[heading size=”7″]Intervju: Dušica Vugdelić, TV voditeljka i urednica[/heading]
Svojim šarmom i osmijehom TV voditeljka i urednica Dušica Vugdelić uljepšava nam popodneva i skreće misli sa svakodnevnih briga. Ljepota njenog veselog duha ogleda se na njenom licu. Ova dama besprijekornog stila i držanja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Kao mala nije poput većine djevojčica maštala o sjaju reflektora i popularnosti, već se to kod nje desilo spontano. Kao članica ženske vokalne grupe „Harmonia“ i crkvenog hora „Sv. Jevstatije Prevlački“ nastupala je u zemlji i regionu, što joj je pomoglo da izgradi samopouzdanje ključno za posao kojim se sada bavi.
Splet okolnosti, bolje reći sudbina umiješala je prste. Početak mog bavljenja ovim poslom vezan je za srednjoškolske dane kada sam vodila modne revije. Kasnije je uslijedio poziv iz radio Budve da budem dio ekipe koja je vikendom realizovala noćni program. Godinama sam imala mnogobrojne javne nastupe i TV gostovanja sa klapom, što mi je bilo od velike pomoći jer mi ni mikrofon ni kamere nijesu bili strani. Međutim, nikada mi nije palo na pamet da ću jednog dana raditi na televiziji, niti sam gajila takve ambicije. Očigledno je da se neke stvari u životu jednostavno dese i pokažu nam put kojim treba da idemo.
Kroz brojne emisije koje je radila ugostila je mnoge poznate i interesantne goste koje je svojom spontanošću uvijek inspirisala na interesantne razgovore. Sa istim entuzijazmom pristupa svakom gostu čineći da se on osjeća opušteno i prijatno pred kamerama.
Svaki gost je priča za sebe, te samim tim inspirativan i potencijalno interesantan auditorijumu. Poenta je u razgovoru, a ne u suvoparnim i unaprijed koncipiranim pitanjima. Kakav ste vi domaćin, takav će vam biti i gost. Iskrenost i otvorenost uvijek daju najbolji rezultat, a u našem poslu to je zanimljiv i konstruktivan razgovor. Svaki sagovornik zaslužuje isto poštovanje i gostoprimstvo.
Njen voditeljski angažman počeo je na televiziji Elmag, nastavio se na RTCG, a potom na MBC-u. Sve televizijske forme koje je vodila na pomenutim televizijskim stanicama oblikovale su njeno profesionalno biće i učinile njen rad prepoznatljivim.
Za ovaj posao najvažnija je praksa, tj. što više „živog“ programa. Ja zaista ne volim da snimam i veoma rijetko to radim, jer se tako gubi ono najvažnije – spontanost iz koje sve proizilazi. Svaka emisija koju sam radila koncepcijski je bila drugačija, i samim tim zahtijevala je manje-više drugačiji metod rada. Način vođenja je u suštini isti, ali se manifestuje drugačije, usklađuje sa ciljnom grupom gledalaca i to počev od načina odijevanja do gestikulacije i tona kojim govorim. Tokom programa uživo nema opuštanja jer su iznenađenja uvijek moguća, te je maksimalna koncentracija neophodna. Jednom kada savladate scenu/studio i dobijete onaj osjećaj kao da ste kod kuće, a ne ispred kamera, onda shvatite da ste svoj na svome.
Trenutno je jedno od zaštitnih lica Atlas televizije i popularne zabavne emisije „5 do 5“. Ne samo da svojom pojavom daje lični pečat ovoj interesantnoj emisiji, već i kao urednica utiče na tok i „sudbinu“ emisije što joj izuzetno prija.
Moja prva emisija „Nedeljno popodne“ na Elmag televiziji bila je slične koncepcije, mada zahtjevnija. Nakon dugo, dugo godina zadovoljstvo mi je da mogu opet da radim televizijsku formu koja mi je najdraža. U ovom poslu najvažnije je imati slobodu odlučivanja prilikom odabira gostiju ili pak događaja koje želite da ispratite. Meni su srećom date odriješene ruke i to je sve što mi je potrebno. Jedino bih voljela da emisija malo duže traje jer ima puno divnih ljudi koji zaslužuju medijski prostor, kao i dešavanja koje vrijedi zabilježiti kamerom. Moja jedina neostvarena profesionalna želja je rad na velikom šou programu u trajanju od dva sata sa gostima, publikom i bendom u studiju. To je isuviše veliki i skup projekat za naše tržište tako da emisije ovog tipa neće uskoro biti realizovane.
