Loading...
Trenutno ste u:  Medical  >  Izdanje Br. 17  >  Aktuelni tekst

Malokrvnost (anemija) kod djece

Objavio   /  

Piše: prim. dr Miroslav Femić, spec. pedijatar
Anemija se definiše kao smanjenje hemoglobina u krvi, koji tada ne može da snabdije ćelije organizma kiseonikom. Postoji više oblika malokrvnosti (anemije), a najčešća je sideropenijska, nastala zbog nedovoljnog unosa gvožđa putem hrane. Bljedilo je jedan od najčešćih znakova anemije, mada ne mora uvijek da bude izraz malokrvnosti, nekada djeca imaju blijedi ten.

Anemija se definiše kao smanjenje hemoglobina u krvi, koji tada ne može da snabdije ćelije organizma kiseonikom. Postoji više oblika malokrvnosti (anemije), a najčešća je sideropenijska, nastala zbog nedovoljnog unosa gvožđa putem hrane. Bljedilo je jedan od najčešćih znakova anemije, mada ne mora uvijek da bude izraz malokrvnosti, nekada djeca imaju blijedi ten. Roditelji to često i ne zapaze, jer se razvija postepeno. Pored gubitka apetita (anoreksije), koji je i najvažniji znak anemije, mogu da se jave zamor, klonulost, razdražljivost, nekada roditelji primijete da dijete jede papir, kreč i slično. Kada je anemija jačeg stepena, na srcu se čuje blag sistolni šum, ubrzan rad srca (tahikardija) i lupanje srca.

Za procjenu anemije najvažnija je krvna slika sa nalazom hemoglobina (krvne boje) i hematokrita. U krvnoj slici se gledaju još neki parametri i eritrocitni indeksi, ali za procjenu su najvažniji hemoglobin i hematokrit i njihovo praćenje u toku liječenja, koje može da traje oko 6 mjeseci, zavisno od toga da li uz terapiju gvožđem (kapima, sirupima, tabletama, ampulama za pijenje) dijete uzima i hranu bogatu gvožđem. Naročitu sklonost anemiji pokazuju nedonoščad, novorođenčad sa malom porođajnom težinom, blizanci, zatim djeca u fazi intenzivnog rasta i razvoja, naročito od 6-24 mjeseca, djeca u pubertetu i djevojke koje imaju obilnu i produženu menstruaciju. Kada se dovoljno ne unosi hranom, gvožđe, koje je neophodno za stvaranje krvne boje hemoglo­bina, a to je obično kod djece koja su predugo na majčinom ili kravljem mlijeku, a bez unosa ostale hrane, onda takva djeca imaju šansu da budu malokrvna iz razloga što je mlijeko, bilo majčino, bilo kravlje, siromašno gvožđem. Djeca zbog intenzivnog rasta zahtijevaju više gvožđa u ishrani. Ako imaju česte infekcije prolive i neke poremećaje resorpcije gvožđa, ako hranom ne unose dovoljno gvožđa, eto razloga da se pojavi anemija. Ima djece koja nerado uzimaju hranu drukčiju od mlijeka (majčinog ili kravljeg), pa često sisaju i nakon navršenih 12 mjeseci, takva djeca, mogli bi reći, postaju zavisna od mlijeka, pa ih nazivamo „milkaholičari”, analogno alkoholičarima (zavisnicima od alkohola). E, ti milkaholičari su skoro redovno anemični.

Kada se dijagnostikuje anemija započinje se terapija gvožđem (dvovalentni oblik). Daje se na prazan želudac, prije doručka ili 2, 3-5 časova poslije doručka, najbolje u jednoj ili dvije doze, radi lakše podnošljivosti. Stolica će biti crna zbog gvožđa koje se pije. Ako zubi pocrne poslije davanja gvožđa, treba ih oprati vlažnom četkicom za zube. Najbolje je, i najprirodnije, davanje preko usta i crijeva. U slučaju slabe resorpcije, kod infekcija i proliva, terapija se prekida na određeno vrijeme. Izbje­gava se doziranje gvožđa injekcijama u mišić, zbog mogućnosti dobijanja sarkoma na mjestu davanja injekcija. Transfuzija krvi se izbjegava zbog moguće senzibilizacije organizma.

U toku liječenja treba pratiti krvnu sliku i podešavati dozu lijeka uz ishranu bogatu gvožđem, mada treba imati u vidu činjenicu da se svega deset posto gvožđa iz hrane iskoristi. Zato je uz mlijeko, već od 5-og mjeseca, u ishranu potrebno uključiti hranu koja ima gvožđa (meso, žumance, neko voće i povrće). Smatra se da crni sokovi (šljiva, grožđe, boro­vnica, pire od spanaća) imaju više gvožđa od ostalih namirnica. Pretjerana upotreba čaja može da smanji resorpciju gvožđa i da dovede do anemije.

Smatra se da se i anemija, kao najčešća deicitna bolest, mora prevenirati davanjem preparata gvožđa, kod djece uzrasta starijeg od tri mjeseca, isto kao što smo uspješno prevenirali rahitis redovnim davanjem AD kapi kod djece uzrasta od 15 dana do 12 mjeseci. Proilaktička doza za na vrijeme rođenu djecu iznosi 1 miligram na kilogram tjelesne težine, a nedonoščadima, zbog smanjenih rezervi, treba dati 2 mg gvožđa na kilogram tjelesne težine.

 

Piše: prim. dr Miroslav Femić, spec. pedijatar

    Štampaj       Email
  •             NOVI BROJ PDF

    center

  • center

  • center

  • center
     

    center
     

    center
     

    center