Loading...
Trenutno ste u:  Medical  >  izdanje broj-97  >  Aktuelni tekst

Depresivni poremećaj

Objavio   /  

Tanja Đurišić, psihološkinja
Institut za javno zdravlje

Depresivni poremećaj je jedan od najčešćih psihičkih poremećaja današnjice, koji predstavlja značajan problem na području mentalnog zdravlja – kako patnju za oboljelu osobu i čitavu porodicu, tako i težak ekonomski teret za svako društvo. Broj osoba s depresivnim poremećajem kontinuirano raste od početka prošlog vijeka u svim industrijalizovanim zemljama svijeta. Epidemiološka istraživanja govore da 3-4% populacije boluje od težih, dok 1,5 do 2% od blažih oblika depresije…

depresijaDepresivni poremećaj je jedan od najčešćih psihičkih poremećaja današnjice, koji predstavlja značajan problem na području mentalnog zdravlja – kako patnju za oboljelu osobu i čitavu porodicu, tako i težak ekonomski teret za svako društvo. Broj osoba s depresivnim poremećajem kontinuirano raste od početka prošlog vijeka u svim industrijalizovanim zemljama svijeta. Epidemiološka istraživanja govore da 3-4% populacije boluje od težih, dok 1,5 do 2% od blažih oblika depresije. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, od depresije pati više od 350 miliona ljudi svih uzrasta širom svijeta, pa danas depresija predstavlja na ukupnom nivou četvrti, a u populaciji žena drugi najveći zdravstveni problem. Procjenjuje se da će depresivni poremećaj do 2020. godine postati po veličini drugi svjetski zdravstveni problem, a u populaciji žena zdravstveni problem broj jedan.

Danas, u situaciji duboke ekonomske i socijalne krize – što predstavlja važne nepovoljne faktore za očuvanje i unaprijeđenje mentalnog zdravlja, depresija je i najčešći uzrok nesposobnosti u odrasloj populaciji, globalno gledano, u smislu ukupno izgubljenih godina života usljed tog stanja.

Depresija se danas prepoznaje kod djece, adolescenata, mladih ljudi, osoba srednje životne dobi, osoba u trećoj životnoj dobi, te kao komorbiditet kod brojnih tjelesnih i psihičkih  bolesti i poremećaja. Žene češće obolijevaju od muškaraca u odnosu 2:1. Tačan razlog takve pojave se ne zna, ali je pretpostavka da tome doprinose hormonske promjene kod žena, trudnoće i porođaji, te predodređenost životnih uloga. Najmanje svaki deseti čovjek ima šansu jednom u životu oboljeti od depresije. Depresija se najčešće javlja u 40-im godinama života. U dobu iznad 60 godina javlja se 10% depresija, što ponekad predstavlja dijagnostički problem naspram demencija. Nema značajnije razlike u učestalosti javljanja poremećaja između različitih rasa, niti je opažen značajniji uticaj socijalno-ekonomskog statusa.

Depresija je bolest sa značajnom smrtnošću. Podaci govore da i do 15% depresivnih osoba počini samoubistvo. Koliko je značajna ova povezanost govori i podatak da suicid predstavlja drugi vodeći uzrok smrtnosti u populaciji mladih od 15 do 29 godina. Stoga depresija zahtijeva ozbiljan pristup, što ranije prepoznavanje i adekvatno liječenje da bi se izbjegle moguće pogubne posljedice.

No, i pored navedenog, kompleksnost poremećaja nije dovoljno poznata, što se odražava na mogućnosti i tačnost dijagnostikovanja i liječenja – procjene govore da je depresivni poremećaj neprepoznat u čak 50% slučajeva, neliječen u 75% (u pojedinim državama čak i u 90% slučajeva), nedovoljno liječen u 90%, a adekvatno liječen tek u 10% slučajeva. Glavne prepreke za uključivanje većeg broja oboljelih u tretman su nedostatak resursa za tretman, nedostatak adekvatno obučenih zdravstvenih radnika i saradnika, kao i socijalna stigma povezana sa poremećajima mentalnog zdravlja. Pored toga, barijeru za efikasan tretman predstavlja i neadekvatna procjena bolesnika. Naime, u zemljama svih nivoa razvijenosti, osobe koje pate od depresije su nerijetko neadekvatno dijagnostikovane, dok se drugima koje nemaju ovaj poremećaj često pogrešno postavlja dijagnoza depresije i neopravdano propisuje terapija u formi antidepresiva.

