POLNO PRENOSIVE BOLESTI

Polno prenosive bolesti su zarazne bolesti koje se prenose sa zaražene osobe na zdravu, najčešće seksualnim putem. PPI znači da je uzročnik koji može izazvati oboljenje u tijelu osobe, a polno prenosiva bolest znači da zaražena (inficirana) osoba ima znake bolesti. Prenos infekcije moguć je i putem krvi i drugih tjelesnih tečnosti (sperma, vaginalni sekret, pljuvačka, majčino mlijeko), a prenos infekcije moguć je i sa inficirane majke na plod, u trudnoći ili pri porođaju.
Najugroženija populacija su seksualno aktivni mladi od 16-26 godina, posebno oni koji su izloženi faktorima rizika, a to su: nezaštićeni polni odnos, broj partnera, odnos pod uticajem alkohola i opojnih sredstava, postojanje već jedne polne bolesti. Smatra se da će jedan od četiri adolescenta dobiti neku seksualno prenosivu infekciju.
Postoji više od 30 različitih uzročnika, koji mogu biti: bakterije, virusi, protozoa i paraziti. Bakterije koje najčešće uzrokuju ppi su: Neisseria gonorrhoeae; Chlamydia trachomatis, Treponema pallidum i Gardnerella vaginalis, a od gljivica najčešći uzročnik je Candida albicans. Nijesu rijetke pp infekcije: pediculosis pubis – uzrokovana Pthirius pubis i scabies (šuga) koju uzrokuje ektoparazit Sarctoptes scabiei.
Najčešće ppi su: chlamydiasis, gonorrrhoea, genitalni herpes – uzrokovan HSV-2, condyloma accuminatum ili warts uzrokovane HPV, hepatitis B uzrokovan HBV, AIDS uzrokovan HIV, pediculosis pubis uzrokovana pubičnim (stidnim) vašima Phthirius pubis (picajzle), trichomoniasis – uzrokovana Trichomoas vaginalis, Siphillis – uzrokovan Treponema pallidum, grupa B streptokokna infekcija (GBS) – uzrokovana Streptococcus agalactiae.
PP bolesti su često asimptomatske – smatra se oko 24%, što otežava blagovremeno postavljanje dijagnoze, a time i blagovremeno liječenje. To ima za posljedicu mogućnost nastanka komplikacija koje ugrožavaju reproduktivno zdravlje žena, a to su: pelvična inflamatorna bolest – PID, vanmaterična trudnoća-gravidata EU, displazije i karcinom grlića. Posebno je značajan nastanak ppi u trudnoći, zbog mogućnosti nastanka: spontanog pobačaja, oboljenja ploda i perinatalnih infekcija, kao i prijevremeni porođaj.
Zbog svega ovoga, prevencija PPB ima izuzetnu važnost, a ako dođe do infekcije postavljanje rane dijagnoze i terapije su od izuzetnog značaja za prevenciju komplikacija bolesti. Za ove bolesti nema trajnog imuniteta, osoba može ponovo oboljeti.
CHLAMYDIASIS: Uzročnik je obligantno intracelularna bakterija Chlamydia trachomatis. Inkubacija bolesti je obično od jedne do tri nedjelje, a prenosi se polnim odnosom, a može i sa majke na plod tokom porođaja. Kod muškaraca najčešće izaziva urethritis, ali i prostatitis i konjunktivitis, a kod žena najčešće cervicitis i urethritis, ali i konjunktivitis, proctitis, endometritis, saplingitis, perihepatitis. Kod novorođenčeta izaziva najčešće: konjunktivitis, pharyngitis, rhinitis, pneumonitis. U 50% slučajeva infekcija kod muškaraca je bez simptoma. Kad se jave onda su najčešći simptomi infekcije: bolno mokrenje, bistri ili mikoidni iscjedak. Kod žena u 70-80% nema simptoma, a ako se jave onda su: sluzavo-gnojni endocervikalni sekret neprijatnog mirisa, cervikalna ectpija, ali i učestalo i bolno mokrenje, bolni odnosi, bol u donjem dijelu trbuha i krstima, intermenstrualno krvarenje. Dijagnoza se postavlja kulturom i nekulturalnim testovima: NAATs; Non-NAATs i serologija. Komplikacije infekcije: neplodnost, u trudnoći prijevremeni porođaj, a u porođaju infekcije oka novorođenčeta pa i sljepilo. Obavezan screening trudnica u prvom trimestru, a kod mladih trudnica ponoviti screening u trećem trimestru. Upotreba kondoma; a u toku liječenja obavezno liječiti i partnera i sprovoditi apstinenciju za vrijeme terapije.
