pod potencijalnim rizikom.