Psiholozi i pedagozi su naučno utvrdili da je dječije likovno izražavanje u neposrednoj vezi sa njihovim psihičkim stanjem. Upravo zbog toga savremena škola mnogo polaže na pravilno razumijevanje dječijeg likovnog izražavanja i na dječije likovno stvaralaštvo.
Da bi se dijete pravilno razvilo i u tom pogledu, potrebno je da i roditelj zna bar najosnovnije o etapama razvitka dječijeg likovnog izražavanja. To će doprinijeti da ono bude spremnije za školovanje, a pomoći će roditelju da bolje upozna svoje dijete.
Prvi tragovi koji su vezani za dječije likovno izražavanje naziru se još u najranijem djetinjstvu. U prvoj godini života dijete zapaža igru svijetla, tonove površina i počinje da reaguje na boje. Brže reaguje na svjetlost nego na tamu, brže uočava kontraste nego sklad boja. U kontrastima boja najbrže uočava crvenu, žutu i plavu boju. Ako djetetu damo više predmeta koji su obojeni jakim pastelnim bojama i neke koji su na crno-bijelim površinama, lako možemo ustanoviti da li je ono daltonista, odnosno, da li su njegovi centri i organi vida sposobni da razlikuju boje.
Kod djeteta se rano uočava impulsivna motorika. Pokreti glave, trupa i udova pojačavaju se linearno sa razvojem. Do druge godine ti pokreti su sve impulsivniji. Nagomilovanjem energije i spoznavanjem, dijete reaguje na različite načine. Krajem druge godine života obično nastaje faza šaranja. Ono se linearno izražava olovkom koju drži svim prstima desne ili lijeve ruke.
Šara gdje stigne, pa i po zidu. Mnogi roditelji na to nepravilno reaguju:
– Ne daju mu da šara,
– Otimaju mu olovku,
– Prisiljavaju ga da drži olovku u desnoj ruci, pa i
– Fizički kažnjavaju.
To je veoma štetno po dijete. Tu dječiju prvu želju i potrebu da se i na taj način izrazi treba podržati i podsticati dajući mu dovoljno prostora – starog papira i novina na kojima može slobodno da šara. Ako olovku drži u lijevoj ruci, treba je neprimjetno i blago premjestiti u desnu ruku. To će pozitivno uticati na dalji razvoj likovnog izražavanja, a dijete će od najranije dobi zavoljeti olovku i papir, te preko toga i knjigu.
Poslije treće godine dijete se počinje pojmovno izražavati. Nastaju prvi crteži. Pojavljuju se likovi u obliku krugova. Glava bez trupa, a umjesto trupa noge. Takve crteže dijete obično naziva – Mama, Tata… Roditelji se najčešće tome smiju, ili mu to uporno negiraju, što na dijete negativno utiče, obeshrabruje ga, te ono gubi volju za takvu ili sličnu aktivnost.
Treba imati na umu da je razvoj dječije ličnosti postepen. Dijete u tome dobu ima veoma malo predstava o objektivnoj stvarnosti, a ukoliko ih i ima, te predstave su nepotpune. Daljim razvojem izgrađuju se i fiziološki centri, buja fizički i psihički život. Pojmovi u likovnom izrazu postaju određeniji, jasniji, dobijaju prirodniji izgled stvari i likova. Od pete do sedme godine, tj. u fazi srednjeg predškolskog uzrasta, dijete dobija naročitu želju i volju za likovnim izražavanjem i likovnim stvaralaštvom. Često se služi bojama. Nastaju slike brzih poteza i neprirodnih boja. To nekim roditeljima smeta, pa počinju reagovati. Oni počinju djetetu da crtaju, da mu određuju kako će što obojiti, u stvari, nameću mu svoje predstave koje ne razumije. U tim momentima roditelj gubi iz vida da je fond dječijih objektivnih predstava i pojmova još uvijek neuporedivo manji nego kod odraslih. U tom predškolskom uzrastu najbolje je da dijete ide u vrtić, gdje su angažovani stručni vaspitači koji bolje poznaju osobine djeteta na pojedinim etapama njegovog razvoja, gdje se sistematskim radom podstiču i razvijaju dječije sklonosti i sposobnosti, pa se i dječijem likovnom izražavanju i likovnom stvaralaštvu poklanja odgovarajuća pažnja.
Roditelji treba da znaju da dijete postupno stiče sposobnost uočavanja stvarnosti sve do doba sazrijevanja i ne treba da ih zbunjuje i zaprepasti ako, na primjer, dijete u šestoj ili sedmoj godini crta likove u vodoravnom položaju. Ono nacrta red učenika kao da spavaju na ulici i uporno tvrdi da taj crtež predstavlja učenike kako idu iz škole. To je za ovaj uzrast sasvim normalno.
Dječiji crteži su veoma često odraz njihovih osjećanja i raspoloženja. Crtežom dijete spontano izražava ono o čemu mašta, ili ono što ga tišti, zbog čega je nesrećno, ono što je kod njega izazvalo strah. Na to treba obratiti pažnju. Jedna mlada žena se s pravom zabrinula što joj dijete slike često boji tamnim bojama. Čak je na jednom crtežu i sunce obojalo crnom bojom. To je odraz psihičkog stanja djeteta.
Dodajte komentar