[heading size=”7″]Udruženje domova zdravlja Crne Gore i farmaceutska kompanija Servier organizovali su u srijedu, 16. aprila 2014. godine edukativno stručno predavanja za izabrane doktore, na temu: “Hronična venska bolest i uloga izabranog doktora u liječenju”.[/heading] Moderator predavanja bio je dr Nebojša Kavarić, koji je skrenuo pažnju na sve veći broj oboljelih od hronične venske bolesti u svijetu, a i u Crnoj Gori, pa shodno tome i na potrebu sve većeg uključivanja izabranih doktora u liječenju ovog oboljenja.
– Hronična venska oboljenja su sve učestalija pojava u Crnoj Gori, i apelujem na svakog pojedinca, prije svega na izabrane doktore, da u liječenju takvih pacijenata udružimo snage kako bi nadomjestili to što nemamo dovoljan broj specijalista u ovoj oblasti – rekao je dr Kavarić.
Dr Kavarić predstavio je način klasifikovanja HVB na osnovu kliničkih znaka kod pacijenata – CEAP klasifikaciju. Klasifikacija stadijuma kreće se od C0 do C6 stadijuma koji je najteži oblik hroničnih venskih oboljenja. Početni stadijumi C0 i C1 predstavljaju one tegobe koje su često zanemarene ili daju širu dijagnostičku sliku, pa se pregledanom pacijenta samo može posumnjati na ovo oboljenje. Takve tegobe najčešće se manifestuju kao otoci, trnjenje i peckanje u nogama, a češće noću ili kad su visoke temperature. Ozbiljniji stadijumi C2 i C3 su vidljivi i osim bolova mogu predstavljati estetski problem. Iako postoje vidljivo proširene vene, ispucali kapilari ili edemi, često se dešava da i ove simptome pacijenti zanemare pa se ne javljaju svom ljekaru. Stadijumi C4, C5 i C6 su krajnji stadijumi bolesti u kojima je kasno djelovati preventivno, pa se ovi stadijumi najčešće liječe hiruškim putem.
Vaskularni hirurg dr Goran Batrićević, naglašava da je potrebno da pacijenti budu svjesni svojih tegoba, i što ranije se obrate svom izabranom ljekaru. On je sa aspekta hirurgije predstavio proces nastanka i liječenja bolesti, a takođe je i detaljno objasnio svaki stadijum hronične venske bolesti i uputio izabrane ljekare kako da svaki pojedinačni stadijum dijagnostifikuju i liječe, a kada da pacijenta upute vaskularnom hirurgu.
– Vene zahvećene hroničnom venskom bolešću dovode do edema i poremećaja mikrocirkulacije, poremećaja limfne drenaže, migracije leukocita, eritrocita, do stvaranja pigmentacija, te do venske ulcercije koja može da bude veoma otporna na liječenje, pa je potrebno mnogo vremena i napornog rada kako bi se riješio problem i sanirala venska ulceracija. – objasnio je dr Batrićević.
Ulkus, kao krajnji stadijum bolesti vena, može bito tretiran primjenom hiperbarične medicine. Doprinos prevenciji i liječenju daje i aktiviranje venske pumpe, fizička aktivnost i odvikavanje od pušenja, kao i upotreba sistemske terapije venotonicima, gde najviši nivo preporuka ima mikronizovana prečišćena frakcija flavonoida (Detralex). Kao prevenciju hronične venske bolesti i dopunu terapiji, dr Batrićević preporučuje razumno odmaranje koje obuhvata više desetominutnih odmaranja u toku dana, sa eleviranim nogama iznad nivoa srca. Ono što se uglavnom smatra odmorom, kako kaže dr Batrićević, ne predstavlja doprinos liječenju i prevenciji.
– Ukoliko govorimo o kompresivnoj bandaži, važno je napomenuti da odgovarajuće kompresivne čarape visokog kvaliteta znače više od primjene običnog elastičnog zavoja. Pacijenti moraju kupovati čarape koje im propisuje ljekar i jedino preporučljivo bi bilo da one budu po mjeri pacijenta, jer neadekvatna primjena bilo koje od ovih metoda može da napravi više štete nego koristi – dodaje dr Batrićević.
Ono što je važno, po riječima dr Batrićevića, je to da ljekari i pacijenti shvate da oko 70% slučajeva ovih oboljenja je moguće liječiti u ambulantama opšte zdravstvene zaštite, prije svega davanjem savjeta i uvođenjem sistemske terapije venotonicima.
– Mnogi pacijenti koji dolaze kod mene na preglede često preskoče preglede kod svojih izabranih doktora, pa bi za nas, kao doktore koji se bavimo ovim problemima, bilo od velike pomoći ukoliko bi se i u okviru primarne zdravstvene zaštite više pažnje posvetilo osobama koje dođu sa simptomima koji mogu upućivati na hronična venska oboljenja, u vidu rane dijagnoze i započinjanja terapije. – rekao je dr Batrićević.
– Dodatne konfuzije unose pacijenti koji sami sebi postavljaju dijagnozu, tražeći pomoć za hronično vensko oboljenje, a u mnogo slučajeva radi se o arterijskoj insuficijenciji. Takve slučajeve možemo diferencirati u razgovoru sa pacijentima i kliničkom pregledu i utvrđivanjem o kakvim tegobama je riječ. Sve te jednostavne stvari mogu učiniti naš zdravstveni sistem boljim, što nam je svima u interesu – istakao je dr Batrićević.
– Osim površinskih i dubokih vena, venski sistem čine i komunikativne vene koje omogućavaju cjelokupnost, a njihovo oboljenje dovodi do velikih tegoba. Površinske vene mogu estetski izgledati loše, ali se velike tegobe javljaju kada oboljenje zahvati komunikativne vene. Ukoliko se ne liječi, ova bolest zauzima sve veći stadijum, i osim toga što pacijenti zanemaruju simptome, i ljekari to često rade, iako je i početni, tj. nulti stadijum simptomatski. Vene se u ambulanti pregledaju u stojećem položaju, nikako ležećem, jer zaključci ne bi bili reprezentativni. Osim početnih, neke od narednih stadijuma pacijenti više tretiraju kao estetski problem, iako je bolest već prilično napredovala. Izabrani doktori moraju uvoditi i pratiti korišćenje terapije.
Dodajte komentar