Trećinu života provodimo spavajući. Ovo znači da većina osoba spava oko 3.000 sati godišnje. Jako je teško dati preciznu definiciju sna i saznati razloge iz kojih spavamo, jer je proučavanje onoga što se dešava dok spavamo, i zašto neke osobe imaju poteškoće u snu, otpočelo prije relativno kratkog vremena. Količina sna koja je potrebna svim ljudskim bićima zavisi od bioloških faktora, faktora ponašanja i okoline, a način na koji će ovi faktori odigrati ulogu i u kojoj mjeri, zavisi od osobe do osobe.
Za većinu ljudi san je energetski izuzetno bitan, kako fizički, tako i mentalno. Kada provedemo lošu noć, sledećeg dana se osjećamo bezvoljno, čak i iziritirano. Kada osoba duže vrijeme ima problema sa spavanjem, ovo može unazaditi njene socijalne odnose, ali i efikasnost i produktivnost na poslu. Nedostatak spavanja može uticati i na probleme sa zdravljem, jer se slabi imunološki sistem organizma.
Vrlo često se misli da problemi spavanja imaju jasnu organsku osnovu, i zbog toga se na njih gleda kao na čisto medicinski problem. Ipak, zna se i da problemi sa spavanjem interreaguju u velikoj mjeri i sa psihološkim faktorima. Veza između psiholoških faktora i ove vrste poteškoća je složena. Brojna istraživanja pokazuju da se poremećaji kao što su šizofrenija, depresija major, bipolarni poremećaj i anksiozni poremećaji često povezuju sa poremećajima spavanja. U ovom pogledu, problemi sa spavanjem mogu biti i uzrok i posljedica.
Kako se razlikuju klasifikacije poremećaja, razlikuju se i njihovi nazivi. Postoji veliki broj poremećaja spavanja, a o nekima od njih, poznate kao parasomnije, jako se malo zna iako se često govori.
Šta je ono što nam prvo pada na pamet kada govorimo o snu i spavanju? To su sigurno, tako često spominjane – noćne more. Noćne more su epizode sna praćene povišenim stepenom anksioznosti koje se uglavnom javljaju u dubokim fazama sna. Ova anksioznost često ide u pratnji sa naglim motoričkim reakcijama koje mogu izazvati buđenje. Češće su kod djece, a kada iskusi ovako nešto, dijete ima osjećaj da se sve to dešava u realnosti i da je direktno iskusilo prijetnju u sadašnjem trenutku. Ipak, anksioznost brzo nestaje. Ukoliko se ove noćne more javljaju u produženom trajanju, može doći do fobije od sna. Vrijeme javljanja noćnih mora je uglavnom druga polovina noći. Noćne more se klasifikuju kao poremećaj u onom momentu kada krenu da ometaju svakodnevne aktivnosti, usljed stepena zabrinutosti koje izazivaju, a uglavnom se javljaju kod mlađe populacije. Često su odraz svakodnevne brige i svakodnevnih aktivnosti, ali tačan uzrok i dalje nije poznat.
Često nas brinu i noćni strahovi naše djece, koji su čest pratilac normalnog razvoja. Noćni strahovi su još jedna pojava koja se uglavnom javlja kod djece predškolskog uzrasta. Oni uglavnom nestaju u periodu puberteta, ali ukoliko se to ne dogodi, mogu biti povezani sa nekim psihopatološkim fenomenima. Dijete iskusi napad straha, manifestuje visok stepen uzbuđenja, širenje zenica, jecaji i jako je teško smiriti ga i probuditi. Osjeća se bespomoćno u krevetu, može vikati ali i manifestovati neke od simptoma anksioznosti – znojenje, grčenje mišića i ubrzan rad srca. Ovakvo stanje može trajati od par sekundi do dvadeset minuta. Kada se probudi, dijete se ne sjeća tačno povodom čega je osjećalo strah, ali su ostaci osjećanja straha i dalje prisutni. Emocionalna tenzija i umor mogu povećati stepen javljanja ovih strahova ali, naročito kod djece, oni nisu za brigu, jer nestaju sazrijevanjem. Kada se strahovi jave u kasnijem dobu i povezuju se sa patologijom, može biti potreban psihoterapeutski tretman.
Još jedna široko upotrebljavana riječ koja često budi interesovanje mnogih ali i strah, jeste somnabulizam. U narodu poznato „mjesečarenje“, uglavnom se javlja u prvoj trećini noći. Epizoda počinje tjelesnim pokretima koji čak mogu natjerati osobu da sjedne na krevet naglo, ili čak da ustane i počne da hoda. Osoba drži oči otvorene i fiksirane kako bi mogla da istražuje okolinu i izbjegava predmete koji joj se nađu na putu. Ipak, postoji šansa da padne niz stepenice ili kroz prozor. U stanju je da se obuče, otvori vrata i prozore, izađe iz kuće, jede i održava ličnu higijenu. Prisutan je nedostatak uvida u okolinu, pa joj je u tom trenu nemoguće privući pažnju ili je probuditi. Može da se javi i govor iako jako oskudan, i više podsjeća na mumlanje. Neke studije kažu da je čak opasno buditi osobu u stanju somnabulizma, jer tada može postati jako dezorganizovana i konfuzna. Kada se probudi, ničega se ne sjeća. Epizoda može trajati od jednog minuta pa do više od pola sata. Različite su hipoteze u pokušaju njenog razjašnjavanja, a neki od njih kao razlog navode emocionalne faktore, kašnjenje u sazrijevanju itd… Poremećaj koji se često povezuje sa somnabulizmom jeste i Sindrom noćnog jela, kada osoba ustaje iz kreveta i jede iako i dalje spava. Često nas plaši i situacija u kojoj čujemo nekog našeg da priča ili razgovara sa nekim u snu. Somnilokvijumi su noćni govori koji se javljaju sporadično i mogu varirati od nejasnih zvukova do manjih govora koje osoba može održavati, a koji mogu biti izuzetno elaborirani u pojedinim fazama sna. Uglavnom ovi govori traju po nekoliko sekundi i javljaju se sporadično. Kada se javljaju kod djece, somnilokvijumi nisu za brigu, dok se kod odraslog doba već mogu povezivati sa anksioznošću. Sa kliničke strane, ovi govori predstavljaju anegdotu, jer se u njima ne otkrivaju lične stvari, već se najčešće njihov sadržaj povezuje sa svakodnevnim aktivnostima osobe.
Dodajte komentar