U savremenoj medicini fizijatrija ima značajnu ulogu i u preventivi i u dijagnostici i u liječenju. Svakom bolesniku hospitalizovanom na bilo kojem odjeljenju treba, pored medikamentozne terapije, od prvog dana u liječenju uključiti i medicinsku rehabilitaciju. Kod hroničnih oboljenja, za razliku od medikamentozne terapije koja djeluje simptomatski, izioterapija ima simptomatski ali i kauzalni efekat, što joj daje još veći značaj, jer je dobro poznato da kauzalna terapija daje najbolji efekat. Kada se u liječenju koriste zajedno psihoterapija, medikamentozna terapija i fizioterapija sa medicinskom rehabilitacijom, postiže se najbolji uspjeh u liječenju, vrijeme liječenja nije dugo i najbolje se vraća puna radna sposobnost onih koji su u radnom odnosu, što ima veliki značaj za svako društvo.
Novi doktrinarni principi i nova saznanja nauke, kao i razvoj tehnike, te otkrića novih izikalnih agenasa elektromagnetne rezonance, popravili su efikasnost u dijagnostici i liječenju baš onih bolesnika čija je prevalenca danas najveća. To su kardiovaskularna oboljenja, sve forme reumatizma, oštećenja i oboljenja perifernih nerava i krvotoka, sve povrede i sve kongenitalne anomalije. Za razliku od prevaziđenih stavova, savremena medicina zahtijeva da se izioterapija i medicinska rehabilitacija primjenjuju od prvog dana u liječenju, zajedno sa psihoterapijom i lijekovima. U preventivi izijatrija ima visoko mjesto jer sprečava da do oboljenja dođe, ali sprečava i da ne dođe do posledica koje svaka bolest neminovnost donosi (zbog duže neaktivnosti) i sprečavanju deformiteta. U profilaksi se koriste: sunce, vazduh, voda, kinezi terapija – medicinska gimnastika, snažni atmosferski pritisak, vještačka svijetlost i elektroforeza lijekova. Radnicima koji rade u uslovima velike buke daje se EF, KJ. U dijagnostici metode izikalne medicine su na samom vrhu i predstavljaju biser savremene dijagnostike. To su elektro i ultrazvučna dijagnostika, a najveći značaj ima elektromagnetna rezonanca. Koliki značaj u liječenju ima tačna dijagnoza najbolju potvrdu daje latinska izreka: „Si vis sanari de morbonescio quali, accipiam herbam sed vam nescio qualex, ponas nescio quo, sanabere nescio quando, što u prevodu znači: „Ako želiš da ozdraviš od ne znam koje bolesti, uzmi travu ne znam ni koju ni kakvu, metni je ne znam gdje, pa ćeš se izliječiti ne znam kada”.
U terapiji izio agensi su većinom prirodni, opravdanost njihove primjene u liječenju najbolje potvrđuje latinska izreka: “Quod natura negat, nemo rederepotest”, što znači: “Što priroda uskrati, niko ne može da povrati”.
Piše: prim.dr Milorad Cimbaljević, spec. fizijatar
Dodajte komentar