Šta je depresija?

Depresija je sindrom koji karakteriše:

  • nemogućnost uživanja i doživljaja zadovoljstva
  • neraspoloženje, odnosno intenzivno tužno raspoloženje
  • smanjena energija, bezvoljnost, gubitak motivacije i interesovanja
  • tjeskoba, negativne, „crne“ misli
  • poremećaj funkcionisanja autonomnog nervnog sistema što se odražava na spavanje (naročito rano buđenje), apetit, tjelesnu težinu, seksualne potrebe
  • kognitivni simptomi u vidu otežanog mišljenja i  koncentracije, oslabljenog pamćenja
  • osjećanje bezvrijednosti
  • hronični umor, oslabljena intelektualna i fizička efikasnost
  • poremećaj socijalnog i porodičnog funkcionisanja
  • skonost glavoboljama i drugim bolnim tjelesnim senzacijama
  • razmišljanja o smrti i suicidu
  • gubitak strpljenja prema bliskim osobama

Konzumiranje alkohola, kanabisa, benzodiazepina može promijeniti moždanu hemiju i pogoršati ili izazvati depresiju.

Iako se često neopravdano zanemaruje i pripisuje „slabom karakteru“ ili „nedostatku snage volje“, depresija boli jače od mnogih drugih tjelesnih bolesti. Mnogi stručnjaci smatraju da je to za čovjeka najbolnije životno iskustvo s kojim se može suočiti. Depresija je bolest čitavog tijela, bolest raspoloženja i bolest mišljenja. Svi smo ponekad tužni, nesrećni, umorni, bez energije, naročito nakon gubitaka i stresnih događaja, i to je normalni dio života. Ali za razliku od toga, depresija je mnogo više, i predstavlja gubitak životne radosti, volje i smisla postojanja. Ako se tuga pojavi bez objektivnog razloga ili je nesrazmjerna razlogu nastanka, ako ne prestaje ili se ponovno vraća, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati, jednom riječju više se ne možemo veseliti životu – onda to više nije neraspoloženje, nije obična tuga, nego depresijaDepresija je ozbiljan duševni poremećaj, prava bolest koja se mora liječiti, jer utiče na cjelokupni život bolesnika, a ako se ne liječi, sve se više pogoršava.

Postoji međusobni odnos između depresije i fizičkog zdravlja. Depresivni bolesnici kraće žive ne samo zbog visoke stope samoubistava, nego i zbog veće učestalosti bolesti srca, dijabetesa, cerebrovaskularne bolesti. Depresija pogoršava ishod i mnogih drugih bolesti.

Koje su najčešće zablude u vezi depresije?

  • Depresija će proći sama od sebe, pa liječenje i nije potrebno.
  • Depresija napada samo slabe, lijene i bespomoćne.
  • Visokointeligentni ljudi ne obolijevaju od depresije.
  • Pored toliko obaveza na poslu i oko porodice, „nemam vremena“ za depresiju.
  • Promjenom okoline, proći će i depresija (Depresija je kao kovčeg, putuje zajedno s njegovim vlasnikom!).
  • Depresivan čovjek najbolje zna kako mu je (djelimično tačno!) pa se sam može i izliječiti (pogrešno!).

Kako prepoznati depresiju?

Depresija je bolest sa bezbroj lica koju nerijetko nije lako uočiti ni razlikovati. 

Naročito kod djece se depresija često ne prepozna, jer se rjeđe ispoljava uobičajenim simptomima. Pored toga, djeca ne mogu izraziti svoje osjećaje riječima, ona pokazuju svoju tugu ponašanjem, pa se javlja razdražljivost, djeca gube interes za školu, postižu slabije rezultate, ne učestvuju u grupnim aktivnostima, žale se da ih nešto boli, najčeće glava ili stomak.

Nerijetko se dogodi da osoba nije svjesna da je depresivna, a ni njena najbliža okolina. To se pogotovo događa kada depresija počne rano u životu i osoba se navikne na depresivno stanje te misli da je „takva rođena“.

