U hotelu Aurel u Podgorici, 25. aprila održana je međunarodna radionica na temu sprovođenja programa za smanjenje prekomjernog unosa soli u ishrani, koju je organizovalo Ministarstvo zdravlja i Institut za javno zdravlje, u okviru Plana zdravstvene mreže Jugoistočne Evrope, uz podršku Evropske komisije TAIEX. Na otvaranju radionice govorila je generalna direktorica direktorata dr Mira Jovanovski Dašić, doc. dr Boban Mugoša, direktor Instituta za javno zdravlje i Mina Brajović, predstavnica SZO. Skup je organizovan u cilju smanjenja prekomjernog unosa soli među stanovništvom zemalja Jugoistočne Evrope i pripreme aktivnosti na prevenciji kardiovaskularnih bolesti i prerane smrtnosti na nacionalnom i regionalnom nivou. . Generalna direktorica dr Mira Jovanovski Dašić otvorila je međunarodnu TAIEX radionicu, ipojasnila da uzroci prekomjernog unosa kuhinjske soli su navike u ishrani, način pripreme hrane i dosoljavanje prilikom jela, ali je među njima neophodno naglasiti tzv. skrivene izvore soli koji se nalaze u hljebu, tjesteninama, sirevima, proizvodima od mesa i ostaloj industrijskoj prerađenoj, gotovoj i polugotovoj konzervisanoj i hrani pripremljenoj u restoranima, posebno u objektima brze hrane. Skrivena so prosječno sačinjava 75% (60-80%) ukupnog dnevnog unosa kuhinjske soli, hljeb i pekarski proizvodi čine 25-30% te količine, zavisno od navika u ishrani. Samo oko petina količine soli koju konzumiramo je pod našom kontrolom. Većina osoba nije svjesna ukupne količine soli koju unosi hranom i nije sposobna da smanji količinu unijete soli. Jedini način kojim pojedinac može uticati na smanjenje količine skrivene soli je da u potpunosti, ili skoro u potpunosti, prestane uzimati hranu u kojoj se ona nalazi. Podaci iz naučnih studija pokazuju da unos prevelike količine soli predstavlja rizik za razvoj arterijskog krvnog pritiska u svim uzrasnim kategorijama, a ne samo kod odraslih. Djeca su posebno osjetljiva zbog brzog sticanja navike na slanu hranu, što dovodi do izražene potrebe za unos vrlo slanih proizvoda i čini preduslov za dugotrajne obrasce ponašanja. Postojanje visokog arterijskog krvnog pritiska u djetinjstvu će se vrlo vjerovatno nastaviti i u odraslom dobu, i na taj način povećati rizik za nastanak drugih hroničnih bolesti. U dječijoj populaciji u najvećem riziku za razvoj arterijske hipertenzije uzrokovane povećanim unosom soli su gojazna djeca. Kako je prekomjerni unos soli direktno povezan sa pojavom hroničnih nezaraznih bolesti, koje predstavljaju vodeći uzrok umiranja u svijetu, procjenjuje se da je, globalno vodeći faktor rizika za umiranje, hipertenzija, odgovorna za 13% smrti, a slijede je pušenje duvana (odgovorno za 9%), povišen nivo šećera u krvi (za 6%), tjelesna neaktivnost (za 6%), povišena tjelesna masa (TM) i gojaznost (za 5%). U prosjeku, jedna od tri odrasle osobe u svijetu ima povišen krvni pritisak. Visok krvni pritisak i povećanje krvnog pritiska u kasnijim godinama, direktno zavisi od povećanog unosa soli, niskog unosa kalijuma, nedovoljne potrošnje povrća i voća, prekomjernog konzumiranja alkohola, prekomjerne težine i nedostatka fizičke aktivnosti. Istraživanja pokazuju da prekomjerni unos soli utiče na pojavu ili pogoršanje i drugih hroničnih nezaraznih bolesti. Jedan od zaključaka sistematskog istraživanja faktora rizika je da su najveći nutritivni rizici visok unos natrijuma i nizak unos voća. Od svih javno-zdravstvenih strategija, smanjenje unosa soli u ishrani je jedna od najlakše izvodljivih javno-zdravstvenih mjera. Za njenu primjenu najvažnija je međusektorska saradnja, posebno s prehrambenom industrijom, s ciljem smanjenja sadržaja skrivene soli, odnosno soli u proizvodnom procesu, jer je veći dio soli koji unosimo u organizam skriven u gotovoj, polugotovoj i industrijski proizvedenoj hrani. Dugoročni cilj preventivnih mjera je da se doprinese smanjenju prevalencije hroničnih nezaraznih bolesti u vezi sa načinom ishrane u Crnoj Gori, tj. smanjenje srednje vrijednosti arterijskog krvnog pritiska, unapređenje njegove kontrole u opštoj populaciji kroz smanjenje dnevnog unosa soli hranom i smanjenje količine soli u pojedinim vrstama hrane, za šta je neophodna multisektorska aktivnost i saradnja svih relevantnih strana zainteresovanih za rješavanje ovog prioritetnog javnozdravstvenog problema.
