[heading]Cvijeće nije samo ukras ili simbol ljubavnog zova. Koristi se i kao hrana, a brojna su i njegova ljekovita svojstva. Pomaže kod nesanice, jača jetru i bubrege i još mnogo toga[/heading] U tradicionalnoj kuhinji dalekih istočnih naroda mogu se naći razna egzotična jela koja sadrže neobične sastojke. Jedan od tih, za naše podneblje neobičnih sastojaka, jesu i latice cvijeća.
Konzumiranje cvijeća na Istoku staro je nekoliko hiljada godina, a praktikovali su ga Persijanci, Japanci, narodi Bliskog istoka. Cvijeće je, osim dekoracije, poboljšavalo ukus hrani. Osim toga, stari narodi poznavali su i ljekovita dejstva cvjetova raznih biljaka. Tako je čuveni grčki ljekar Galen govorio za cikoriju, koja se koristi za pripremanje kafe i kao čaj, da je „prijatelj jetre”.
U naše doba praksa alternativne medicine ističe da cvijeće ima razne pozitivne efekte na zdravlje. Ozbiljnih ili naučnih istraživanja tih fakata na Zapadu nije bilo, jer je tu tradicija korišćenja cvijeća relativno mlada.
POBOLJŠAVA RASPOLOŽENJE
Prema alternativnoj praksi, cvijeće pozitivno utiče na raspoloženje i emocionalno stanje čovjeka. Cvijet ruže pomaže radu jetre i crijeva, a kamilica ublažava stres i osnažuje imunitet. Begonija eliminiše toksine i čisti jetru, a hrizanteme liječe grip i prehladu.
Valerijanu i tradicionalna i moderna medicina preporučuju za smirenje i protiv nesanice. Kadifa je poznata po svojim antiseptičkim i antigljivičnim svojstvima i koristi se u homeopatskoj i konvencionalnoj medicini, za brže zacjeljivanje rana.
Neven ublažava menstrualne bolove, tonzilitis (upala krajnika) i bolove u grlu. Potočarka (iz porodice kupusarki), koja ima antivirusna i antibakterijska svojstva, liječi prehladu, respiratorne infekcije i bolesti urinarnog trakta. Cvijeće šljive se koristi za liječenje kašlja, bolesti pluća i dijareje.
JESTI SAMO ORGANSKI GAJENO CVIJEĆE
Cvijeće koje se koristi za ishranu ne smije biti uzgajano uz dodavanje pesticida, mora biti organski gajeno. Zato je najbolje upotrebljavati cvijeće koje sam korisnik uzgaja, jer je to najsigurnije.
Obično se jedu samo latice, a kod nekog cvijeća (šafran) tučak se koristi kao začin. Podrazumijeva se da onaj ko dodaje cvijeće hrani poznaje njegova svojstva, odnosno razlikuje jestivo od otrovnog ili onog koje je teško za varenje.
Cvijeće se mora brati rano ujutru ili naveče, kada sadrži najviše vode. Treba birati cvjetove koji su tek otvoreni. Nikako se ne smiju koristiti cvjetovi koji izgledaju bolesno ili oni koje su jele bube.
POTOČARKA
Potočarka je vodena biljka iz porodice kupusarki, koja raste u čistoj vodi, izvorima, potocima, rijekama, a nađe se i na vlažnom tlu pored vode. Koristi se kao hrana i za lijek.
Sastoji se od nekoliko dugih stabljika koje plutaju po vodi, odakle pomoću adventivnog korijena crpi hranljive materije. Listovi su sočni, pri dnu jajoliki, a na vrhu kopljasti. Najljekovitiji dio biljke su listovi, koje treba brati u proljeće, prije cvjetanja. Koristi se svježa, najčešće kao salata ili sok. Svježe iscijeđen sok jača jetru, žuč i bubrege, čisti krv i djeluje protiv osipa. Osim toga, upotreba svježe biljke ili soka pospješuje izlučivanje mokraće, poboljšava varenje, liječi razne upale, jača želudac i debelo crijevo, reguliše funkciju žučne kese, a uz sve ovo veoma je ljekovita za zdravlje očiju. Sok podstiče izlučivanje pijeska i kamena u bubregu, čisti od glista i olakšava stolicu i mokrenje, ublažava giht i reumu, otklanja smetnje u krvnim sudovima i podstiče cirkulaciju. Sok treba piti u dozi od po tri kašičice dnevno sa malo vode.
Listovi se u narodu koriste kao sredstvo protiv anemije i plućnih oboljenja. Salata se priprema sa limunovim sokom i odličan je prilog uz prženu hranu. Sušeni izmrvljeni listići oštrog su i gorkastog ukusa, a u kulinarstvu se koriste kao zamjena za peršun u paradajz salati, kao dodatak šupama ili za posipanje prženog krompira. Potočarka je bogata vitaminima A, C, E, K i D, mineralima, gvožđem i jodom, kao i rafanolom, eteričnim uljem koje sadrži sumpor.
Najnovija istraživanja pokazuju da je efikasna i u prevenciji karcinoma.
UKUSI I NAČIN PRIPREME
Osim što je ukras, cvijeće jelu daje i ukus. Cvijet pasulja ima slatkasti ukus. Dragoljub (cvijet koji potiče iz Perua) ima predivan ljutkasti ukus, kao i potočarka. Ljubičice, ruže i lavanda daju salatama i desertima slatkasti ukus.
Žarko žuti neven može zamijeniti šafran.
Kada se priprema, cvijeće se mora prvo dobro oprati, a to se radi tako što se lagano uroni u slanu vodu. Da bi se zadržao prirodni izgled i poslije branja, neophodno je da jedan minut odstoji u posudi sa ledenom vodom. Poslije toga se osuši i latice se mogu dodati jelu.
Cvijeće je najbolje odmah iskoristiti, a ako se ostavlja za kasnije, cijele cvjetove treba staviti u staklenu posudu s vodom ili u plastičnu kesu i odložiti ga u frižider.
Dodajte komentar