Jedna od tema koja je zavrijedila pažnju velikog broja posjetilaca na Saboru ljekara održanom 24. i 25. septembra u Bijelom Polju bila je predstavljena izlaganjem doc. dr Ljiljane Gledović-Musić, kardiologa Kliničkog Centra Crne Gore. U cilju promovisanja najnovijih preporuka za liječenje ovog tipa aritmija dr Gledović-Musić ukazala je na posebne aspekte remodelovanja srca, te pored ostalog i definiciju i klasifikaciju pretkomorske (atrijalne) fibrilacije. Segment koji se izdvojio kao sasvim osoben činilo je objašnjenje terapijskog djelovanja najnovije grupe ljekova, sartana. Kao predstavnik ove grupe ljekova je promovisan losartana.
Podsjetivši prisutne na definiciju atrijalne fibrilacije po kojoj ona predstavlja supraventrikularnu aritmiju koje se odlikuju nekontrolisanom atrijalnom aktivnošću i pojavom pretkomorskih talasića frekvencije 300-500 u minuti, dr Ljiljana Gledović-Musić iznijela je podatak da pretkomorske fibrilacije predstavljaju najčešći oblik aritmije prisutan u opštoj populaciji, tj. 1/3 ukupnog broja aritmija. Pored toga, riječ je o veoma učestalom zdravstvenom problemu koji, kako se moglo čuti, danas već uzima razmjere epidemijskog karaktera, a čije liječenje u prosjeku košta godišnje oko 3.000 € po pacijentu. Ovo je uglavnom bolest starijih osoba, a smatra se da prosječno dvije od stotinu osoba pate od nekog od oblika atrijalne fibrilacije. Kod osoba starijih od 80 godina procenat učestalosti pojave povećan je na 15 % populacije tog starosnog nivoa.
U zadnjih 20 godina broj hospitalizovanih osoba značajno je porastao: preko 60% pacijenata sa dijagnozom i hospitalizovanih zbog prisutne ibrilacije – upozorila je dr Gledović-Musić. Pritajene, nijeme fibrilacije, koje nemaju klinički prikaz, a imaju i te kako veliki rizik i veliku mogućnost komplikacija, predstavljaju još jedan veliki problem kada je ova vrsta oboljenja u pitanju.
Bilo da je riječ o kardijalnim, nekardijalnim (u prvom redu toksičnim) ili samostalnim atrijalnim fibrilaci-jama (engl. alone, što znači bez prisustva srčanog oboljenja), dakle bez obzira na to kako se ibrilacija manifestuje na makroskopskom planu, kod atrijalnih ibrilacija se, kako se ovom prilikom moglo saznati, uvijek uočavaju zapaljenja na nivou pretkomora, a između ostalog mogu se javiti i povećane vrijednosti nekih parametara u cirkulaciji, znaci ishemije, te poremećeni jonski kanali na membranama ćelija. – Patohistološki nalaz jasno pokazuje da postoje apoptoze, postepeno uništavanje kardijalnih atrijalnih miocita, akumulacija glikogenih granula, a mijenja se i komunikacija između kardiomiocita – objasnila je dalje dr Gledović-Musić. Strukturalno, elektrofiziološko i neurohu-moralno remodelovanje čine osnovne oblike remodelo-vanja koji se dovode u direktnu vezu sa nastankom ibrilacija, te čine osnovne oblike nastanka promjene srčanog tkiva.
– Atrijalna fibrilacija je kompleksna bolest koja uključuje kompletan sistem odnosno cjelokupni organizam u aktivnost. S druge strane, pretkomora gubi svoju kontraktilnu sposobnost što ima dvostruji praktični značaj. Lijeva komora puni na dva načina: pasivno punjenje 2/3 komore, jer se zbog različitog pritiska krv spontano spušta, a 1/3 punjenja komore zahtijeva aktivnu kontrakciju lijeve pretkomore, onda kod atrijalne ibrilacije gubimo taj doprinos. To znači da je 30% umanjen udarni volumen lijeve komore. S druge strane postoji mogućnost stvaranja vrtložnih struja u pretkomori i pratećim anatomskim strukturama, a to predstavlja idealno mjesto za nastanak trombotičnih masa – kazala je dr Gledović-Musić.
Da bi se postavila dijagnoza atrijalne fibrilacije neophodno je da se njeno postojanje registruje u trajanju najmanje 30 sekundi. Kada se govori o klasiikaciji, atrijalna ibrilacija se dijeli na 1. paroksizmalnu (koje u najvećem
broju slučajeva spontano prestanu nakon 48 časova trajanja), 2. perzistentnim (koje traju duže od 7 dana, a mogu trajati i duže, do godinu dana, zahtijevaju kardioverziju) i 3. stalnim, permanentnim (doživotne dijagnoze za čiji tretman je neophodno obezbijediti kontrolu komorskog odgovora). Riječ je o, kako je navela dr Gledović-Musić, progredijentnoj bolesti.
