EDUKACIJA I MOTIVACIJA PACIJENATA KLJUČ USPJEHA U DOBROJ KONTROLI ŠEĆERNE BOLESTI
Dijabetes predstavlja hroničnu nezaraznu bolest, koja znatno opterećuje zdravlje stanovništva, nacionalni zdravstveni sistem i sistem zdravstvenog osiguranja. Hronično nezarazno stanje – dijabetes mellitus „tihi ubica“ poprima pandemijski karakter, preko 400 miliona ljudi širom svijeta bolovalo je od dijabetesa u 2014. godini, a od 1980. godine taj broj se povećao za čak 314 miliona. Broj odraslih osoba sa dijabetesom sada je je četiri puta veći nego 1980. godine, objavila je Svjetska zdravstvena organizacija.
Procijenjeno je da je u Crnoj Gori u 2014. godini bilo oko 50 hiljada osoba u stanju dijabetesa, odnosno svaki osmi građanin stariji od 20 godina je u stanju dijabetesa, a svaki 23. ima dijabetes, a to ne zna. BBC piše da se svijet suočava sa nezaustavljivim maršom dijabetesa od kojeg danas boluje jedna od 11 osoba širom svijeta.
Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da je visok nivo šećera u krvi nevidljivi ubica, jer svake godine zbog toga u svijetu umre 3,7 miliona osoba. Ovi brojevi mogli bi porasti u narednim godinama ukoliko se ne poduzmu drastične mjere, navodi ova organizacija.
– Dijabetes ima nevjerovatan uticaj na ljudske živote, na porodice i na društvo. Ukoliko se potrudimo, mislim da ovu bolest možemo iskorijeniti – rekao je dr Etienne Krug.
Upravo zbog velikog broja oboljelih i visoke učestalosti ozbiljnih komplikacija koje prate ovu bolest, dijabetes je jedan od vodećih javno-zdravstvenih problema.
Da bi se spriječile komplikacije šećerne bolesti potrebna je edukacija dijabetičara.
Dijabetičar treba da kontroliše bolest, a ne da dozvoli da bolest kontroliše dijabetičara.
Preduslov je primjena zdravog načina ishrane i povećana fizička aktivnost, samokontrola i redovno uzimanje propisane terapije.
Kako doživjeti 100 godina, a već je postavljena dijagnoza dijabetesa?
Prvo što je potrebno da uradite je da prihvatite novi način života – što nikada nije lako u početku. Očuvanje kvaliteta života dijabetičara suštinski se zasniva na ulozi pacijenta koji u liječenju učestvuje s dvije trećine, a jednom trećinom ljekari.
Bez izuzetka – osnovna pravila u uspješnom tretmanu dijabetesa su:
– Pravilan način ishrane – četri do šest manjih obroka (tri glavna i dvije do tri užine)
– Redovna fizička aktivnost
– Samokontrola
– Uzimanje propisane terapije
– Učite o dijabetesu – edukacija !!!
Na timu za dijabetes je odgovornost da se osobama oboljelim od dijabetesa (tipa 1 i tipa 2) obezbijedi odluka o promjeni načina života, kako bi se doprinijelo boljem liječenju i odlaganju komplikacija dijabetesa. Pacijent sa dijabetesom treba da stekne znanje o različitim problemima koji se javljaju u toku šećerne bolesti, da promijeni navike i da pokaže sopstvenu odgovornost.
Edukacija je posebno važna kada se radi o navikama kao što su pušenje, nedostatak fizičke aktivnosti, navike u ishrani, alkohol i dr. Ovo su istovremeno i faktori rizika za razvoj, kako makrovaskularnih tako i mikrovaskularnih komplikacija dijabetesa.
Po postvaljanju dijagnoze, pored ljekara značajan doprinos daju medicinske sestre u zdravstvenim ustanovama I savjetovalištima, obučene za rad sa pacijentima.
Mjesto edukacije predstvaljaju kampovi, kao kolektivni grupni rad pacijenata i ljekara, psihologa, profesora fizičke culture, gdje se radi na edukaciji o komplikcijaama i upoznavanju s njima i sprečavannju istih, kao i postizanje motivacije pacijenta, što je osnova dobre kontrole sećerne bolesti.
Suočavanje sa činjenicom da bolujete od hronične bolesti (dijabetes) je složen i težak proces. Na početku, pojedinac (kao i njegova porodica) može negirati samo stanje ili osjećati ljutnju, šok od susreta sa nepoznatim, strah, očajanje, a potom slijedi depresivna faza i na kraju pomirenje sa situacijom. Emocionalne reakcije, poput plača, ispoljavanja ljutnje, bijesa, tuge…, služe trenutnom „ventiliranju“, tj. pražnjenju napetosti, i to je djelotvorna reakcija na bolest samo tokom kratkog razdoblja, ali dugoročno takve reakcije nisu dobre i ukazuju da je kvalitet života oboljelih narušen. Isto tako, izbjegavanje suočavanja sa situacijom i ignorisanje problema nije dobro i povezano je sa lošom i rizičnom organizacijom života.
Da li će stres zbog bolesti negativno uticati na psihičko zdravlje pojedinca najviše zavisi od strategije suočavanja s bole[‘u koje pojedinac primjenjuje.
Ono što pomaže prilagođavanju na dijabetes je aktivno suočavanje s bolešću i to putem edukacije o potrebnim mjerama i načinima držanja dijabetesa pod kontrolom, i putem traženja informacija i socijalne podrške:
Posjećivanje korisnih i stručnih adresa na kojim se možete informisati su dio edukacije i postizanja motivacije (www.dijabetes .me; www.diabeta.net ; www.pobedidijabetes.rs i dr.).
Dodajte komentar