Vještina slušanja podrazumijeva mnogo više od sposobnosti da čujemo poruku. Ona obuhvata razumijevanje poruke, situacije i druge osobe. Aktivnim slušanjem izbjegavamo prepreke u komunikaciji i poštujemo tuđa mišljenja, stavove i osjećanja. Drugim riječima, poštujemo integritet osobe koju slušamo. Aktivno slušanje je usredotočeno slušanje koje uključuje empatiju i prihvatanje druge osobe onakvom kakva ona jeste u biti, potpuno odgovorno i ulažući napore.
Slušati znači biti otvoren za riječi, misli i osećanja druge osobe. Slušanje zahtijeva osjetljivost, razumjevanje i uzdržavanje od već unaprijed formiranih sudova o toj osobi.
Aktivno slušanje je sastavni i neizbježni dio dobre komunikacije. Nije moguće da zaista razgovaramo s nekim ako ga samo čujemo, ali i ne slušamo. To je od izuzetne važnosti za posao medicinskih sestara koje provode najviše vremena uz pacijente i njihova komunikacija ne smije da bude površna i na brzinu.
Nestrpljivost u komunikaciji je sušta suprotnost onome što aktivno slušanje podrazumijeva, a aktivno slušanje je sastavni i neizbježni dio dobre komunikacije. Pravi razgovor podrazumijeva aktivno slušanje, a aktivno slušanje je tehnika koju možemo razviti jedino ako imamo razvijenu sposobnost empatije, saosjećanja.
Komunikacija, aktivno slušanje, vještina slušanja, kominikacijska kompetentnost
Odnos između zdravstvenog radnika i pacijenta predstavlja specifičan oblik socijalne komunikacije u čijim se osnovama podjednako nalaze emocionalne i intelektualne osobine ličnosti, kako pacijenta tako i zdravstvenog radnika. Zdravstveni radnik u kontaktu sa pacijentom mora prvenstveno da misli na međuljudske odnose i psihodinamske faktore koji utiču na njihovu komunikaciju i koji dovode do različitih promjena u ponašanju i kod zdravstvenih radnika i kod pacijenta. Zdravstveni radnik mora da bude dobar slušalac. Pacijent ne smije da osjeti manjak vremena, nezainteresovanost, žurbu. Često je u toku samog pregleda potrebno pričati sa pacijentom da bi se relaksirao. Ponekad je potreban samo pogled, napomena da nastavi, što sve ohrabruje pacijenta i daje osjećaj da je prepoznat kao osoba i da je ljekar zainteresovan za njegove probleme.
Pacijenti su svjesni manjka vremena, osjećaju govor tijela koji često sugeriše da bi ljekar želio da je negdje drugo. Nerijetko osjeća i nestrpljenje kada ga ljekar požuruje da završi sa iznošenjem svojih tegoba.
Vještina slušanja podrazumijeva mnogo više od sposobnosti da čujemo poruku. Ona obuhvata razumijevanje poruke, situacije i druge osobe. Aktivnim slušanjem izbjegavamo prepreke u komunikaciji i poštujemo tuđa mišljenja, stavove i osjećanja. Drugim riječima, poštujemo integritet osobe koju slušamo.
Aktivno slušanje je usredotočeno slušanje koje uključuje empatiju i prihvatanje druge osobe onakvom kakva ona jeste u biti, potpuno odgovorno i ulažući napore.
Slušanje je aktivan, a ne pasivan proces i treba razlikovati slušanje pri kojem nekoga slušamo ili čujemo, ili neko sluša ili čuje nas, od slušanja s razumijevanjem sagovornika. U zavisnovisnosti od situacije, o tome kada i koga slušamo, primjenjujemo (u većini slučajeva nesvjesno i iz navike) i različiti nivo slušanja. Međutim činjenica je da se aktivno slušanje, od kojeg u važnim situacijama imamo najviše koristi, rijetko primjenjuje, jer su za njega potrebni znanje i vještina.
Dobre vještine slušanja mogu biti snažan alat u preuzimanju kontrole nad nekom situacijom i pri uticanju na ishod te situacije. Aktivno slušanje kod druge strane podstiče saradnju i ljudi su tada spremniji sagledati stanovišta onoga koji ih je uistinu saslušao.
Elementi komunikacije
Dobru komunikaciju čini više komponenti: prisutnost, slušanje, percepcija, brižnost, otvorenost, prihvatanje, saosjećanje, iskrenost i poštovanje. U konstruktivnoj komunikaciji svaka od ovih komponenti ima svoje mjesto i ulogu. Izostanak ili zapostavljanje jedne ili više njih ostavio bi izvjesnu prazninu, pa bi u tom slučaju komunikacija ostala nedovršena, nepotpuna i u određenoj mjeri nedjelotvorna.
Prisutnost znači posvetiti se pacijentu u najširem smislu, što podrazumijeva prihvatanje pacijenta za sagovornika i zainteresovanost za njegove potrebe i probleme. Ovdje treba naglasiti da se prisutnost ne može postići odjednom, već je potrebno određeno vrijeme da se ta komponenta razvije.
Slušati znači biti otvoren za riječi, misli i osjećanja druge osobe. Slušanje zahtijeva osjetljivost, razumijevanje i uzdržavanje od već unaprijed formiranih sudova o toj osobi.
Brižnost prema drugome podrazumijeva pomaganje drugom da savlada teškoće i rješava probleme, da raste i razvija se. Smatra se da se brižan odnos zasniva na strpljivosti, iskrenosti, ohrabrivanju, nadi i povjerenju. Brinuti za nekoga znači davati sebe, ili makar nešto od sebe.
Otvorenost podrazumijeva otkrivanje sebe drugoj osobi. To je recipročan odnos, neophodan za stvaranje međusobnog povjerenja, ali i put upoznavanja samoga sebe.
Dodajte komentar