Lako je naći ljude koji će satima pričati o sebi i svojim temama, mnogo je teže naći one koji su spremni, voljni ili imaju vremena da Vas satima slušaju.
Umijeće slušanja podrazumijeva mnogo toga: uzdržati se od zijevanja kad vam je dosadno; ne osvrtati se neprekidno oko sebe; maksimalno se truditi da ne upadate u riječ, a ako se želite suprotstaviti, onda to učinite delikatno. Ne pretjerujte sa klimanjem glavom, kako biste pokazali da obraćate pažnju. Ne ubacujte se svaki čas sa: „Naravno!”, „Imaš pravo!”, „Tako je!”; jer to je dokaz da zapravo ne slušate sagovornika.
Većina ljudi smatra da je slušanje nešto što se samo po sebi podrazumijeva. To je zbog toga što sposobnost komuniciranja vežu za sposobnost govorenja, iako je za dobru komunikaciju podjednako važno umjeti dobro slušati i dobro govoriti.
Postoje momenti kada možemo slušati a da zapravo ne čujemo što nam se govori ili nam se može desiti da čujemo ono što sagovornik nije rekao. U takvim situacijama naša pažnja bila je usmjerena na nešto drugo.
Slušanje kao komunikaciona vještina uključuje usmjeravanje pažnje, interpretiranje i pamćenje onoga što smo zaista čuli. Dakle, dolazimo do definicije aktivnog slušanja, što znači slušati usredsređeno, slušati s empatijom i prihvatanjem druge osobe, te slušati odgovorno.
Gdje god se ljudi nađu zajedno, nastoje da budu slušani, međutim, vrlo su rijetko slušani jer osoba koju nastoje pridobiti da ih sluša, vrlo nestrpljivo čeka šansu da bude slušana.
Ne iskušavajte strpljenje onoga ko vas sluša, jer to čini možda posljednji put, i budite spremni da slušate drugoga.
SAVJETI ZA AKTIVNO SLUŠANJE
1. Odlučite da ćete slušati onoga ko govori
Na početku razgovora recite sami sebi: „Sada ću slušati”. Već sama ta namjera poboljšaće vašu sposobnost slušanja.
2. Gledajte sagovornika u oči
Ukoliko govorite ne gledajući sagovornika u oči, najvjero-vatnije će pomisliti kako ste nezainteresovani, distancirani ili nešto skrivate.
Ljudi procjenjuju po vašim očima.
3. U razgovor unesite i neke neverbalne znakove, poput klimanja glavom ili govora tijela
4. Postavljajte pitanja
Razmišljajte o onome što čujete i postavljajte pitanja. Tako možete razjasniti neke stvari koje nijeste dobro razumjeli, a i dajete sagovorniku do znanja da ga stvarno slušate.
5. Parafrazirajte
Parafraziranje znači vlastitim riječima ponoviti ono što ste čuli, npr.: „Ako sam vas dobro razumio, kažete da…?” ili „Znači li to da…?”.
Ovo vam pomaže da uvidite koliko ste pažljivo slušali sagovornika i razumjeli to o čemu je govorio.
6. Nemojte previše govoriti
Većina ljudi radije govori nego sluša. Koliko puta ste se uhvatili da ne slušate nego razmišljate što ćete reći kada druga osoba prestane govoriti.
„Razlog zbog kojeg imamo dva uha a samo jedna usta u tome je da bismo mogli više slušati a manje govoriti.”
Latinska poslovica
Ako vam je cilj da slušate, nemojte govoriti, jer je to nemoguće vršiti u isto vrijeme.
7. Nemojte prekidati obraćanje govornika
To se obično doživljava kao omalovažavanje, neuvažavanje i lični napad.
8. Iskoristite tišinu
Večina ljudi teško podnosi periode ćutanja i želi da ih što prije prekine.
Periodi ćutanja nisu loši jer vam mogu pomoći da razmislite ili da date drugoj osobi šansu da kaže nešto za što joj treba vremena.
9. Izbjegavajte da vršite pokrete koji ometaju pažnju
Dok slušate, ne gledajte na časovnik, ne listajte papire.
Sve to govori da vam nije stalo do osobe koja govori i onoga što ona govori, da vam je dosadno i da najvjerovatnije nećete čuti sve što vam kaže.
U svakodnevnom životu loše slušanje češće predstavlja pravilo nego izuzetak. Ponekad mi loše slušamo druge ljude i rijetko to zapažamo, ali često uočavamo da druga osoba ne sluša nas.
Slušanje se može popraviti pomoću primjene vizuelizacije, logičnog slušanja i predviđanja. Ono što slušate probajte zamisliti – vizuelizovati. Pratite strukturu govora i uvidite da li je nešto propušteno ili pogrešno rečeno pa pokušajte predvidjeti šta će sagovornik sljedeće reći.
KAKO SE PREPOZNAJE LOŠE SLUŠANJE?
Pseudo slušanje
Situacija u kojoj osjećamo da bi trebalo da slušamo, ali nas ono što druga osoba govori uopšte ne zanima i ne slušamo je, naziva se pseudo slušanjem. Tada se pravimo da nas zanima, ali pokretima tijela i se otkrivamo prenaglašenim kretanjem i sagov-ornik postaje svjestan da se ne radi o stvarnom slušanju.
Dodajte komentar