Doc. dr Boban Mugoša je izjavio da je opterećenje nezaraznim bolestima postalo vodeći javnozdravstveni problem, kako u svijetu, tako i u regionu Jugoistočne Evrope. Nezarazne bolesti nisu samo vodeći uzrok smrti već i obolijevanja koja posljedično dovode i do nesposobnosti oboljelih. Od ovih bolesti godišnje umre više ljudi nego od svih drugih uzroka zajedno jer četiri glavne grupe hroničnih nezaraznih bolesti su kardiovaskularne, maligne, hronične respiratorne bolesti i šećerna bolest, koje su odgovorne su za 82% svih smrtnih slučajeva, a procjenjuje se porast brpoja umiranja od hroničnih nezaraznih bolesti na 52 miliona zaključno sa 2030. godinom. Visoka potrošnja soli, više od 5 grama dnevno, doprinosi povećanju krvnog pritiska i povećava rizik od bolesti srca i moždanog udara. U 2010. godini 1,7 miliona umrlih od kardiovaskularnih bolesti su povezani sa prekomjernim unosom soli. Nažalost, sve je više dokaza koji ukazuju da je problem prekomjernog unosa soli daleko širi nego što se mislilo, jer značajno utiče i na bubrege, koštanu masu (rizik od osteoporoze), povezan je s nekim karcinomima (karcinom želuca), te generalno govoreći, narušava ljudsko zdravlje. Smanjenje unosa soli značajno bi doprinijelo prevenciji kardiovaskularnih, bubrežnih i niza drugih bolesti, kao i smanjenju smrtnosti od srčanog i moždanog udara, odnosno doprinijeće ostvarivanju ciljeva koji se odnose na smanjivanje povišenog krvnog pritiska za 25% i redukciju prijevremenog mortaliteta. Ohrabruje činjenica da se na smanjenje opterećenja hroničnim nezaraznim bolestima može preventivno djelovati kroz organizovane intervencije multisektorskim pristupom za zdravlje u svim politikama. Važan dio smanjenja obolijevanja i umiranja od nezaraznih bolesti je redukcija faktora rizika vezanih za ove bolesti: nepravilne ishrane, zloupotrebe duvana, fizičke neaktivnosti i štetne upotrebe alkohola. Iskustva drugih zemalja, koje su uspjele da smanje unos soli, pokazuju da se ciljevi mogu postići samo uz višegodišnje sistemski planirane i usmjerene aktivnosti, uz tijesnu saradnju svih zainteresovanih strana uz istovremenu senzibilizaciju i edukaciju potrošača. Najznačajniji aspekt je podizanje svijesti opšte populacije, potrošača prije svega, kao i stručne javnosti, o pitanju prekomjernog unosa soli, kao i sistematsko smanjenje unosa skrivene soli. Veoma je značajno uspostaviti sveobuhvatan pristup smanjenju unosa soli, kroz obezbjeđivanje bazičnih podataka, postavljanje realnih i održivih ciljeva, reformuliaciju proizvoda, informisanje i podizanje svijesti, monitoring i evaluaciju i praćenje zdravstvenih ishoda na populacionom nivou. Implementacija Programa za smanjenje unisa soli zahtijeva tijesnu saradnju i podršku Vlade, Ministarstva zdravlja, javno-zdravstvenih ustanova, prehrambene industrije, ugostiteljskih objekata, medija, sistema obrazovanja. Uspjeh u implementacije politika usmjerenih ka smanjenju unosa soli pretpostavlja političku