Crna Gora mora nužno regulisati tržište ljekova i izmijeniti dosadašnji način nabavke za apoteke, ocijenjeno je na sesiji o modelima nabavke medikamenata, koja je održana u sklopu Četvrte Medical konferencije. Ljekovi za opšte bolnice obezbjeđivali bi se i dalje putem javnih nabavki
IZJEDNAČITI MONTEFARM I PRIVATNE APOTEKE
– Tržište ljekova je neregulisano, pa je zato Fond za zdravstvo pokrenuo inicijativu za uređivanje farmaceutske politike i tržišta ljekova, odnosno promjenu dosadašnjeg modela nabavke medikamenata u Crnoj Gori. Osnovni problem je stalan porast potrošnje ljekova, te neizjednačenost javnih (Montefarmovih) i privatnih apoteka. Naša inicijativa ima za cilj da se Montefarmove apoteke stave u ravnopravan položaj sa privatnim, odnosno da snabdijevanje ljekovima i za njih ide po tržišnim uslovima, a ne kao do sada preko javnih nabavki. Model javnih nabavki bio bi zadržan kod snabdijevanja opštih bolnica – kazao je direktor Fonda zdravstva Crne Gore Sead Čirgić, na panelu posvećenom modelima nabavke ljekova, odnosno inicijativi za njegovu izmjenu, održanom u sklopu Medical konferencije, koja je sredinom maja organizovana po četvrti put u Bečićima.
Čirgić je objasnio da je Zakonom o ljekovima propisano da je proizvodnja i promet ljekova djelatnost od javnog interesa. Zato se lijek mora tretirati kao dobro od interesa svih građana, dobro koje je u direktnoj povezanosti sa njihovim zdravljem.
– Zakonski osnov inicijative za promjenu načina nabavke ljekova putem javnog poziva, pronalazimo kroz tumačenje Zakona o zdravstvenom osiguranju, kao posebnog (lex specialis) zakona u odnosu na Zakon o javnim nabavkama, kao opšteg (lex generalis). Nabavku ljekova za izdavanje na recept građanima i za potrebe bolnica, vrši „Montefarm“ na osnovu plana godišnjih potreba i saglasnosti za obezbjeđivanjem finansijskih sredstava. To je centralizovani način nabavke, koji ima prednost jer je bolji kvalitet ponude, ujednačene su i povoljnije cijena u javnim ustanovama, te veća bezbjednost. Ali, i pored toga suočeni smo sa stalnim problemima u nabavci, iako država za ljekove izdvaja značajna sredstva. Osnovna dva problema sadašnjeg modela su povremeni poremećaji u snabdijevanju i nestašice određenih ljekova; te to što su dostupni samo ljekovi koji su odabrani kroz tendersku proceduru, a ne oni sa Liste ljekova. Veliki problem je i nemogućnost pravovremene nabavke ljekova u hitnim slučajevima, zbog složenih i dugih postupaka nabavke preko tendera-objasnio je Čirgić, ističući da je namjera da se pozovu sve apoteke u ugovorni odnos sa Fondom, nudeći im referentne cijene po Listi ljekova.
– Utvrđivanjem cijena ljekova od strane Vlade ili Fonda, država bi imala bolju kontrolu nad cijenama nego što je to prema sadašnjem modelu, gdje postoji uticaj veledrogerija ili predstavnika proizvođača. Novi model podrazumijeva upućivanje javnog poziva za obezbjeđivanje ljekova, na koji se mogu javiti svi zainteresovani ponuđači za dostavljanje ponuda pod jednakim uslovima i po unaprijed utvrđenim cijenama (državne i privatne apoteke). Unaprijed utvrđene cijene bi obezbijedile finansijsku održivost budžeta, te kontinuiranu snadbijevenost ljekovima. Biće bolja i brža dostupnost medikamenata sa Liste ljekova, potrošnja će se racionalizovati, javna sredstva efikasnije upotrebljavati, a eliminisaće se i negativne pojave na tržištu, kao što je nelojalna konkurencija ili posredan uticaj na cijene. Mislimo da bi proizvođači imali motiva za sniženjem cijene, jer bi tako postigli “referentnu cijenu“ koju plaća Fond, a time i obezbijedili veći plasman svojih ljekova-rekao je Čirgić.
Doc. dr Mersad Mujević, direktor Direkcije za javne nabavke, kazao je da „ne zna koji je bolji postupak od otvorenog postupka javne nabavke, odnosno procedura koje su otvorene, svak ih vidi i svakom daju jednake šanse“.
– Ne vidim razlog da se nabavka sprovodi na bilo koji drugi način koji nije u skladu sa javnim nabavkama. Kako smo malo tržište veoma lako možemo doći u poziciju koordinisanih ponuda, pa da sve ponude niže od realnih tržišnih sistema budu reper kroz ovakav sistem referentnih cijena-kazao je Mujević, govoreći o predloženom modelu. On je istakao da se i putem javne nabavke mogu izbjeći teškoće o kojima se govori, a koje se tiču rokova u slučaju hitnosti. Prema njegovom mišljenju treba razlikovati „hitnost“ i „krajnju hitnost“, a u drugom slučaju se suspenduje čitav postupak. Na takve situacije, rekao je on, Uprava je reagovala odmah.
– Problem su žalbe i to da li su one nekad opravdane i da li postoji njihova zloupotreba. Da ne bi došli dalje u ovu poziciju postoji jasan okvirni sporazum, višegodišnji, pa se u tim situacijama može nabaviti lijek. Model centralizacije javnih nabavki bez okvirnog sporazuma je krajnje besmislen. Višegodišnji ugovori podrazumijevaju ugovore sa više ponuđača. Postoji i lista kvalifikovanih ponuđača, pa sa nje uvijek možete nekoga da angažujete-kazao je Mujević, ističući da postoje greške u tenderima koje produžavaju rokove nabavke. Najčešće su, istakao je, različiti diskriminatorski uslovi, odabir postupka javne nabavke – naročito kod šopinga, često puta nije određen predmet javne nabavke po svim elementima, greške kod jedinice mjere ili to da su ponuđene cijene nesrazmjerne stvarnoj vrijednosti.
Dodajte komentar