Antidijabetici – primjena i potrošnja u Crnoj Gori

Listu lijekova koji se propisuju i izdaju na teret sredstava Fonda (Službeni list Crne Gore br: 04/12 od 17.01.2012. godine) čine najsvrsishodniji lijekovi koji pokrivaju najveći broj patoloških stanja u našoj zemlji i obezbjeđuju kvalitetnu i savremenu farmakoterapiju osiguranim licima na svim nivoima zdravstvene zaštite. Lista ovih lijekova može se preuzeti na web site – u Fonda za zdravstveno osiguranje: www.fzocg.me.

Na listi lijekova nalaze se savremeniji lijekovi, koji se koriste u tretmanu oboljelih od dijabetesa. Dostupni su:

1. Insulini i analozi insulina, koji su najznačajnija supstituciona terapija za liječenje dijabetesa, u komfornim pen oblicima čija aplikacija garantuje dobru regulaciju šećera, manji broj neželjenih efekata i komplikacija dijabetesa. Izabrani doktor propisuje insuline na recept, na osnovu izvještaja doktora subspecijaliste endokrinologije.
2. Oralni antidijabetici, lijekovi koji snižavaju glukozu u krvi. Izabrani doktor ima mogućnost da sam propiše osiguranicima ove lijekove na recept, na osnovu svojih dijagnostičkih procedura i procjena.

Insulin je biološki lijek. Pod biloškim lijekovima smatraju se lijekovi čija je aktivna supstanca biološka supstanca koja se proizvodi ili izlučuje iz biološkog izvora, a čija se ukupna svojstva i kvalitet utvrđuju fizičko – hemijsko – biloškim ispitivanjem, zajedno sa odgovarajućim podacima o postupku proizvodnje i kontroli postupka proizvodnje (imunološki lijekovi, lijekovi iz humane krvi i plazme, lijekovi za napredne terapije i drugo).

Razlike između hemijskih i bioloških lijekova su sljedeće:

BIOFARMACEUTICI PRVE I DRUGE GENERACIJE

PRVA GENERACIJA: Jednostavni supstitucioni proteini

Molekuli istovjetni endogenim proteinima. U ovim slučajevima rekombinantni humani molekuli zadržavaju ime endogenog proteina koje predstavlja internacionalno nezaštićeni naziv, na primjer insulin, interferoni a i b, faktori koagulacije…

DRUGA GENERACIJA: Lijekovi dobijeni „proteinskim inženjeringom“

Veliki broj biofarmaceutika podvrgnut je inženjeringu, u cilju poboljšanja njegovih terapijskih osobina. Tako, biofarmaceutici druge generacije imaju: izmijenjenu sekvencu aminokiselina (na primjer insulini druge generacije – analozi), izmijenjenu šećernu komponentu (u slučaju glikozilovanog proteina, na primjer epoetini), kovalentno vezane hemijske strukture, kao što je polietilen glikol (na primjer pegfilgrastim je pegilovani oblik filgrastima, pegilovani interferon a- 2a).

Proteinski inženjering primjenjuje se u cilju promjene farmakokinetskog ili imunološkog profila proteina, kao i formiranja novih fuzionih (hibridnih) terapijskih proteina.

TEHNOLOGIJA REKOMBINANTNE DNK

            Tehnologija rekombinantne DNK često se naziva i genetički inženjering ili molekularna biotehnologija. Definiše se kao ciljano isjecanje molekula DNK , spajanje isječenih fragmenata sa fragmentima DNK iz istog ili različitih izvora, ubacivanje takvog rekombinantnog molekula u ćeliju u kojoj će se on dalje, po potrebi, umnožavati i/ili kontrolisano eksprimirati.

NOVIJA ISTORIJA BILOŠKIH LIJEKOVA

1982 – Humani insulin dobijen rDNK tehnologijom odobren od strane FDA;

1985 – Odobren humani hormon rasta;

1986 – Registrovana vakcina za hepatitis B – prva rekombinantna vakcina;

1986 – Muromonab – ORTHOCLONE (anti- CD3), prvo mišje monoklonsko antitijelo odobreno za terapiju (sprečavanje akutnog odbacivanja transplantiranog bubrega);

1997 – Rituksimab – MABTHERA – prvo himerno M0At u terapiji kancera (non – Hodgkinovog limfoma);

1997 – Daclizumab – ZENAPAX – prvo humanizovano MoAt u terapiji sprečavanja odbacivanja transplantiranog bubrega;

2002 – Adalimumab – HUMIRA, prvo humano MoAt odobreno od FDA u terapiji Crohnove bolesti, reumatoidnog artritisa.

Lijekovi sadržani u listi lijekova definisani su kroz:

–          Anatomsko – terapijsko – hemijsku klasifikaciju – ATC – kod lijeka;