posvećenost, multisektorsku saradnju i konkretne akcije. Saradnja između zemalja regiona u okviru Zdravstvene mreže Jugoistočne Evrope pruža priliku za koordinisani odgovor na ovaj veliki izazov, kao i na mogućnost razmjene znanaj i iskustava zemalja našeg regiona u ovoj oblasti. Mina Brajović je govorila u ime Svjetske zdravstvene organizacije o prevenciji i troškovima hroničnih nezaraznih bolesti. Izvijestila je da troškovi povezani sa liječenjem epidemije HNB su alarmantni. CVD i kancer koštaju zemlje EU na godišnjem nivou 169 milijardi eura, odnosno 124 milijarde eura. U svijetu, Evropi i Crnoj Gori dešava se epidemija HNB zabrinjavajućih razmjera. Razumljivo je zašto je pitanje prevencije i kontrole HNB predmet posebne pažnje i posvećenosti SZO, koja je potvrđena kroz čitavi niz globalnih strategija i akcionih planova, zaključno sa Novom zdravstvenom politikom do 2020 godine, koju su usvojili ministri zdravlja okupljeni na Regionalnom komitetu SZO za Evropu u septembru 2012. godinu. Magnituda problema HNB i implikacije bili su razlog zašto je HNB bio na agendi Visokog sastanka tokom zasijedanja Generalne skupštine UN2011 godine, i zašto je i kroz Globalne ciljeve održivog razvoja prepoznata potreba koordiniranog, združenog djelovanja na planu kontrole HNB i povećanih riziko faktora. Procjenjuje se da oko 80% ukupnog unosa soli potiče konzumiranjem tkz. skrivene soli koju nalazimo u mnoštvu namirnica koje svakodnevno konzumiramo, mi i najmlađi članovi našeg društva – cornfleks-a, kobasica, suhomesnatih proizvoda i paštete, preko tvrdih sireva i sirnih namaza, grickalica poput čipsa, štapića, kikirikija, pistaća, gotovih soseva, senfa, majoneza, hamburgera, supa iz kesica. Ne treba zaboraviti hljeb, koji se svakodnevno nalazi na našim tanjirima, i koji u velikoj mjeri doprinosi ukupnoj količini soli unesenoj u organizam. Kao što znamo, istorija soli je zapravo istorija civilizacije u neku ruku. Nekada moneta za plaćanje i bijelo zlato, danas jedna od četiri „bijele smrti“ i jedna ozbiljna prijetnja ljudskom zdravlju, budući da usljed razvoja prehrambene industrije, novih procesa u prerađivanju hrane, promjene stila i navika življenja, današnji čovjek u prosjeku unosi na dnevnom nivou oko 8 do 12 grama soli, a u pojedinim zemljama EURO regiona i do 17 grama. Rezultati nedavno sprovedenih istraživanja među dječijom populacijom su zabrinjavajući: Na godišnjem nivou djeca konzumiraju oko 4 kg soli, što znači da konzumiraju 9-12 gr soli dnevno i da uglavnom značajan dio dolazi iz obrađene (gotove ili polugotove) hrane. Podsjećanja radi, dnevne fiziološke potrbe za solju iznose svega 1 do 2 grama. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, dnevni unos soli za zdravu odraslu osobu iznosi oko 5 grama, a maksimalan unos ograničava se na 6 grama soli dnevno. Djeci je dovoljna puno manja količina soli, pa će čak 1 gram soli dnevno biti dovoljan za sve fiziološke potrebe malog organizma.
Dodajte komentar