Ortodontija je stomatološka disciplina koja se bavi proučavanjem i praćenjem dentofacijalnog rasta i razvoja od rođenja do dentalne zrelosti, uključujući sve preventivne, interceptivne i terapijske metode kod dentalnih, dentoalveolarnih, maksilarnih, intermaksilarnih i maksilofacijalnih nepravilnosti koje iziskuju korekciju pomoću mehaničkih sila ili preusmjeravanje funkcionalnih sila unutar maksilofacijalnog kompleksa. To se vrši pomoću posebno konstruisanih aparata, sa ciljem uspostavljanja optimalnih okluzalnih odnosa i skladnog izgleda lica.
U posljednjih desetak godina sve veći broj pacijenata odlučuje se na ortodontsku terapiju.
Ortodontske anomalije, kao i nepravilan položaj zuba, uzrok su različitih problema:
• Narušena estetska komponenta,
• Poremećaj oralne funkcije (žvakanje, gutanje i govor),
• Povećana sklonost ka nastanku traume, paradontalne bolesti i karijesa.
Položaj zuba i osmijeh mogu bitno uticati na psihološku komponentu osobe, posebno u doba adolescencije, što vrlo često određuje njihove socijalne kontakte. Većina pacijenata javlja se ortodontu zbog nezadovoljstva izgleda i položaja zuba, to jest zbog estetske komponente.
Ortodontske anomalije mogu biti i uzrok poremećaja oralnih funkcija (žvakanje, gutanje i govor). Kod manje izraženih anomalija, uz povećane napore, pacijent to neće isticati kao simptom. Kod jače izraženih anomalija, gdje je gotovo nemoguće postići zadovoljavajuću funkciju, posebno funkciju žvakanja i govora (progeni i otvoreni zagrižaj) pacijent dolazi na pregled kod ortodonta da bi se adekvatnom terapijom uspostavila i pravilna oralna funkcija, uz estetsku komponentu.
Na pregled kod ortodonta pacijenti najčešće dolaze na ličnu inicijativu (incijativu roditelja, staratelja ili okoline) ili su upućeni od strane svog izabranog stomatologa. Od predznanja izabranog stomatologa i blagovremenog upućivanja na ortodontsku terapiju u velikom broju slučajeva zavisi krajnji ishod iste.
Kako ne postoji jedinstven stav o najpovoljnijem momentu za početak ortodontske terapije, pacijenti su na pregled ortodontu najčešće upućeni prekasno, to jest kada je već završena smjena zuba, što onemogućava terapiju mobilnim ortodontskim aparatima. U slučajevima kad ne postoji pravovremeni dolazak kod ortodonta, ne može se izbjeći ekstrakcija (vađenje) stalnih zuba, terapija se mora sprovoditi fiksnim apratima, a i vrijeme trajanja terapije se produžava.
Neke češće zastupljene ortodontske anomalije:
1.) Izražena tjeskoba sa lingvalno (jezično) postavljenim lateralnim sjekutićem.
3.) Sekundarna tjeskoba.
5.) Dentoalveolarni otvoreni zagrižaj.
2.) Izražena tjeskoba sa visokim gotskim nepcem.
4.) Distalni zagrižaj (II/1 klasa)
6.) Dubok preklop frontalnih zuba.
7.) Obrnut preklop sjekutića.
Najpovoljnije vrijeme za posjetu ortodontu
U uzrastu do tri godine, kod djeteta bi trebalo da se završi proces nicanja svih mliječnih zuba. Prvi stalni zubi niču u šestoj godini i to su prvi stalni molari. U periodu između šeste i sedme godine počinje smjena zuba koja u prvoj ranoj fazi obuhvata centralne i lateralne sjekutiće u gornjoj i donjoj vilici. Ako stomatolog primijeti neku nepravilnost u smislu da gornji sjekutići niču iza donjih (obrnuti preklop u frontu) ili otvoren zagriz u frontu, dijete je potrebno uputiti na pregled ortodontu koji će utvrditi razlog poremećaja u nicanju zuba i odrediti vrijeme početka terapije, kao i vrstu ortodontskog aparata.
Sljedeća intenzivnija smjena zuba počinje oko desete godine života i traje do dvanaeste, kad bi kod većine djece trebalo da bude završena. Drugi stalni molari (sedmi zubi po redu) niču u periodu od 12 do 14 godina, što znači da je najbolje vrjeme za pregled kod ortodonta u periodu između 8. i 10. godine djeteta. U tom periodu rasta i razvoja kod određenih ortodontskih anomalija može se pravovremenom terapijom postići bolji krajnji rezultat nego ukoliko se terapija odloži za period kad je smjena zuba završena.
Piše: dr Dragana Tabaš, specijalista ortopedije vilica Ordinacija „Apolonia”
Dodajte komentar