Depresija najčeće počinje gotovo neprimjetno, može početi nelagodom u društvu, kada se obični socijalni razgovori čine ispraznim i osoba ne može učestvovati u njima sa stvarnim zanimanjem. Vrmenom sva životna postignuća izazivaju samo kratkotrajnu radost ili je osoba čak i ravnodušna prema njima, a kako bolest napreduje dolazi se u zonu duboke tuge i potpune nemogućnosti radovanja, što se kod mnogih oboljelih od depresije najčešće shvati kada osmijeh vlastite djece ne može izazvati radost… Nemogućnost radovanja od srca je najčešći simptom, važan u ranoj dijagnozi i gotovo obavezan u svim tipovima depresije. Tuga koja traje ukazuje da se bolest razvila. Prije ili kasnije javlja se i strah. Gotovo svaka obaveza i misao praćeni su strahom koji bolesnik osjeća kao strano tijelo u sebi. Često je praćen pritiskom u grudima, uz pojačan rad srca, znojenje i drhtanje. Strah se hrani još jednim simptomom depresije – „crnim“ mislima. U razmišljanju depresivnog bolesnika sve je opasno i sve može loše završiti. Daljim razvojem bolesti katastrofične misli se sve više nameću i doprinose jakom osjećaju patnje. Voljni dinamizmi slabe, oboljeli često zapostave i brigu o sebi pa čak i sopstvenu higijenu, strah od bolesti i smrti stalno je prisutan.

Postoji mnoštvo kliničkih podjela depresije, uglavnom dihotomnih, slijede neke od njih:

Bipolarna nasuprot unipolarne  depresije

Poremećaji u kojima se javi jedna ili više maničnih ili hipomaničnih epizoda nazivaju se bipolarnim depresivnim poremećajima, a oni u kojih se javlja samo depresija se nazivaju unipolarnim depresivnim poremećajima. Manične epizode uključuju povišeno ili razdražljivo raspoloženje, pretjerane aktivnosti, pojačanu govorljivost, povišeno samopoštovanje i smanjenu potreba za snom. Između manične i depresivne epizode su periodi normalnog raspoloženja.

Endogena nasuprot reaktivne depresije

Za endogene depresije smatra se da su biološkog porijekla, te se kao mogući uzroci smatraju genetska predispozicija odnosno nasljednost, kao i poremećaj adrenergičkog, serotonergičkog, acetilkolinergičkog, dopaminergičkog i gabaergičkog sistema u mozgu. Reaktivne depresije pak predstavljaju reakcije na životne probleme i stresne situacije kao što su smrt bliske osobe, razvod braka, gubitak posla i slično.

Psihotična nasuprot nepsihotične depresije

Kod psihotičnih depresija prisutne su halucinacije i sumanute ideje, koje mogu biti u skladu sa raspoloženjem, te uključuju osjećaj krivice, griješnosti, siromaštva, bezvrijednosti, nesposobnosti, teške tjelesne bolesti;  ili pak sumanute poput ideja veličine, prekomjernog zdravlja, vrijednosti itd. Psihotična depresija zahtijeva neodložan hospitalni tretman.

Primarna nasuprot sekundarne depresije

Primarna depresija je ona koja se razvija bez ikakvog drugog prethodnog psihijatrijskog poremećaja, dok se sekundarnom označava ona koja je komponenta neke druge psihijatrijske ili druge tjelesne bolesti.

Sezonska depresija (sezonski afektivni poremećaj)

Poremećaj se javlja u jesen ili zimu, a popravlja se u proljeće i ljeto. Uz sniženo raspoloženje javlja se psihomotorna usporenost, pojačan apetit i hipersomnija (pretjerano spavanje).

Atipična depresija

U ovom obliku depresije simptomi su suprotni onima koji se pojavljuju u “klasičnoj” depresiji: javlja se pretjerano spavanje (hipersomnija), značajno povećanje apetita i porast tjelesne težine, “olovna paraliza” (osjećaj težine i umora u rukama i nogama). Atipičnu depresiju takođe karakteriše “odgovor u raspoloženju” – raspoloženje se popravlja kao odgovor na stvarni ili mogući pozitivni događaj.

Dvostruka depresija

Pod ovim pojmom razumijeva se javljanje depresije kod bolesnika koji inače boluju od distimije. Distimija spada u grupu poremećaja raspoloženja i predstavlja blaži oblik depresije. Najčešće započinje gotovo neprimjetno u kasnom djetinjstvu i adolescenciji, ali se može pojaviti i kasnije, te je tri puta češća kod žena. Glavni simptom je deprimirano raspoloženje sa tugom, nelagodom, neraspoloženjem i gubitkom interesa za uobičajene aktivnosti uz samopotcjenjivanje, teškoće u donošenju odluka i osjećaj beznadežnosti. Depresivno raspoloženje prisutno je veći dio dana i veći broj dana nego što nije prisutno, bilo kao subjektivni doživljaj ili primijećno od strane drugih, tokom najmanje 2 godine. Dok depresivni poremećaj karakteriše epizodni tok, tok distimije je više hroničan.

