Postoji zračak nade

[heading]Predstavljamo Vam Udruženje roditeja djece sa teškoćama u razvoju „Zračak nade” i Dnevni centar – Pjevlja [/heading]

Udruženje roditelja djece sa teškoćama u razvoju „Zračak nade”, registrovano je 1. februara 2002. godine, a počelo je sa radom 8. maja iste godine. Rad Udruženja bio je zamišljen kao Biblioteka igračaka koju je u saradnji sa Opštinom Pljevlja opremila Organizacija „Save The Children”. Centar je u početku radio tri puta sedmično, po dva časa. U tom prostoru djeca sa teškoćama u razvoju imala su svoj kutak za socijalizaciju.

Broj članova Udruženja na početku je bio 24, a danas, poslije 11 godina postojanja, taj broj iznosi 130. Entuzijazam roditelja osnivača, zajedno sa nekoliko stručnjaka koji su tada radili u Udruženju, iz dana u dan bivao je sve veći.

Problem sa kojim su se roditelji u startu sreli bio je u neinformisanosti građana o postojanju djece sa teškoćama u razvoju, te nedostatku edukovanog osoblja koje bi radilo sa djecom. Zdravstvena zaštita u tom periodu takođe je bila nezadovoljavajuća, ali upornim radom i trudom Zračak pronalazi rješenja.

Finansiranje Udruženja počinje preko projekata kojih je do današnjeg dana realizovano 65. Nedostatak fizioterapeuta u gradu nadoknađuje se dolaskom stručnjaka iz Rehabilitacionog centra Igalo, angažuje se logoped koji dolazi tokom raspusta, a u gradu skoro da ni jedna manifestacija ne prolazi bez prisustva djece iz Udruženja. Vremenom Zračak nade postaje mjesto gdje osim roditelja djece sa teškoćama u razvoju dolaze i ostali roditelji koji shvataju da se i njima može desiti sličan problem.

2007. godine Udruženje se preseljava iz dotadašnjeg prostora površine 40 m2, u kuću od 150 m2, koja uz pomoć donacija postaje vlasništvo Udruženja.

Kako se povećavao broj članova Udruženja stasavao je i kadar, pa Zračak sada već ima svog defektologa, fizioterapeuta, radnog terapeuta, psihologa i logopeda iz Pljevalja.

Danas u Udruženju funkcioniše veliki broj socijalnih servisa, poludnevni boravak, asistenti u nastavi, personalni asistenti za pomoć u kući, prilagođeni prevoz, volonterski servis, kreativne radionice za omladince sa smetnjama u razvoju.

Realizacijom projekata počinju se poboljšavati uslovi za sve veći broj aktivnosti, a istovremeno Zračak posjećuju mladi ljudi – volonteri, koji žele da, umjesto boravka u diskotekama

i izlazaka, svoje vrijeme provedu sa djecom kojima jedan dodir, jedan osmijeh i topla riječ znače mnogo. Oni više nisu samo u kućama, već dolaze u svoj Zračak, gdje imaju sve što im je potrebno, maksimalnu brigu i pažnju, a ne zaobilazi ih ni jedna osoba iz inostranstva koja je slučajno ili namjerno posjetila naš grad.

Zračak nade na taj način postaje mjesto gdje umjesto tužnih lica sada svi sa osmijehom govore o djeci sa teškoćama u razvoju jer su oni zajedno sa svojim roditeljima i stručnjacima uspjeli da se izdignu iznad svih predrasuda, otkrili su i maksi­malno iskoristili svoje sposobnosti i sada postaju ravnopravni članovi društva.

OTVOREN I DNEVNI CENTAR

Vodeći ljudi, analizirajući rad Udruženja sa stručnjacima, shvatili su da postoji problem pružanja usluga djeci sa najtežim smetnjama. Rješenje problema jeste otvaranje Dnevnog centra gdje bi svi zahtjevi djece sa najtežim smetnjama bili ispunjeni i zadovoljeni na kvalitetan način. Osnivači Dnevnog centra su Opština Pljevlja i Zračak nade, a partner je MRSS.

2011. godine otvara se Dnevni centar gdje su korisnici djeca sa najtežim smetnjama u razvoju, formira se stručni tim koji sačinjavaju defektolog, psiholog, fizioterapeut, medicinska sestra, radni terapeut i vaspitačica. Oprema u Dnevnom centru jedna je od najboljih u regionu. Posjeduje prvu senzornu sobu u Crnoj Gori i Beringerov digitalni set.

Omladina sa smetnjama u razvoju, zahvaljujući Dnevnom centru i Zračku, dobija svoje mjesto i zaposlenje, organi-zuju se radionice, javni radovi, a u decembru 2012. godine nabav­ljena je oprema za rad digitalne štamparije u kojoj će biti zaposleni omladinci sa smetnjama u razvoju.

Sve dosadašnje aktivnosti i realizovane projekte osmislila je Svetlana Dujović, predsjednica Udruženja, koja je uspjela da na pravi način prepozna potrebe djece i omladine sa smetnjama u razvoju, pa je zbog toga Nagrada za filantropiju ISKRA 2012. godine pripala upravo njoj.

NISTE SAMI

U Udruženju ste 11 godina, recite nam nešto o Vašem radu. Koji su to problemi sa kojima ste se suočavali na samom početku?

Svaki početak je sam po sebi težak, jer skoro uvijek nosi sa sobom mnoštvo nepoznanica, strahova i nesigurnosti. Jako je bilo teško prije 11 godina podići glas i krenuti u borbu za prava djece sa smetnjama u razvoju. Nailazili smo na probleme svuda oko nas, u lokalnoj zajednici, državi. Kada smo počinjali, djeca i njihovi roditelji bili su izgubljeni. Djeca nisu imala adekva­tan pristup obrazovanju, zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti, neka su odlazila u institucije i odvajala se od svojih porodica, a okolina ih je gledala sa sažaljenjem. Naši prvi nastupi bili su obilježeni plačom prisutnih, a danas je svaki naš nastup propraćen aplauzima i osmjesima. Za 11 godina uspjeli smo da promijenimo svijest ljudi, da stvorimo inkluzivnu sredinu. Uspjeh koji smo postigli, po riječima ljudi koji nas posjećuju, najveći je u regionu.