GONOREJA: Uzročnik je G-intracelularni diplokok Neisseria gonorrhoeae. Prenosi se seksualnim putem, vertikalno tj. transplacentarno i u toku porođaja. Oboljeva češće ženski pol, u lošijim socio-ekonomskim uslovima. Gonoreja olakšava HIV infekciju. Inkubacija je od 2-5 dana. Asimptomatska je u 25% muškaraca i 50% žena. Simptomi su slični kao kod hlamidije, ali je iritacija jača. Kod muškaraca najčešće uzrokuje urethtitis i epidimitis sa purulentnim ili mukopurulentnim uretralnim iscjetkom i bolnim mokrenjem, sa mogućim otokom limfnih žlijezda prepone. Kod žena se javlja najčešće cervicitis i/ili urethritis, a simptomi su: pojačana purulentna ili mukopurulentna sekrecija, koja može biti neprijatnog mirisa sa iritacijom vulve, bolno mokrenje, bolni odnosi, intermenstrualno krvarenje, bolovi u toku menstrualnog krvarenja, bolovi i grčevi u donjem dijelu trbuha. Kao komplikacija može nastati: PID, infertilitet, infekcija Bartolinovih žlijezda i Fitz-Hugh-Curtis Sindrome-perihepatitis. Može nastati i konjunktivitis, pharyngitis, anorektalna infekcija i diseminova gonokokna infekcija sa oštećenjem srca, mozga, zglobova. Dijagnoza se postavlja kulturom i nekulturalnim testovima. Uvijek testirati pacijenta i na chlamydiu, jer je često pozitivna. Liječenje trudnica ne smije biti tetraciklinima ili quinolonima, već cefalospoinima. Prevencijom i screening testovima u trudnoći mogu se izbjeći spontani abortusi i prijevremeni porođaji. Obavezno je liječenje oba partnera i apstinencija za vrijeme terapije.
SYPHILIS (LUSES): Uzročnik je spiroheta Treponema pallidum. Inkubacija je 10-90 dana. Prenosi se seksualnim putem, putem krvi i drugih tjelesnih tečnosti, vertikalno tj. Transpacentarno ili u toku porođaja sa inficirane majke na plod. Simptomi – bolest ima tri stadijuma, a između drugog i trećeg stadijuma je latentni stadijum. U primarnom stadijumu javlja se bezbolno otvrdnuće koje puca i nastaje arnica sa uzdignutim ivicama-ulcus durum. Sekundarni stadijum nastaje 2-10 nedjelja nakon prvog, a u njemu se javlja generalizovana ospa, condylomata lata i lymphadenopatia. Kod 1/3 pacijenata nastupa nakon latentnog perioda tercijerni stadijum u kojem postoji oštećenje CNS, KVS i pojava tzv guma. Dijagnoza se ne može postaviti kulturom već se postavlja na osnovu kliničke slike i seroloških testova TPHA-hemaglutinacija TP antigena, VDRL- screening; fluoresentna antitijela – 19S-IgM FTA ABS.
BACTERIAL VAGINOSIS –BV: Uzročnik je Gardnerella vaginalis. Prenosi se polnim putem. Simptomi: pojačan sekret sivkaste boje, sa mirisom na riblji amin, crvenilo, peckanje i svrab u ili oko vagine, koji se pogoršava nakon mokrenja ili defekacije. Rizik u trudnoći od prijevremenog porođaja zbog amnionitisa, a postoji rizik da se infekcija prenese na plod. Izvan trudnoće postoji mogućnost ascedentnog širenja infekcije i nastanka PID. Ovaj uzročnik ne postoji u uretri muškaraca pa se partner ne liječi, a treba testirati žene prije abortusa ili hysterectomiae.
HERPES GENITALIS: Uzročnik je herpes simplex virus tip 2. Jedna je od tri najčešće polno prenosive bolesti. Inkubacija je 3-4 nedjelje. Prenosi se polnim putem, verikalnim (transplacentnim) prenosom, a može i u toku porođaja. Simptomi bolesti: bol ili peckanje i svrab u polnoj regiji, a nakon nekoliko dana se javljaju vodeni mjehurići. Pucanjem vezikula nastaju bolne ulceracije, koje nakon dvije nedjelje zarastaju. Ranice na koži i sluznici mogu biti ulazno mjesto za druge infekcije. Za vrijeme ovog perioda kod inficirane osobe se javljaju glavobolja, groznica, temperature, slabost, urinarne smetnje. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom i laboratorijskim pretragama krvi, u kojoj se detektuju antitijela na virus. Prevencija se sprovodi primjenom kondoma. Ukoliko dođe do infekcije u trudnoći, postoji mogućnost spontanog prekida trudnoće i obolijevanje ploda sa oštećenjem CNS. Preporuka je da se trudnoća završi operativno carskim rezom.
HUMANI PAPILOMA VIRUS se javlja u preko 100 podtipova, a oko 30 podtipova mogu uzrokovati genitalnu infekciju. Prenosi se seksualnim putem. Oboljenje može da ide bez simptoma tj. asimptomatski, ali i sa pojavom genitalnih bradavica ili warts, svrab, peckanje u genitalnoj regiji, a moguća je i pojava displazija na grliću materice, a podtipovi 16,18,31 i 33 imaju onkogeni potencijal i mogu uzrokovati karcinom grlića materice. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, laboratorijski-uzimanjem briseva mokraćne cijevi kod muškaraca ili brisa cervixa kod žena. Prevencija se postiže screening papanikolau testom i vakcinacijom koja se sprovodi u uzrastu iznad 15 godina, tj. najbolje prije infekcije HPV. Ova vakcina pruža zaštitu od dva najčešća ongogena podtipa 16 i 18, ali neće efikasno štititi od svih tipova HPV. Ne isključuje se vaginalni porođaj sem kad su izrasline toliko velike da blokiraju porođajni kanal.
