Ranije smo definisali medicinsku uslugu kao aktivnost u procesu zdravstvene zaštite koja se može obavljati samostalno ili u paketu sa drugim uslugama, jednokratno ili više puta u toku pružanja zdravstvene zaštite, ali se uvijek sprovodi na isti način. To podrazumijeva da se kvalitet usluge mora definisati na nivou zdravstvene ustanove (menadžmenta) i na nivou osoblja koje realizuje uslugu. U ovom tekstu bavićemo se osposobljenošću, kao važnom dimenzijom usluge. Ovdje se podrazumijeva osoblje (kvalifikacije, vještine, iskustvo i obuka), kao i objekti i oprema pomoću kojih se realizuje usluga.
Analizom zahtjeva standarda i principa, osposobljenost za uslugu može se dekomponovati na sljedeće elemente:
• Kvalifikacije, vještine, iskustvo,
• Obučeno, usavršeno i evoluirano osoblje,
• Odgovarajući objekti i oprema.
Dekompozicija osposobljenosti na elemente prikazana je na Slici 1.
Osposobljenost se može predstaviti sljedećom jednačinom:
P=pl> Oel + p2> Oel +p3« Oe3……………………………. (1)
Gdje su:
pl, p2, p3, – ponderi značajnosti Oel, Oel, Oe3, – elementi osposobljenosti (osobine kvaliteta).
Pretpostavimo da je sprovedena analiza stanja u tri zdravstvene organizacije kako bi se približno odredila osposobljenost za usluge i identifikovala disproporcija između postojećeg i nekog željenog stanja koje bi dovelo do poboljšanja kvaliteta zdravstvene usluge preko dimenzije osposobljenosti.
Važno je naglasiti da testirane zdravstvene organizacije nijesu počele sa implementacijom standarda kvaliteta.
Na osnovu iskustva u dosadašnjem radu određuje se vrijednost pondera, dok se na osnovu pretpostavljene analize postojećeg stanja osposobljenosti za uslugu ocjenjuju osobine elemenata u rasponu od 1-10. Unoseći ove vrijednosti u jednačinu (1) dobija se brojčana vrijednost za osposobljenost zdravstvene usluge.
Iz Tabele 1 uočava se da dobijene vrijednosti nijesu na zadovoljavajućem nivou. Da bi se povećale vrijednosti elemenata, kako pojedinačno, tako i zbirno, neophodno je sprovesti sljedeće aktivnosti u elementima osposobljenosti za uslugu:
U elementu Kvalifikacije, vještine, iskustvo potrebno je obezbijediti da se:
• Prije zapošljavanja provjeravaju kvalifikacije, iskustvo ivještine kandidata,
• Traže lične preporuke ranijih poslodavaca i obrazovnih institucija;
• Izvode samo one procedure za koje je osoblje osposobljeno,
• Definiše procedura o izboru i zapošljavanju;
• Provjeri registracija u Komori; da li licenca pokriva tražene zahtjeve;
• Evaluacija stručnosti; pribavljanje informacija o kvalifikacijama,
• Obezbijede informacije o prethodnom iskustvu,
• Definišu uslovi za prijem sestara;
• Uradi plan obuke i usavršavanja kadrova.
U dijelu Obučeno, usavršeno i evaluirano osoblje potrebno je:
• Uraditi opis posla,
• Prikupiti podatke o kompetenciji osoblja i planiranju
obuke,
• Sprovesti procjenu potrebe za obukom i utvrđivanje ličnog plana razvoja,
• Pratiti i ocjenjivati sestrinsku praksu,
• Identifikovati potrebe za obukom sestara,
• Sprovesti dodatnu obuku o pružanju prve pomoći,
• Definisati lične planove razvoja,
• Lični plan usavršavanja itd.
Ljekar je subjekt koji najviše doprinosi povećanju vrijednosti elemenata za osposobljenost. Posmatrano sa tog aspekta, ljekar uopšte, njegovo mjesto, uloga i odgovornosti za kvalitet zdravstvene zaštite opisivani su od strane brojnih teoretičara kvaliteta i istraživača. U tim radovima se ističe da se prave dimenzije uticaja ljekara na kvalitet često ne mogu jasno uočiti, budući da se njegov učinak posmatra u sklopu učinka sistema u cjelini.
Bez obzira na sve, individualni rad ljekara od primarnog je interesa, pošto je ljekar centralni oslonac u timu zdravstvene zaštite, čime preuzima i veći dio odgovornosti za njen kvalitet. Donabedian smatra da je „sud o kvalitetu zapravo sud o načinu izvršavanja profesionalnih dužnosti od strane ljekara”.
Tokom obavljanja svog posla, ljekar se oslanja na:
• Svoju tehničku kompetentnost,
• Vještinu komunikacije i
• Intelektualne sposobnosti.
Tehnička kompetentnost podrazumijeva posjedovanje i sposobnost korišćenja znanja, vještina i rasuđivanja u efikasnom formulisanju dijagnoze i strategije tretmana. Ova dimenzija je najbolje istražena strana ličnog doprinosa ljekara, pošto je veliki broj autora smatra za osnov kvaliteta rada. U novije vrijeme sve više dokaza govori u prilog tome da znanje i vještine nijesu garant kvaliteta, pogotovu ne u domenu primarne zdravstvene zaštite, u kome dolazi do izražaja komunikacija i svi njeni efekti.
Komunikacija je dimenzija koja treba da obezbijedi podatke o pacijentu i njegovom problemu, odnosno omogući razmjenu znanja potrebnih da se pacijent pridobije za saradnju. Komunikacija svakako doprinosi tehničkoj komponenti, ali i drugim aspektima kvaliteta.
Intelektualne sposobnosti ljekara obuhvataju širok spektar različitih sposobnosti kojima on raspolaže. Ličnim radom ljekar sprovodi proces zaštite i djelimično doprinosi njenom ishodu.
Odgovarajući objekti i oprema veoma su važan element, gdje je potrebno sprovesti sljedeće aktivnosti:
• Ocjena svih prostorija i opreme radi unapređenja usluga,
Dodajte komentar