“Maskirana“, „larvirana“ ili „skrivena“ depresija

Ovaj oblik deprsije karakteriše klinička slika koja odudara od kliničke slike depresije, jer je depresivno raspoloženje maskirano, odnosno ispoljava se tjelesnim i vegetativnim simptomima. Takvi bolesnici nijesu uopšte svjesni svog depresivnog raspoloženja, štaviše na direktno pitanje da li se osjećaju depresivno, oni negativno odgovaraju. Međutim, njihovo svakodnevno ponašanje odaje depresivno raspoloženje, jer veći dio dana provode povučeni od porodice i prijatelja i značajno smanjenih aktivnosti u kojima su prethodno nalazili zadovoljstvo.

„Nasmiješena depresija

Poseban dijagnostički izazov predstavljaju osobe koje potisnutu depresivnost kompenzuju prijatnim osjećanjima sreće, radosti i veselja. Ove osobe pokušavaju da „misle pozitivno“ i da se fokusiraju na izolovane pozitivne aspekte realnosti, odnosno da neprijatnost depresije „istisnu“ pozitivnim osjećanjima. Rezultat ovakvog mehanizma odbrane je neadekvatna veselost, euforija, koju treba shvatiti kao energiju depresivnog osjećanja transformisanu i investiranu u prijatno osjećanje. Nekada je ova odbrana stabilna pa osoba ne doživljava depresivno osjećanje, a nekad je nestabilna tako da se naizmjenično smjenjuju euforična i depresivna raspoloženja, kao kod ciklotimne ličnosti.

 

Nastaviće se…

Tanja Đurišić, psihološkinja
Institut za javno zdravlje

    Štampaj       Email
  • Published: 194 days ago on April 6, 2017
  • Objavio:
  • Last Modified: Maj 8, 2017 @ 10:25 pm
  • Filed Under: izdanje broj-97
  • center

  • center

  • center

    Podgorica, October 19-21, 2017, Hotel Hilton 

     

     

    MedicalCG magazine organizes VI Medical Fair in Podgorica, at the Hilton Hotel, from October 19th to 21st  this year

     

    Esteemed Sirs and Madams,

    We are pleased to have an active participation of the Ministry of Health, sponsors of  the Fair, which, with the participation of the most important health institutions, traditional collaborators of the MedicalCG project (Institute for Public Health, Health Insurance Fund, Agency for Medicinal and Medical Funds, KCCG), general hospitals and health centers, as well as pharmaceutical companies and wholesalers and private health sector without whose support and cooperation the entire Medical project would not exist – gives us the real basis that the overall quality of the event will satisfy the expectations of both the expert and the general public.

     

    The expert part of the event is managed by the Scientific Committee of the Fair, chaired by Dr sci med Majda Šahman-Zaimović.

    Certification of participation in the event is performed by the Medicine and Pharmaceutical Chamber of Montenegro.

    At the previously held five fairs, an average of 70 professional lectures were organized, with about 50 stand presenting presentations from the health and pharmaceutical milieu of Montenegro, the surrounding countries and several foreign participants.

    At the fair, professional lectures are organized in two purpose-equipped auditoriums, while stand  presentations of health institutions, public and private health institutes, pharmaceutical companies and wholesalers, take place in the Crystal Hall.

     

    The deadline for applying for the lecture is October 8th, 2017.  Applications received after the deadline can not enter the official Fair Program because the program is published on October 10th in the MedicalCG magazine, as well as  a special publication that is delivered to many addresses. For late lecture applications, we will print out the appendix to the Fair Program, and distribute it just before and during the event.

    The lecture application is in addition to this notice.

    We expect your participation in the 6th Medical Fair

    Respectfully,

    Manager of the Fair

    Slavica Pantelić

    Magazin Medical CG
    Medical d.o.o.
    Informations:
    Tel/fax: 020 238 841
    Mob.tel.: 067 803 697
    redakcija@medicalcg.me

  •             NOVI BROJ PDF

    center

  • center

  •       Pretraga po temama

  •        POZNATI I ZDRAVLJE

    center

  • center
     

    center
     

    center
     

    center