HEPATITIS B: Uzročnik je Hepatitis B virus HBV. Prenosi se seksualnim putem i preko tjelesnih tečnosti: krv, sperma, vaginalni sekret i sa majke na plod vertikalno i u porođaju. Obzirom da se prenosi putem igle u riziku su zdravstveni radnici, pacijenti na dijalizi, opijatni zavisnici. Oboljenje može biti asimptomatsko (u oko 30% slučajeva), a osoba je stalni izvor infekcije – tj. kliconoša. Oboljenje ide u tri stadijuma: predikterični – u kojem su opšti simptomi kao npr. gubitak apetita, mučnina, bolovi u trbuhu i bolovi u zglobovima. U ikteričnom stadijumu se javlja žutica, tamna mokraća, svijetla stolica, bol u trbuhu zbog uvećane jetre. Treći stadijum se ne javlja kod svih oboljelih, a ako se javlja predstavlja hronični oblik bolesti koji traje duže od šest mjeseci, i nastaje oštećenje organa, prije svega jetre. Prevencija: vakcinacija protiv HBV, a imunitet traje 20 godina i više. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom i laboratorijskom detekcijom HbsAg u krvi – marker infekcije, HbeAg – marker aktivne replikacije virusa, HBV DNA – marker aktivne replikacije virusa, preko kojeg se sprovodi monitoring odgovora na terapiju.
HIV/AIDS: Uzročnik je retrovirus human immunodeficiency virus-HIV. Prenosi se polnim putem, putem tjelesnih tečnosti: krv, sperma, vaginalni sekret, pljuvačka, mlijeko, i sa majke na plod vertikalno i u porođaju. Ne može se prenijeti rukovanjem i poljupcem. Inkubacija 6 mjeseci do 5 godina. Simptomi: virus napada ćelije koje učestvuju u imunom odgovoru i dovode do AIDS. U prvoj fazi bolesti oboljeli ima noćno znojenje, gubitak težine, proliv, simptome gripa: kašalj, ospa po koži, bijele pečate u usnoj duplji, pneumoniju. Sljedeća latentna faza je duga, može trajati osam do deset godina, a zatim nastaje simptomatska faza sa opurtinističkim infekcijama, temperaturom, gubitkom težine, limfadenopatijom. Dijagnoza se postavlja laboratorijski, testiranjem krvi. Antitijela na HIV virus se nalaze u krvi šest do dvanaest nedjelja poslije inficiranja, a u 95% slučajeva se nalaze u krvi poslije šest mjeseci.
TRICHOMONIASIS: Uzročnik je jednoćelijski parazit Trichomonas vaginalis. Prenosi se seksualnim putem, a može i preko odjeće, posteljine, mokrih peškira i u toku porođaja. Inkubacija traje pet do dvadeset osam dana. Često je asimptomatska infekcija i kod žena i kod muškaraca, a zbog cervicitisa i vaginitisa. Kod žena se javlja zeleno žućkasta pjenušava sekrecija koja je neprijatnog mirisa, svrab, bolno mokrenje, bolni odnosi, a kod muškaraca zbog urethtitisa nastaje dysuria, ne–prulentni iscjedak, peckanje nakon mokrenja ili ejakulacija. Izbjegavati sintetski veš i uzano rublje, mijenjati tampone 3-4 puta, toaleta spoljnih genitalija od vulve ka anusu. Dijagnoza: direktna mikroskopija ili kultura sadržaja koji se dobije struganjem sa vaginalnih zidova, i dot-blot DNA hibridizacija. Komplikacija: infertilitet i kod trudnica prijevremeni porođaj, cervikalne displazije, karcinom prostate.
PEDICULOSIS PUBIS je polno prenosiva bolest koju uzrokuje insekt-parazit Phitirius pubis (stidna vaš, picajzle). Prenosi se seksualnim putem i preko odjeće, posteljine, brijača. Simptomi su svrab i iritacija u genitalnoj regiji, a insekti koji su veoma sitni mogu da se vide kao braonkaste tačkice, a jaja ovih insekata pričvršćena su za osnovu dlake. Prevencija je održavanje higijenskih mjera.
ŠUGA je polno prenosiva bolest koju uzrokuje sarcoptes scabiei. Prenosi se polnim putem i putem odjeće i posteljine. Simptomi infekcije su svrab, naročito izražen noću.
CANDIDIASIS: Uzročnik je Candida albicans. Prenosi se polnim putem. Infekcija može biti asimptomatska, a mogu da se jave simptomi u vidu pojačanog, sirastog, bezmirisnog iscjedka, svrab, pečenje i crvenilo vaginalne sluznice. Češće se javlja kod osoba koje su pod antibiotskom i kortikosteroidnom terapijom, kod oboljelih od dijabeta, trudnica i gojaznih osoba.