Ulcerozni kolitis, Kronova bolest i nedeterminisani kolitis su hronične inflamatorne bolesti digestivnog trakta. Uzrok nastanka ovih poremećaja zdravlja nije u potpunosti poznat, iako se u osnovi nalaze genetski faktori kao i faktori sredine koji dovode do složenih imunoloških reakcija u sluznici digestivnog trakta. Iskustvo kliničara i samih bolesnika, kao i saznanja na području nutricionizma, sve više ističu značaj pravilne ishrane u liječenju ovih oboljenja.
Definisanje adekvatne ishrane, odnosno dijetoterapije kod inflamatornih bolesti crijeva, nije lak zadatak ni za oboljele ni za ljekare. Karakteristični simptomi probavnih tegoba: proliv, bol u trbuhu, mučnina, neželjeni gubitak tjelesne mase, neprestano podsjećaju oboljele na vezu ishrane, nastanka tegoba i bolesti. Zbog toga mnogi oboljeli očekuju jasna, detaljna i pouzdana uputstva za adekvatnu ishranu. Nažalost, ne postoje opšte smjernice u pogledu ishrane i dijete koje bi se mogle primijeniti na sve oboljele. Preporuke za ishranu razlikuju se kod različitih oblika i faza bolesti. Takođe, ne reaguju sve osobe jednako na dijetoterapiju. Budući da ne postoji jedinstvena dijeta za sve oboljele od upalnih bolesti crijeva, ne treba polagati nade u efikasnost pojedinih popularnih dijeta. Svaki bolesnik zahtijeva individualan pristup i mora se aktivno uključiti u kreiranje i praćenje uspješnosti propisane dijete, a često i dodataka ishrani.
Uticaj ishrane na pojavu upalnih bolesti crijeva
Iako su godinama brojni nutritivni elementi i dijetni činioci proglašavani mogućim etiološkim faktorima za nastanak i razvoj Kronove bolesti, o tome danas nema jasnih stavova. Isto tako, nema konačnih jasno klinički potvrđenih činjenica o značaju modifikovanih dijeta, naročito u akutnoj fazi Kronove bolesti. Kod bolesnika koji imaju opstruktivne tegobe i sumnju na suženje lumena crijeva preporučljivo je izostaviti iz ishrane vlakna i cijelo zrno žitarice, a insistirati, barem privremeno, na tečnoj i kašastoj dijeti ili smješama za parenteralnu iahranu. Tragnon i saradnici su upozorili na činjenicu da oboljeli od inflamatornih bolesti crijeva imaju značajno veći unos rafinisanih ugljenih hidrata od kontrolne grupe. Istraživanje je sprovedeno na 104 bolesnika, a ispitivane su njihove navike u ishrni prije pojave bolesti. Postoji veliki broj radova koji ističu vezu konzumiranja rafinisanih šećera i nastanka inflamatornih bolesti crijeva. Pokušaj definisanja nutritivnih faktora koji predstavljaju rizik za nastanak inflamatornih bolesti crijeva doveo je do saznanja da su dojena djeca u manjoj mjeri izložena riziku za razvoj Kronove bolesti u odnosu na djecu koja su dojena kratko ili nisu dojena. Veliki broj oboljelih od inflamatornih bolesti crijeva posjeduje cirkulišuća antitijela na proteine mlijeka, međutim, vjeruje se da je ova pojava sekundarni fenomen. Brojne studije, posebno iz Japana, ukazuju na korelaciju rasta incidence Kronove bolesti s povećanim unosom proteina životinjskog porijekla i ukupnih životinjskih masti, posebno omega-6 msnih kisjelina. Širenjem „zapadnjačke ishrane“ u tradicionalnu ishranu Japanaca došlo je do značajnog narušavanja odnosa između omega-3 i omega-6 masnih kisjelina. Studija upozorava na protivupalni efekat omega-3 masnih kisjelina modulacijom sinteze brojnih medijatora, a u prvom redu proinflamatornih citokina. Iako su promjene navika u ishrani i porast incidence upalnih bolesti crijeva bili paralelni fenomeni tokom prošlog vijeka, ni jedan specifični nutritivni faktor nije izdvojen kao jasan etiološki faktor. Isto tako, do danas nije poznat način ishrane koji bi prevenirao nastanak i razvoj upalnih bolesti crijeva.
