Bubrezi imaju čitav dijapazon po život značajnih uloga i utiču na rad svih ostalih organa i organizma u cjelini. Jedna u nizu značajnih uloga jeste da otklanjaju produkte metabolizma nastale iz unijete hrane, a tu se posebno misli na ureu (koja nastaje iz proteina), natrijum, kalijum i fosfate. Kod poremećaja bubrežne funkcije dolazi do nagomilavanja ovih produkata u organizmu. Započinjanjem hemodijalize način ishrane se bitno mijenja, te ona postaje važan dio liječenja.
Pravilnom ishranom preveniramo nastajanje brojnih ranih i kasnih komplikacija, kao što su pothranjenost, hiperkalijemija, promjene na kostima nastale zbog povišenog nivoa fosfata u krvi (renalna osteodistrofija), srčana dekompenzacija, zbog stalne i povremene hipervolemije i dr. Da bi lakše savjetovali pacijente, najbolje je planirati Vodič za pravilnu ishranu, a to podrazumijeva konsultovanje multidisciplinarnog tima: ljekara, medicinske sestre / tehničara i dijetetičara nutricioniste.
Za potrebe dijete namirnice su podijeljene u šest osnovnih grupa, u zavisnosti od sadržaja kalorija, proteina, kalijuma i fosfora.
*Meso, riba, jaja.
*Mlijeko i proizvodi od mlijeka.
*Žitarice i proizvodi od žita.
*Povrće
*Voće
*Masnoće biljnog i životinjskog porijekla.
Ovakva podjela omogućava da se koriste različite namirnice u okviru iste grupe i to se zove Lista izmjena.
Koji su to sastojci hrane važni za dijetu kod pacijenata na hroničnom programu hemodijalize?
Proteini, natrijum, kalijum, fosfati, voda i tečnosti, suplementacija vitamina i minerala.
PROTEINI
Započinjanjem dijalize način ishrane se znatno mijenja. Treba unositi dovoljno energetskih materija da ne bismo gubili u težini. To je tzv. „suva težina” koju određuje ljekar. Ako je težina normalna, to pokazuje da pacijent ispravno unosi kalorije. U našoj svakodnevnoj ishrani sadržano je previše bjelančevina. Procjenjuje se da prosječna osoba unosi preko 80 gr bjelančevina dnevno. Većina pacijenata na hemodijalizi ima povećan zahtjev za proteinima i njihova tipična dijeta sadrži 70-90% bjelančevina dnevno. Samo izuzetno, kod pacijenata na peritoneumskoj dijalizi, primjenjuje se visokoproteinska dijeta sa preko 90 gr proteina dnevno!
Najbogatiji izvor bioloških proteina jesu životinjske namirnice: bjelance, meso, bijela riba, sir, mlijeko. Najbogatiji izvori biološki manje vrijednih proteina biljnog su porijekla: koštunjavo voće, mahunarke, sjemenke, soja. Međutim, upotreba ovih proizvoda preporučljiva je samo u manjim količinama, zbog prisustva kalijuma.
NATRIJUM
Kuhinjska so, koja je hemijski natrijum-hlorid, najčešće se koristi kao začin i konzervans. Kod bubrežne bolesti preporučuje se dijeta sa niskim sadržajem soli – do 6 gr. To znači da treba pomalo soliti hranu pri pripremi, nikada ne dosoljavati jela, izbjegavati sve namirnice konzervisane primjenom soli.
Uobičajen unos natrijuma iznosi oko 150-200 mmol, a samo 10% te količine potiče iz svježih namirnica. Hranu bogatu natrijumom čine: sirevi, slanina, šunka, kobasica, gotove supe i slane grickalice, flaširana voda bogata natrijumom, šumeće tablete itd.
KALIJUM
Veći unos kalijuma (hranom) može da izazove opasne smetnje u radu srca. U liječenju hemodijalizom, kalijum raste u periodima između sprovođenja tretmana, a opada nakon dijalize. Smatra se da ni jednu vrstu hrane ne treba potpuno izbjegavati samo zbog sadržaja kalijuma, a u većini slučajeva može se primijeniti takozvana dijaliza povrća.
