Nedavno održan Treći kongres o ishrani u javnom zdravstvu u Portorožu je okupio stotine stručnjaka iz cijelog svijeta koji su raspravljali o brojnim temama vezanim za odabir načina ishrane, te kreiranja javnih politika na području ishrane.
Među brojnim područjima, od nutrigenetike pa sve do uloge hrane u svemirskim istraživanjima, ipak se najžustrije raspravljalo o ulozi šećera u ishrani, ravnoteži unosa i potrošnje energije te upotrebi niskokaloričnih zaslađivača. Najvažniji zaključci su: nivoi unosa rafiniranih šećera u svijetu relativno su stabilni od 1970-ih nadalje, a umjerene količine šećera u sklopu uravnotežene ishrane su prihvatljive, dok je smanjivanje unosa preporučene količine šećera zapravo nepotrebno, ukoliko se uspostavi ravnoteža između unosa i potrošnje kalorija.
Profesor Angel Gil, predsjednik Španjolskog društva za ishranu, istakao je kako je dostupnost rafiniranih šećera najveća u SAD-u, Europi i Oceaniji, iako je u Oceaniji udio šećera pao sa 17% na 12% ukupne energetske vrijednosti dostupne hrane. U Africi i Aziji primijećen je blagi rast na trenutnih 6% energetske vrijednosti u Africi i 5% u Aziji.
Dr Candela Gomez, sa odsjeka za bolničku prehranu Sveučilišne bolnice La Paz, iz Španije, napomenula je kako su literatura i istraživanja često nedosljedna u terminologiji i poređenju stavki koje se koriste u ishrani. Tako se u opisima ishrane često navode različiti sastavni djelovi ugljenohidrata (glukoza, saharoza, ukupan sadržaj šećera, dodani šećeri) što utječe na nerazumijevanje. Vodi se žustra rasprava o tome uzrokuju li šećeri pretilost više od prekomjernog unosa drugih makronutrijenata u ishrani. Nije primijećeno da promjene u unosu šećera nužno utiču na stanje pretilosti stanovništva. Bez obzira na manji unos šećera u sklopu ishrane, u Australiji je zabilježen rast stope pretilosti, a ta je pojava poznata kao „australijski paradoks“. Dr Candela Gomez istakla je kako istraživanja izokaloričnih zamjena za šećer i druge ugljenohidrate u ishrani nisu zabilježila promjene u tjelesnoj težini.
Ne postoje posebne preporuke o unosu šećera u sklopu ishrane za osobe kojima je dijagnostifikovana šećerna bolest, osim uopštenih savjeta o uravnoteženoj ishrani koja će osigurati ključne hranjive materije. „Umjerene količine šećera u sklopu uravnotežene ishrane su prihvatljive“, naglašava dr Gomez.
S njom se složio i dr John Sievenpiper s Odsjeka za sintezu znanja i klinička ispitivanja Sveučilišta u Torontu iz Kanade, koji smatra kako je smanjivanje unosa preporučene količine šećera zapravo nepotrebno, ukoliko se uspostavi ravnoteža između unosa i potrošnje kalorija. To je još istaknutije ako se uzme u obzir činjenica da se prigovori vezani za šećer i masti često zasnivaju samo na opažanjima, te pod uticajem drugih parametara vezanih za način ishrane ili života. Naime, treba jasno naglasiti kako često povećan unos šećera rezultira prekomjernim unosom energije uopšte, pa se niti posljedice poput povećanja tjelesne težine, nivoa triglicerida nakon posta i nakon obroka, krvnog pritiska, mokraćne kisjeline te markera nealkoholne masne bolesti jetra, ne mogu vezati isključivo za šećer nego uopšte za prekomjerni unos energije. Uz to, naglašava Sivenpiper, kad se preporuke o zdravlju odnose isključivo na jednu hranjivu materiju, onda mogu potaknuti nastanak drugih štetnih obrazaca u ishrani pa tako, naprimjer, izbacivanje šećera iz ishrane može uzrokovati pretjeran unos drugih vrsta hrane visoke energetske gustoće.
Uopšteno, dvojni obrasci koji objedinjuju prekomjeran unos energije te ograničenu tjelesnu aktivnost, dvostruki su faktor rizika za razvoj pretilosti, a isključiva usredsređenost na udio šećera u ishrani može odvratiti pažnju od održavanja energetske ravnoteže, pristupa koji je potkrijepljen s mnogo više dokaza.
Izvor: www.jutarnji.hr
Dodajte komentar