Strast prema poslu kojim se bavi je očigledna i pokreće je da inspiraciju za emisije pronalazi u svemu što je okružuje.
Ako zaista volite rad na televiziji, kreativnosti i inspiracije nikada ne fali. To se ne smišlja, to jednostavno „izlazi“ iz vas. Sve što vidim i doživim, ljude koje upoznajem, mjesta koja posjećujem, sve posmatram dvostruko, lično i profesionalno. Moj režiser Filip Đurišić mi kaže da bi bilo najbolje kada bi mogao da mi obezbijedi kameru i kolegu snimatelja koji bi u svakom trenutku bili sa mnom jer uvijek imam neke ideje koga ili šta snimiti.
Svoje slobodno vrijeme, kojeg nema baš puno, voli da provodi na različite načine. Opuštaju je šetnje pored mora ali i „lude“ žurke.
Muzika, more, familija, prijatelji i treninzi. Sve mi to prija na svoj način. Nema ništa ljepše od ležanja na omiljenoj plaži Jaz II, uživanja u odabranoj muzici i gledanja u more i horizont. U tim trenucima za mene ne postoji ni vrijeme ni stvarnost, jednostavno plivam u tom beskrajnom plavetnilu. Sa druge strane, takođe me opušta i igranje do zore u omiljenom klubu uz dobru muziku, kao i koncerti, predstave, ćakulanje i smijanje sa prijateljicama i nezaobilazan šoping sa majkom.
Porodica igra ključnu ulogu u njenom životu. Iz nje crpi ljubav, pažnju i pozitivnu energiju koja joj život čini ljepšim. Otac, bivši novinar, njen je najveći savjetnik i kritičar.
Sve možete kada imate podršku porodice, koju sam ja uvijek imala. Naravno, konstruktivne kritike su neohodne, i u tome me ukućani ne štede. Tata se bavio novinarstvom, te nas je od malih nogu na šarmantan način ispravljao ako bi se desila neka greška u govoru. Uvijek sam od njega dobijala sugestije u vezi sa riječima i izrazima koje treba izbaciti iz upotrebe, kao i o načinu poboljšanja rečenične konstrukcije. Majka je moj uzor u svakom smsilu. Njeni modni savjeti kao i savjeti u vezi sa ponašanjem pred kamerama su mi najvažniji. Ona mi je bezbroj puta u životu bila desna ruka kada sam u trci i haosu. Nijednu moju emisiju nije propustila i uvijek ima tremu kada me gleda. Brat me ne doživljava kao nekoga ko se bavi javnim poslom, pa često zbija šale na taj račun.
Voditeljski posao kojim se bavi zahtjevniji je nego što izgleda i iziskuje zavidnu formu i scensku šminku koja nijednom licu ne može da prija.
Njegujem se isključivo preparatima na prirodnoj bazi, smatram da su sve „brendirane“ kreme čista hemija. Osoblju kozmetičkog salona „Fontis“ beskrajno vjerujem, te ću nakon ljeta početi sa nekim ozbiljnijim tretmanima za lice u tom salonu. Sve radim u dogovoru sa doktoricom Slavicom i smatram da svaka djevojka ili žena mora da ima stručnu osobu sa kojom će se konsultovati i povjeriti joj brigu oko kože lica. Treninzi i zdrav način ishrane su moj stil življenja već duži niz godina. To je želja i potreba lične prirode, što svakako ide u prilog poslu kojim se bavim.
Sreća kojom zrači proizvod je njenog konstantnog rada na sebi i samosvjesnog stava.
Svaka osoba mora da nauči da prihvati sebe bez samoobmana, sa svim svojim manama. Autosugestija i pozitivne afirmacije, borba sa sopstvenim „demonima“ i strahovima, upornost i pozitivan stav su neophodni. Kada se izborite sa sobom, moći ćete da se izborite i sa svakim problemom u životu. Tek tada ćete se osjećati divno u svojoj koži i početi iskreno da uživate u malim, svakodnevnim stvarima. Naročito mi žene moramo da vodimo računa jer se sa godinama mijenjamo ili na bolje ili na gore, shodno osjećaju koji nosimo iznutra.
Razdraganost Dušicinog duha i optimizam kojim zrači ogledaju se i u njenoj poruci čitaocima.
Pozitivan stav i osmijeh na lice, jedan je život!
Dodajte komentar