Karakteristike ishrane obolelih od inflamatornih bolesti crijeva
Ishrana ima važnu ulogu u životu i liječenju bolesnika od inflamatornih bolesti crijeva. Spektar dijetoterapeutskih intervencija kreće se od modifikovanih dijeta koje isključuju pojedine hranljive materije, preko terapije smješama za enteralnu i parenteralnu ishranu. Posebno je važno adekvatno snabdevanje mikronutrijentima (vitaminima i elementima u tragovima) čiji su nedostaci česti kod oboljelih od inflamatornih bolesti crijeva. Kod Kronove bolesti, pothranjenost je česta pojava, a posljedica je brojnih faktora kao što su gubitak apetita, izbjegavanje hrane zbog provociranja tegoba, malapsorpcije i maldigestije, interakcije sa ljekovima, kao i postoperativnih komplikacija. Bolesnici sa ulceroznim kolitisom takođe su skloni razvoju pothranjenosti i različitim nutritivnim deficitima, ali umanjem obimu i težini nego bolesnici s Kronovom bolešću.
Dijetoterapija kao primarna terapija upalnih bolesti crijeva treba da ispuni tri uslova:
a) kontrolisanje upalnog procesa
b) liječenje malnutricije i posljedica malnutricije
c) smanjenje potrebe za primenu kortikosteroida i drugih potencijalno štetnih ljekova.
Bolesnicima je neophodno preporučiti dovoljan unos proteina i adekvatan energetski unos kako bi održavali poželjnu tjelesnu masu. Ova preporuka je naročito važna kod djece i adolescenata zbog pravilnog rasta i razvoja. Energetski unos 35-40 kcal/kg na dan i 1 -1,5 g/kg tjelesne mase proteina na dan zadovoljiće potrebe za energijom i proteinima kod većine odraslih bolesnika sa aktivnom inflmatornom bolešću crijeva. Kod velikog broja pacijenata tokom akutne faze Kronove bolesti razvije se intolerancija na laktozu. Za razgradnju laktoze potreban je enzim laktaza koji luče ćelije sluznice crijeva. Obzirom da upalno izmijenjena sluznica luči manje laktaze, molekuli laktoze se ne razgrađuju adekvatno i zadržavaju se u crijevu te tako privlače veće količine vode. Takođe, bakterije u crijevima troše laktozu i proizvode kisjeline što rezultira pojačanom peristaltikom. Sve opisano nerijetko rezultira učestalim prolivima. Zato se tokom akutne faze bolesti preporučuje izbjegavanje mlijeka i mliječnnih proizvoda koji sadrže laktozu. Tada se oni zamijene sojinim mlijekom i tofu sirom. Fermentisani mliječni proizvodi obično ne sadrže laktozu, pa se mogu konzumirati, čak su i poželjni, naročito ako sadrže probiotičke bakterije. Terapija kortikosteroidima može ometati metabolizam kalcijuma, što pruzrokuje smanjenu apsorpciju i rizik od pojave osteopenije i osteoporoze, posebno kod bolesnika sa Kronom. Suplementacija kalcijumom i vitaminom D postala je standard u liječenju zapaljenskih bolesti crijeva. Nedostaci vitamina i elemenata u tragovima često se javljaju kod oboljelih od ovih bolesti, ali se simptomi rijetko razvijaju, osim u slučaju nedostatka gvožđa, folne kisjeline, vitamina B12 i cinka. Nekoliko istraživanja je upozorilo da je rizik od razvoja hipovitaminoza u oboljelih od inflamatornih bolesti crijeva za niz vitamina uključujući biotin, vitamine A, C i E, folnu kisjelinu, beta-karoten i vitamin B1 značajan. Deficit folne kisjeline primijećen je u prosječno 54% odraslih oboljelih od Kronove bolesti i 36% oboljelih od ulceroznog kolitisa. Nedostatak folne kisjeline i vitamina B12 može doprinijeti pojavi megaloblastne anemije u oboljelih od inflmatornih bolesti crijeva. Retrospektivne studije pokazale su da suplementacija folnom kiselinom može da ima zaštitni efekat na prekancerozne promjene i karcinom kolona u bolesnika sa ulceroznim kolitisom. Eliminacione dijete su one u kojima se iz ishrane uklanja određena vrsta hrane za koju iskustveno vjerujemo da može pogoršati simptome bolesti, bilo izazivanjem alergijskih reakcija, pogoršanjem upale ili mehaničkim nadražajem crijeva.
Dodajte komentar