Loading...
Trenutno ste u:  Medical  >  Izdanje Br. 18  >  Aktuelni tekst

Skabijes (šuga, svrab, lat. scabies)

Objavio   /  

Piše: dr Marija Mališić-Korać spec. dermatovenerologije
Skabijes je infektivna parazitarna dermatoza koja se karakteriše noćnim svrabom i porodičnom pojavom oboljenja. Uzrokovan je grinjama roda Sarcoptes scabiei varitas hominis (sinonim Acrus). Incidenca skabijesa (svraba) ciklički fluktuira u intervalima od 15 do 20 godina. Razlozi nisu uvijek sasvim poznati.

Šta je skabijes ?

Skabijes je infektivna parazitarna dermatoza koja se karakteriše noćnim svrabom i porodičnom pojavom oboljenja. Uzrokovan je grinjama roda Sarcoptes scabiei varitas hominis (sinonim Acrus). Incidenca skabijesa (svraba) ciklički fluktuira u intervalima od 15 do 20 godina. Razlozi nisu uvijek sasvim poznati.

Kako se prenosi?

Najčešće se prenosi direktnim dodirom, sa čovjeka na čovjeka. Moguć je i prenos zaraženim rubljem, postelji­nom i slično. Loše socijalne i ekonomske prilike, kao i nizak higijenski standard osobito pogoduju širenju bolesti. Svrab se prenosi i polnim odnosom, te se stoga danas svrstava i u bolesti koje se prenose seksualnim putem, tzv. STD (engl. sexually transmited diseases).

Šta je izazivač skabijesa?

Uzročnik je grinja Sarcoptes scabiei varitas hominis. Ženka uzročnika koja je veća od mužjaka (0,4 x 0,3 mm : 0,2 x 0,15 mm) kroz epidermis kopa kanali će u koži (lat. duetulus canaliculus scabiei) od spolja ka unutra, što čovjek osjeća kao jak svrab. Ženka u kanaliće polaže 10-25 jaja i nakon toga ugine. Jajašce se razvija u oktepodnu nimfu, zatim u heksapodnu larvu koja kroz prethodno iskopane kanaliće izlazi na površinu kože, sazrijeva i dostiže oblik odrasle jedinke za 2-3 sedmice. Ugine na temperaturi ispod 20°C i iznad 55°C.

Koliko traje inkubacija?

Inkubacija traje dvije-šest sedmica, a u slučaju reinfekcije svedena je na 1-3 dana.

Koji su simptomi skabijesa?

Subjektivne smetnje u obliku intenzivnog noćnog svraba karakteristične su za skabijes. Promjene na koži su polimorfne i sastoje se od kanalića, papula, vezikula – plikova i ekskorijacija – tragova češanja, te ponekad i od bula i urtika (posebno kod djece). Na intenzivno izgrebanoj koži nekada se mogu vidjeti i znakovi bakterijske infekcije (piodermizacije) u vidu gnojanica i krusta. Predilekciona mjesta su područje donjeg abdomena, unutrašnja strana bedara, fleksorne strane ekstremiteta i laktovi. Česta lokalizacija kod muškaraca jesu penis i skrotum, dok je kod žena, uz genitalnu lokalizaciju, česta i pojava oboljenja na brada­vicama dojki. Osim kod male djece, skabijes se gotovo nikada ne javlja na licu. Kod odojčadi je karakteristična lokalizacija na tabanima (karakterističan znak trljanja tabana o taban ! ), na dlanovima i ponekad na licu. Ponekad se na koži aksila, glutealne regije, skrotuma i donjeg abdomena pojavljuju indurirani upalni čvorovi, tzv. plastični infiltrat (lat. papulae scabiei resistentes) u kojima gotovo nikada ne nalazimo uzročnika, već oni nastaju kao posljedica imunog odgovora na antigen grinje.

Kako se postavlja dijagnoza skabijesa?

Dijagnoza se postavlja na osnovu epidemiološke anamneze, podataka o noćnom svrabu i na temelju karakterističnih morf na predilekcionim mjestima, a potvrđuje se mikroskopskim dokazom uzročnika. Lancetom ili skalpelom odiže se vrh suspektne papule, te se tako dobijeni materijal preparira sa 20% KOH i posmatra pod malim uvećanjem mikroskopa. Nalaz grinje (sarkoptesa) ili bilo koje faze njegovog razvojnog ciklusa (jajašce, ljuska) dokaz je skabijesa.

Kako se liječi skabijes?

Pacijenta treba upozoriti na pridržavanje svih prop­isanih terapijskih mjera (tzv. antiskabiozna kura), jer će, bez obzira na primijenjeni lijek, terapijski uspjeh izostati ako se ne prekine lanac infekcije. Potrebno je:

a) Liječiti sve ukućane i osobe u bližem dodiru sa bolesnikom, bez obzira na manifestne promjene u tom času,

b) Mazati čitavu površinu tijela, osim lica, bez obzira na to gdje se promjene nalaze,

c) Na početku liječenja i po završenoj terapiji dobro isprati odjeću i iskuvati rublje i posteljinu.

Česte reinfekcije rezultat su nepridržavanja nave­denih uputstava. Prije početka liječenja pacijent treba da se okupa, potom namaže svu kožu, osim glave, pri čemu treba naglasiti da je neophodno mazanje pregiba, dlanova, tabana, subungvalnih površina (površine ispod nokata). Poslije završetka kure, pacijent se ponovo kupa i presvlači. Upotre­bljavana odjeća se pere i pegla (parazit brzo ugine na temperaturi ispod 20°C i iznad 55°C. Neophodno je da se istovremeno liječe svi članovi porodice oboljelog, zdravi i bolesni, zbog visoke mogućnosti kontagioznosti i dugotra­jnog perioda inkubacije. Ovo osobito važi za seksualne partnere.

Postoji nekoliko terapijskih postupaka: permetrin u kremu (5%), benzil-benzoat (rastvor 10%-25%), emulzija lindana (1%), krotamin, Sulphur praecipitatum (5-15%). Poseban problem predstavlja liječenje odojčadi, zbog poten­cijalne neurotoksičnosti skabicida. Kod njih se preporučuje veoma pažljiva primjena benzil-benzoata (10%).

 

Piše: dr Marija Mališić-Korać spec. dermatovenerologije

    Štampaj       Email
  •             NOVI BROJ PDF

    center

  • center

  • center

  • center
     

    center
     

    center
     

    center