Obrazovane i edukovane medicinske sestre / tehničari koji rade u centrima za dijalizu imaju zadatak da savjetuju pacijente i njihove porodice o pravilnoj ishrani, zdravstveno prosvjeduju i edukuju bolesnike, te preventivno utiču na sprečavanje brojnih komplikacija. Na taj način aktivno utiču na uspješno liječenje i poboljšanje kvaliteta života pacijenata koji se nalaze na hroničnom programu hemodijalize.
Dijaliza povrća
Isijecite povrće na kockice, isperite ga pod mlazom tople vode, stavite u sud sa toplom vodom (10 puta više vode od količine povrća) i ostavite da stoji najmanje dva časa. Ocijedite i isperite povrće čistom vodom, a potom kuvajte u dosta vode, koju treba nekoliko puta mijenjati.
Kuvanjem se smanjuje količina kalijuma. Postoje ljekovi koji smanjuju apsorpciju kalijuma iz crijeva, ali ni oni ne obezbjeđuju potpunu slobodu u ishrani. Hrana bogata kalijumom je povrće i to: paradajz, kukuruz, pečurke, luk, dinja, paprika. Od voća su to: banane, grožđe, ananas, sušeno voće, kruške. Ovdje spadaju slatkiši, kao i napici od čokolade, crna kafa, kakao itd.
FOSFATI
Visok nivo fosfata u krvi postaje problem u kasnijim stadijumima bolesti. Da biste izbjegli probleme sa visokim nivoom fosfata i kasnim oštećenjima kostiju treba voditi računa o pravilnom uzimanju proteina u hrani. Kada u kasnim stadijumima oboljenja nivo fosfora počne značajnije da raste, mora se pribjeći korišćenju ljekova koji vezuju fosfate a uzimaju se u vrijeme jela.
Fosfati se nalaze u hrani bogatoj proteinima: sirevi, mlijeko u prahu, iznutrice, morski plodovi, integralno brašno, kakao prah, plava riba i konzervirana hrana. Ako se pacijent pridržava svih navedenih savjeta, ne može se unijeti dovoljna količina kalcijuma u organizam. Zbog toga je kalcijum potrebno unositi u obliku gotovih farmaceutskih preparata, u dozi koju određuje ljekar nefrolog.
TEČNOSTI
Unos tečnosti mora biti ograničen ako se želi postići dobra regularizacija krvnog pritiska i spriječiti pojava otoka. Ograničenje je individualno, a obično iznosi od 0,5-1 l dnevno (zavisno od toga koliko se dobije na težini između dvije dijalize). Ukoliko pacijent urinira više od 0,5 l dnevno (nativna diureza), imaće više slobode da unosi tečnosti. Upotrebu alkoholnih pića treba izbjegavati, i u najmanjoj količini, jer je iskustvo pokazalo da pacijenti ne mogu naći pravu mjeru.
Najbolja lična kontrola jeste svakodnevno mjerenje težine, ujutru na prazan stomak, u istoj odjeći. Treba da se zna da se u tečnosti računaju sve namirnice koje su tečne na sobnoj temperaturi (sladoled, žele, puding) a da većina namirnica koje su u čvrstom stanju sadrži 40-90% vode. Tako onda i unos tečnosti kod bolesnika na hroničnom programu hemodijalize zavisi od više faktora: spoljašnje temperature, temperature bolesnika, stanja srca, prisustva udruženih bolesti, efikasnosti dijalize, pa svakog bolesnika treba posmatrati zasebno.
SUPLEMENTACIJA VITAMINA I MINERALA
Kod bolesnika na hroničnom programu hemodijalize neophodno je vršiti stalno dodavanje preparata: gvožđa, kalcijuma, vitamina B grupe. Postupkom dijalize odstranjuju se vitamini rastvorljivi u vodi (hidrosolubilni). Ovih vitamina ima najviše u svježem voću i povrću, čiji je unos ograničen jer sadrže dosta kalijuma koji šteti organizmu bubrežnih bolesnika. Zbog toga je potrebno redovno uzimati gotove vitaminske preparate koje prepisuje ljekar.
Reference:
Vesel M.Osnovi Hemodijalize,Beograd 1996.
Jorga J.Dimković N.Ishrana bubrežnih bolesnika sa
dijabetesom tipa 2 .Praktični saveti.
Piše: Damir Peličić,visokostrukovni medicinski tehničar,
Klinika za urologiju i nefrologiju, KCCG, Podgorica
Dodajte komentar