Kada je riječ o strategiji liječenja atrijalne fibrilacije, posebno treba voditi računa o prevenciji tromboembolijskih događaja za šta, kako je ovom prilikom navedeno, postoje jasno deinisani kriterijumi u prevenciji tromboembolizma. Ako se govori o Preporukama za liječenje atrijalnih fibrilacija, renoviranim u septembru 2010. godine, ističu se: preporuka za primjenu dronedarona, pooštreni kriterijumi za kontrolu trombo-embolijskih komplikacija i prevencija strukturnog remodelovanja lijeve pretkomore. Dronedaron, novi lijek koji se nalazi na 4. mjestu u grupi predloženih ljekova za održavanje sinusnog ritma, ipak se, prema objašnjenju dr Gledović-Musić, koristi u liječenju specifične grupe pacijenata. Visoko rizična grupa za nastanak trombo-embolijskih komplikacija predstavljaju osobe starije od 75 godina i osobe sa prethodno dijagnos-tikovanim cerebro-vaskularnim događajem, tj. preležanim moždanim udarom. Srčana slabost , hipertenzija i dijabetes predstavljaju dodatne faktora rizika. – Ono što je novina u prevenciji tromboembolijskih događaja, jeste da su rizična grupa i pacijenti stariji od 65 godina kao i pacijenti sa dijagnozom neke vaskularne bolesti. Iako je atrijalna fibrilacija češća kod muškaraca, kod žena je povećan rizik za nastanak tromboembolijskih komplikacija – istakla je dr Gledović-Musić.
Lijekovi koji se, prema najnovijim preporukama, nalaze na listi preventivnih oblika terapije protiv strukturalnog remodelovanja su: ACE inhibitori, sartani, antagonisti aldosterona, statini i polinezasićene masne kisjeline. ACE inhibitori i sartani izdvajaju se svojim speciičnim dejstvima. Prezentujući rezultate nekoliko kliničkih studija, među kojima LIFE studije kao jedne od najznačajnih, dr Ljiljana Gledović-Musić predstavila je i neka od speciičnih svojstava sartana u terapiji atrijalne irbilacije. Losartan, kao najpoznatiji lijek iz palete sartana, posjeduje organo-protektivno dejstvo koje je nezavisno od hipotenzivnog dejstva. – Pacijenti koji su primali losartan, u odnosu na pacijente koji su primali atenolol, imali su značajno manji broj novonastalih epizoda atrijalne ibrilacije i posljedičnog cerebrovaskularnog insulta. Bez obzira na to da li su bili u sinusnom ritmu, pokazalo se da losartan ima prevenciju moždanog udara i za oko 45% smanjio je rizik od cerebro-vaskularnog insulta kod pacijenata koji su imali perzistentnu atrijalnu ibrilaciju – objasnila je između ostalog dr Gledović-Musić, dodajući da se, prema podacima značajnih studija, sa velikim brojem ispitanika, sartani i ACE inhibitori pokazuju kao mnogo eikasniji u prevenciji inicijalne i rekurentne atrijalne ibrilacije u odnosu na ostale vrste ljekova. Govoreći o efektima dejstva ostalih vrsta ljekova, ona je navela i neke od preporuka vezanih za primjenu statina. Popularni zbog antiinflamacije i antioksidacije, ovi ljekovi se, kako se moglo saznati, posebno preporučuju u terapiji pacijenata sa atrijalnom ibrilacijom a koji su imali hiruršku revaskularizaciju miokarda, kao i kod onih sa dijagnostikovanom srčanom slabošću.
ERYNORM ( losartan )
Dipl ph Tamara Popović, jedna od učesnica 31. Sabora ljekara u Bijelom Polju, predstavila je osnovne karakteristike i mehanizam djelovanja Erynom-a (losartana). Međutim, ne koristi se samo kao alternativa vec i inicijalno, zato što pruža mnoge prednosti narocito kod bolesnika sa pridruženim oboljenjem bubrega, dijabetesa i rekurentne atrijalne fibrilacije. Losartan blokira AT-1 receptore i time pruža kompletniju blokadu RAAS u odnosu na ACE-i jer blokira vezivanje AII stvorenog alternativnim putem , preko himaza. Indikacije ACE-i i sartana su uglavnom iste.
Za terapiju blagih i umjerenih hipertenzija najčešće je dovoljna doza od 50 mg Erynorm-a. Ukoliko je potrebno povećavati dozu ide se do maksimalne doze od 100 mg ili se kombinuje sa kompatibilnim ljekovima. Erynorm je visoko eikasan kod starijih osoba bez smanjivanja doze.
Erynorm je i renoprotektiv na taj način što povećava protok krvi kroz bubrege, smanjuje proteinuriju, a to ima povoljne efekte na smanjenje rizika od progresije bubrežne insuficijencije. Erynorm smanjuje učestalost pojave novih slučajeva dijabetesa kod hipertenzivnih pacijenata sa hipertroijom lijeve komore. Sartani su grupa respektabilnih ljekova za terapiju hipertenzije, koriste se i u liječenju jer utiče na diferencijaciju adipocita i preuzimanje glukoze u skeletnim mišićima, čime se popravlja insulinska senzitivnost, navela je dipl ph Popović. Za Erynorm važi bolja tolerancija od svih drugih klasa antihipertenzivnih ljekova (manja incidenca kašlja od ACEI, manje perifernih edema od blokatora Ca kanala, manje metaboličkih neželjenih efekata od beta blokatora i diuretika ).
Kao zaključak samog izlaganja dipl ph Popović je navela da Erynorm pruža kompletniji mehanizam blokade RAAS, i favorizujući proil tolerancije i bezbjednosti koji treba da plasira Erynorm kao novi antihipertenzivni agens značajan, zbog dobrog i terapijskog i protektivnog efekta na kardiovaskularna, renovaskularna i metabolička oboljenja sa kvalitetnim uticajem na život bolesnika.
Dodajte komentar