Intervju: Ivana Čanović, operska pjevačica
Raskošan talenat, ljepota i mladost krase Ivanu Čanović, jednu od najpoznatijih crnogorskih operskih pjevačica. Iz ove mlade dame izlazi glas vrijedan divljenja, čiju su ljepotu prepoznali poštovaoci opere ne samo u Crnoj Gori, več i širom svijeta. Veoma rano zakoračila je na velike evropske scene i pridobila simpatije publike, što joj je dalo podstrek da se i dalje muzički usavršava i napreduje.
Kao mala porodici, rodbini i prijateljima priređivala je „muzičke spektakle“, već tada aludirajući na svoj životni poziv.
Nedavno sam gledala porodične video kasete, i uvjerila se da sam sa dvije godine održavala male koncerte u kući. Kada bi neko došao da nas posjeti, sačekala bih da gosti sjednu, a onda bih uzela mikrofon u ruke i zapjevala. Roditelji su podržavali moje želje i snove, tako da sam već sa četiri godine bila član Umjetničkog kluba „Zahumlje“, u kome sam pjevala kao solista i razvijala talenat za glumu i ples. Nakon godinu dana provedenih u „Zahumlju“ upisala sam Osnovnu muzičku školu, i tako počela da sviram klavir. Nakon završetka Osnovne škole poželjela sam da upišem Gimnaziju, ali sam se u posljednjem trenutku predomislila i odlučila za muziku. Direktor Muzičke škole „Vasa Pavić,“ profesor Ilija Dapčević, pomogao mi je da se odlučim za smjer solo pjevanje. Pri samom kraju Srednje škole, čuo me je muzički agent iz Berlina. Tada sam potpisala svoj prvi ugovor, i sa nepunih 17 godina zapjevala na evropskoj operskoj sceni. Tog trenutka sam shvatila da je opera moj zivot.
Brojni nastupi širom svijeta samo su još više oblikovali njen talenat i umjetnički izraz, pomažući joj da stekne samopouzdanje na sceni i izvan nje.
Moja profesorica solo pjevanja Marina Cuca podržala je ideju stručnjaka iz Berlina da treba da se školujem na konzervatorijumu „Santa Cecilia“ u Rimu. Tako je konzervatorijum postao i moj agent. Predstavljala sam ga širom Evrope i svijeta. Osnova u ovom poslu je biti muzički obrazovan, imati besprekornu tehniku, i naravno talenat. Međutim, to samo po sebi nije dovoljno. Sasvim je tačno kada kažu da se na sceni uči. Scena omogućava direktan odnos sa publikom, trenira koncentraciju i preciznost i uči nas da, kroz muziku, prenesemo emocije publici. Nastupala sam u Nacionalni teatru u Lisabonu, na ljetnjem festivali na Azurnoj obali, u teatru u Pekingu, a u Beču i Rimu sam imala dvije velike operske uloge, Antiope i Suzanu. Ipak, najveću emociju doživjela sam na koncertu koji sam održala u Crnogorskom narodnom pozorištu.
U operskom i solo pjevanju podjednako je dobra, mada ipak, Ivana malo više uživa na operskoj sceni.
Moja najveća satisfakcija je biti na operskoj sceni. Ako je uloga u potpunosti muzički i tehnički spremna, počinju probe sa kolegama i režiserom. Tada je sva koncentracija usmjerena na glumu i pokrete. Muzika je povezana sa pokretima, i obrnuto. Opera mi pruža mogućnost da se sasvim saživim sa ulogom i publici prenesem mnogo više osjećanja nego na koncertima.
Mlade godine joj ne dozvoljavaju da se još uvijek prihvati zahtjevnijih operskih uloga, tako da njeno vrijeme u ovom muzičkom žanru tek dolazi.
