Afta je povratna ulceracija, pravilnog, kružnog ili ovalnog oblika, žućkastobijela, oivičena crvenim prstenom, koja se javlja u usnoj duplji. Sama riječ afta potiče iz starogrčkog rječnika i u prevodu znači pali ili gori.
Afte, pored oboljenja parodoncijuma, spadaju u najčešća oboljenja usne duplje. Smatra se da svaki peti čovjek, ili svaki drugi dvadesetogodišnjak, boluje od ovih promjena. Istraživanja su pokazala da je najveći broj oboljelih starosti između 20. i 40. godine života. Poslije 40. godina života pojava ove bolesti je sve rjeđa, a poslije 60 skoro i ne javljaju. Afte su češće kod žena nego kod muškaraca, i to u odnosu 6 : 1.
Uzrok nastanka afti je NEPOZNAT. Obimnim istraživanjima u svijetu došlo se do saznanja da neki faktori ipak mogu dovesti do atoznih promjena. One se mogu javiti u toku nekih anemija, dijabeta, nekih oboljenja digestivnog trakta, kao i u toku bolesti AIDS-a.
Na pojavu ati utiče hrana bogata glutaminima.
Od ostalih faktora koji imaju uticaja na nastanak ati izdvajamo:
• Nasljeđe – kao dokaz da nasleđe utiče na pojavu ovih promjena ističe se činjenica da se ona nekada javlja kod članova iste porodice. Ovdje se vjerovatno radi samo o predispoziciji za nastanak afti. Bolesnici čiji su roditelji imali afte, imaju 90% veću šansu da ih dobiju;
• Endokrini poremećaji – od kojih se posebno ističe poremećaj u funkciji polnih žlijezdi. Smatra se da postoji direktna veza između nivoa progesterona u krvi i atoznih lezija, što potvrđuje i činjenica da se afte češće javljaju kod žena u pubertetu;
• Psihogeni faktor – smatra se da briga, napetost ili frustracija može da na određen način izazove skupljanje krvnih sudova u ustima, što dovodi do lokalne nekroze i stvaranja ati;
• Bakterijske i virusne infekcije – mišljenje je da afte mogu biti izazvane nekim bakterijama i virusima. Okrivljuju se esherichia colli i herpes simplex virus. Sa druge strane, postoje brojna istraživanja koja negiraju ovakve tvrdnje;
• Alergija – veliki broj dokaza upućuje na to da su afte alergijske prirode. Međutim, ni ova teorija ne može objasniti nastanak promjena kod nekih bolesnika kod kojih je alergija bila isključena.
Afta predstavlja čir kružnog ili ovalnog oblika koji je od okoline jasno ograničen zonom u obliku crvenog prstena. Ivice čira su pravilne i oštre. Dno je prekriveno slojem fibrina, žućkaste boje. Ukoliko se te naslage uklone, nastaje krvarenje. Ove lezije su izrazito bolne. Bolovi se pojačavaju prilikom govora, ishrane, kao i pri svakom pokretu obraznih mišića.
Prije pojave afte mogu se javiti neki predkazujući znaci. Na mjestu gdje će se pojaviti afta bolesnici osjećaju izvjesno pečenje i nelagodnost, poslije čega se javlja crvenilo i otok. Ate mogu biti različitih veličina. One se kreću od veličine zrna prosa pa do veličine metalnog novca. Najčešće traju do 15 dana i zarašćuju lagano. U nekim slučajevima one traju 3 dana, dok u nekim mogu trajati i do 30 dana. Zarastanje ide od periferije ka centru i ne ostavlja ožiljke. Aftozne promjene su povratne. Recidivi su različite dužine a periodi bez aftoznih lezija mogu trajati po nekoliko mjeseci, i duže. Same afte nisu praćene sistemskim simptomima. Izuzetno rijetko može doći do porasta tjelesne temperature, drhtavice i pojačane salivacije.
Promjene se lokalizuju na skoro svim djelovima usne duplje. Najčešće se javljaju na sljedećim mjestima: vrh i ivice jezika (24%); sluzokoža obraza (23%); sluzokoža usana (22%); donji forniks (17%); gornji forniks (2%); meko nepce (6%); pod usne duplje (3%); frenulum jezika (2%); desni (1%).
LIJEČENJE
U liječenju aftoznih promjena koriste se brojna sredstva i načini liječenja. Nažalost, nije pronađen ni jedan lijek niti način liječenja kojim se afte mogu uspješno izliječiti. U terapiji se uglavnom koriste simpomatski lijekovi čiji je jedini cilj da se ublaže simptomi koji prate afte. Zbog toga se u terapiji afti koriste sljedeće metode:
• lokalna terapija – najčešće se koriste kortikosteroidi, koji se nanose preko afti više puta u toku dana. Pored ovoga mogu se koristit brojni antiseptički rastvori kojima se ispiraju usta par puta dnevno.
• fizikalne metode – od kojih se najviše primjenjuju UV zračenje kao i laseri. Cilj ovih fzikalnih metoda je ubrzavanje epitelizacije, ublažavanje simptoma (bola) kao i smanjenje recidiva.
Piše: dr Miloš Radulović, stomatolog
Dodajte komentar