Loading...
Trenutno ste u:  Medical  >  izdanje broj-99  >  Aktuelni tekst

Sistem uvjerenja kod patološkog kockanja

Objavio   /  

Maja Lješnjak, psihološkinja

Posljednjih godina u Crnoj Gori patološko kockanje je sve učestalije. Osoba koja kocka u dužem vremenskom periodu usvaja određena uvjerenja, koja mogu doprinijeti daljem razvoju zavisnosti. Veliki dobitak na samom početku kockanja može otvoriti vrata na putu ka zavisnosti, tako da osoba koja kocka postaje nerealno optimistična i očekuje da će, ako nastavi sa kockanjem, lako doći do novih dobitaka. Međutim, u kockarskoj igri uvijek postoji rizik i ovakav način razmišljanja (koji je pretjerano optimističan) nema uporište u realnosti…

ruletPosljednjih godina u Crnoj Gori patološko kockanje je sve učestalije. Osoba koja kocka u dužem vremenskom periodu usvaja određena uvjerenja, koja mogu doprinijeti daljem razvoju zavisnosti.

Veliki dobitak na samom početku kockanja može otvoriti vrata na putu ka zavisnosti, tako da osoba koja kocka postaje nerealno optimistična i očekuje da će, ako nastavi sa kockanjem, lako doći do novih dobitaka. Međutim, u kockarskoj igri uvijek postoji rizik i ovakav način razmišljanja (koji je pretjerano optimističan) nema uporište u realnosti.

Svim ljudima je svojstvena potreba da se događaji odvijaju po nekom utvrđenom redosljedu. U mnogim situacijama u životu učimo iz prethodnih iskustava i na osnovu toga formiramo i mijenjamo svoje ponašanje u budućnosti. Iako je učenje iz iskustva u nekim situacijama poželjno, sa kockanjem to nije slučaj. Osoba  koja kocka u dužem vremenskom periodu počinje da vjeruje da postoji određen šablon koji će mu donijeti dobitak i u skladu sa tim prilagođava svoje ponašanje vezano za kockanje.  Na primjer, vjeruje da kod igranja ruleta loptica ne može pasti tri puta zaredom u crno polje i treći put ulaže na crveno. Ovo vjerovanje nije realistično, jer kod igranja ruleta ne postoje pravilnosti i prethodni rezultat ne može uticati na naredni. Kako su mnoge forme kockanja nasumične, ne može se utvrditi šablon i predvidjeti ishod.

Najčešće se zavisnik od kockanja fokusira samo na dobitke i pri tom zanemaruje svotu novca koju je uložio kada istih nije bilo. Naprimjer, to najčešće zvuči ovako: “U posljednjih mjesec dana dobio sam 400 eura“,  ne računajući da je ranije uložio  1500 eura, kao  i vrijeme provedeno u kockanju,  koje je izgubljeno u nepovrat. Ovo se dešava jer percepcija postaje selektivna, što takođe remeti uvid u realnost, pa ovakvo razmišljanje postaje nesvjesni mehanizam odbrane. Najčešće su svote novca koje se ulažu kada dobitaka nema, mnogo veće od samih dobitaka u prethodnom periodu.

Nerijetko se javlja i takozvano „magijsko mišljenje“ , odnosno vjerovanje da se može “pobijediti“ rulet, slot mašina i sl. i da se dobici dešavaju zbog određenih ličnih vještina ili osobina. Oni se mogu vezati i za određena mjesta, vrijeme, pa će osoba koja kocka početi da vjeruje kako ima veće šanse da dobije, na primjer  ukoliko igra u određenom dijelu dana, ukoliko nosi određenu vrstu odjeće i slično.

FAKTORI KOJI UTIČU NA NASTANAK I RAZVOJ ZAVISNOSTI OD KOCKANJA

Zavisnost od kockanja je kompleksan fenomen, na čiju pojavu mogu uticati brojni uzroci, uslovi i povodi, jednom riječju – faktori. Ne može se reći da jedan od njih značajnije utiče na razvoj zavisnosti u donosu na ostale. Oni djeluju međusobno, u interakciji koja se naziva „trougao zavisnosti“. Faktori koji čine „trougao zavisnosti“ mogu se podijeliti u nekoliko kategorija i to:  faktor čovjek, socijalni faktor i faktor kocka.

Faktor čovjek

U ovu grupu faktora spadaju biološke i psihološke predispozicije čovjeka, koje mogu pogodovati nastanku i razvoju zavisnosti od kockanja.

Polazna hipoteza brojnih naučnih istraživanja jeste da postoji korelacija između nekih nepravilnosti u funkcionisanju organizma, odnosno o korelaciji deficita/disbalansa određenih neurotransmitera i zavisnosti. Pojedine teorije navode da poremećen centralni metabolizam serotonina može dovesti do poremećaja nagonske aktivnosti, što može pogodovati razvoju zavisnosti od kockanja.

Smatra se da određene psihičke karakteristike,  kao što su  manjak samopouzdanja, niska tolerancija na frustraciju, nezrelost, narcizam, sugestibilnost, radoznalost i slične, mogu biti predispozicija za nastanak zavisnosti. Različite psihološke teorije daju različita objašnjenja tako da, prema psihoanalitičkoj teoriji, kockar ima nesvjesnu potrebu EGA da bude kažnjen od strane SUPEREGA (igra sve dok ne izgubi, dok EGO ne bude totalno kažnjeno, i kocka kako bi se riješio nesvjesne potrebe za doživljavanjem kazne, što je u podlozi depresije). Bihejvioralni teoretičari tvrde da je uzrok nekontrolisanog kockanja neprilagođeno ponašanje, dok kognitivni teoretičari iznose hipotezu da se kod kockara javljaju greške percepcije koje remete lokus kontrole.

Socijalni faktor

        Pod socijalnim faktorom podrazumijevamo šire i uže društveno okruženje osobe koja kocka, tako da se smatra da život u sredini u kojoj je kockanje društveno prihvatljivo, gdje vladaju kriminalitet i nezaposlenost, može uticati na nastanak  kockanja, zatim ubrzan razvoj društva, ekonomska kriza, socijalno-patološke i druge društvene pojave. Ovakvo šire društveno okruženje može uticati na nastanak kockanja, a neke od ovih pojava mogu dovesti i do prerastanja kockanja u socijalni problem. Takođe, život u porodicama koje su disfunkcionalne ili nepotpune, porodice sa istorijom kockanja, ili one u kojima uloge nisu jasno izdiferencirane, u kojima postoji negacija vrijednosti rada, u kojoj vladaju loši i konfliktni odnosi, predstavlja izuzetnu prijetnju za nastanak i razvoj zavisnosti  od kockanja. Loš uticaj može imati i okruženje u kom je kockanje dio tredicije, sastavni dio slobodnog vremena i druženja, ili u kom postoji nekritičnost i tolerancija prema socijalno patološkim pojavama.

Strana: 1 2

    Štampaj       Email
  • Published: 294 days ago on Jul 6, 2017
  • Objavio:
  • Last Modified: Jul 6, 2017 @ 7:03 pm
  • Filed Under: izdanje broj-99