Dijabetično stopalo je hronična komplikacija diabetes melitusa koja nastaje kombinacijom dijabetesne periferne neuropatije (kao mikroangiopatske dijabetesne komplikacije) i dijabetesne angiopatije (kao makroangiopatske dijabetesne komplikacije).
Dijagnoza dijabetesnog stopala se postavlja na osnovu: 1. Subjektivnih tegoba: parestezija, hiperestezija, termoanalgezija, claudicatio intermitens, 2. Standardnog kliničkog pregleda stopala: status noktiju, inspekcija kože, pojava kaloziteta, prisustvo ulceracija, deformiteta na stopalima, procjena vaskularnog statusa i mjerenje obima pokreta zglobova stopala, i 3. Dijagnostickih pretraga: radiografska dijagnostika (AP, lateralni i kosi snimak stopala po mogućnosti u stojecem stavu), scintigrafija, CT, NMR, zatim dodatna vaskularna evaluacija: transkutano mjerenje kiseonika, dopler ultrasonografija donjih ekstremiteta, arteriografija.
Pacijenti sa dijabeticnim stopalom moraju da znaju da briga za njihova stopala nije ni malo manje vazna od svakodnevne kontrole i borbu za održavanje fizioloskog nivoa šećera u krvi, jer kada jednom nastupe promjene na stopalima, njihovo liječenje može biti jako tesko i često povezano sa većim brjem, ne uvjek uspješnih, operativnih zahvata.
O učestalosti dijabetičnog stopala govori podatak da 25% bolesnika sa šećernom bolešću bar jednom tokom života ima znakove dijabetičnog stopala, a o ozbiljnosti te komplikacije govori podatak da se u svuijetu svakih 30 sekundi izvrši jedna amputacija koja je posljedica dijabeticnog stopala. Osim toga, više od 50% svih amputacija nogu učinjeno je zbog dijabetičnog stopala. Međutim, procjenjuje se da 48%, a prema nekim autorima i 79%, svih amputacija uzrokovanih diabetesom može biti spriječeno odgovarajućom zdravstvenom njegom i edukacijom o samopreglerdu.
Iz ovih statističkih podataka proizilazi važnost prevencije i značaj edukacije pacijenta, kao i ljekara na nivou primarne zaštite da prenese informacije pacijentu o prirodi oboljenja i njegovih koplikacija.
Prevencija kod dijabetesnog stopala
Prevencija dijabetesnog stopala se moze podjeliti na primarnu, sekundarnu i tercijarnu.
Primarna prevencija se uglavnom bazira na pojačavanje reparatornih i odbrambenih procesa na stopalima, a podrazumijeva: liječenje osnovne šećerne bolesti, liječenje vaskularnih bolesti, liječenje promjena na nervima, liječenje ranijih popratnih bolesti – povišenog krvnog pritiska, povišenje nivoa lipida u krvi, kao i identificiranje, te sprovođenje edukacije o ispravnom načinu života kod bolesnika sa visokim potencijalom i rizikom za pojavu komplikacija.
Sekundarna prevencija se bazira na spoljašnjim faktorima koji bi mogli izazvati promjene na stopalima, pa se u tom cilju savjetuje:
– Svakodnevna kontrola stopala i njihova svakodnevna njega sastoji se u svakodnevnoj vizuelnoj inspekciji stopala. Najbolje i najlakše se izvodi upotrebom ogledala koje omogućava pregled teže dostupnih područja, kao na primjer odraz tabana u ogledalu. Pranje stopala treba obavljati svakodnevno, u ljetnjim mjesecima i više puta na dan. Ono treba da bude u mlakoj vodi , nikako u vreloj jer pacijent ne osjeća toplotu, pa mogu nastati opekotine. Zatim se pranje savjetuje sa blagim sapunom i mekom krpom. Nikako ne treba trljati stopala prilikom sušenja, vec tapkati, da se nebi napravile mehaničke maceracije kože i ogrebotine, jer kao takve mogu izazvati fatalne komplikacije. Stopala treba dobro posušiti, naročito prostor između prstiju. Nakon pranja poželjna je primjena hidrantnih krema, kako bi se postigla dovoljno mekana i elasticna koža. Značaj članova porodice oboljelog u ovim aktivnosti je itekako veliki, pa se savjetuje i njihova edukacija.
– Zagrijavanje stopala: pošto pacijenti osjećaju hladnoću kao posljedicu mikro i makro angiopatskih komplikacija, sa propratnom ishemijom stopala, savjetuje se zagrijavanje istih. U tu svrhu se koriste čarape i to od prirodnog materijala, vune i pamuka, bez stezanja, kako se nebi kompromitovala vec oslabljena cirkulacija. S druge strane, prirodni materijali imaju najveću moc upijanja vlage, pa se savjetuje, kod pacijenata koji imaju izražajnije znojenje, mijenjanje čarapa više puta na dan.
– Inspekcija noktiju: nokte treba sjeci pravo, bez zaobljavanja ivica, a ako je to nekad neizvodljivo treba potraziti pomoć od strane pedikira.
– Uklanjanje žuljeva: suve i zadebljale žuljeve, posebno na vrhovima prstiju kao posljedica pritiska neadekvatne obuće, treba uklanjati grubim kamenom, po pravilu poslije kupanja, kada je koža mekša. Ako to nije efikasno, treba zatraziti pomoć od strane ljekara i ukloniti žuljeve po svim principima asepse u hirurškoj sali. Nikako se ne savjetuje primjena hemijskih agenasa koji mogu napraviti hemijske opekotine i rane. Ne preporučuje se ni takozvana “hirurgija u kupatilu“ kojoj su pacijenti skloni, koristeći žilete i druga ostra sredstva za uklanjanje žuljeva, a samim tim mogu nekontrolisano izazvati duboke rane.
– Izbor obuće i upotreba ortokinetičkih uložaka: obuća mora biti dovoljno široka i komotna. Savjetuje se primjena individualnih ortokinetičkih uložaka koji će omogućiti ravnomjernu distribuciju opterećenja na stopalima. Oni djelovi stopala koji trpe najveci pritisak, bilo da su anatomske ili deformitetom izazvane prominencije stopala, rasterecuju se, a opterećenje distribuira na manje aktivne djelove stopala. Najsavremenija tehnologija za izradu uložaka se bazira na skeniranju stopala pri hodu i stajanju, nakon čega se pravi projekat uloška za svako stopalo individualno.
Dodajte komentar