Zbog mojih godina još uvijek ne mogu da pjevam uloge koje su za moj glas (puni lirski sopran). Tijelo mora biti dovoljno spremno a ja, kao profesionalac, moram biti veoma iskusna da bih pjevala Mimi („Boem“ od Pučinija), Tosku („Toska“ takođe od Pučinija) ili Violetu („Traviata“ od Verdija). Za sada, repertoar na kome radim je takozvana „zdrava“ ili muzika za lagani glas, a to su Mocartove opere i belcanto (Doniceti, Belini i Rosini).
Renomirani muzičari konzervatorijuma „Santa Cecilia,“ među kojima je i Ivana, održali su koncert u Panami.
Bila sam veoma počastvovana kada sam dobila poziv od direktora konzervatorijuma „Santa Cecilia“ da baš ja, Crnogorka, predstavljam italijanske kulturne institucije u Panami. Imala sam veoma težak zadatak jer je od koncerta na kome smo nastupili kolega Aleandro Mariani i ja, zavisilo potpisivanje ugovora za kulturnu razmjenu izmedju Paname i Italije. Publika je aplauzima, stojećim ovacijama i komentarima nakom koncerta pokazala da je nastup bio uspješan. Ugovor je potpisan odmah nakon koncerta. Na poziv ambasadora Italije odazvao se i naš počasni konzul u Panami, g-din Dragan Burić, koji mi je, zajedno sa svojom suprugom, pružio podršku na ovom važnom koncertu. Sada spremamo program za proljeće, tako da ću opet imati kontakt sa publikom u Panami.
Za svoju dušu Ivana, osim klasićne muzike, voli da čuje i nešto drugo.
Volim da slušam kvalitetnu muziku, nezavisno od žanra. Osim opere i simfonijske muzike, rado slušam Lauru Pauzini, Bon Džovija i mnoge druge izvođače.
Svoje slobodno vrijeme Ivana voli da provede sa porodicom i prijateljima, ali i u raznim aktivnostima koje je opuštaju i raduju.
Zahvaljujući poslu kojim se bavim, mnogo putujem i veoma sam srećna zbog toga. Fascinirana sam raznoraznim mjestima, ljudima i kulturama. Kada imam par dana odmora, rado ih provedem u Crnoj Gori sa porodicom. Često idem na plivanje, vježbam jogu, a s vremena na vrijeme se učlanim i u neki sportski klub. Volim da čitam knjige, i dosta čitam na italijanskom.
Pozitivnu energiju i ljubav crpi iz porodice koja je podržava i bodri u svemu što radi.
Porodica mi pomaže da ostvarim svoje ciljeve. Zaista sam srećna što imam takve ljude oko sebe. Veoma smo povezani, iako trenutno nas šestroro živi u četiri različita grada i tri države. Uvijek nađemo vremena da se okupimo. Roditelji, sestre i brat su mi uvijek na prvom mjestu. Mislim da je majka ta koja među nama najviše širi pozitivnu energiju.
Zdrava ishrana, fizička aktivnost i dobra kondicija neophodni su za posao kojim se bavi.
Operski pjevači, kao i sportisti moraju da njeguju zdrav način života i ishrane. Veoma je važno spavati osam sati dnevno i unositi dovoljno vitamina, kako nam imunitet u ovim zimskim danima ne bi opao, a raznorazni virusi nas zaobišli. Pijem od tri do četiri litra vode na dan, a konzumiram i čajeve od svježeg đumbira i limuna. Pokušavam da budem fizički aktivna. Ako ne odem u teretanu, trudim se da pješačim što više.
Optimizam kojim Ivana zrači ogleda se i u njenoj poruci čitaocima „Medical“-a.
Čitaocima, a i svim ljudima bih poručila da je najvažnije da učine sebe, kao i ljude oko sebe, srećnim i da nikada ne zaborave na prave životne vrijednosti. Razmišljajte pozitivno i pokušajte da savladate svakodnevne probleme. I, naravno, čuvajte zdravlje jer ono je najvažnije.
Dodajte komentar