Loading...
Trenutno ste u:  Medical  >  Izdanje Br. 39  >  Aktuelni tekst

In memoriam – Mr. sci med. dr Mirko Radunović

Objavio   /  

Bogdan S. Pajović
Misli velikih ljudi valja čuvati za velike ljude. Kada, ako ne sada, citirati Aristotela, Mirku u čast: “čovjek velikog duha ponaša se sa umjerenošću u dobroj, kao i u lošoj sreći; on se nikada ne pokazuje ni deprimiran, ni egzaltiran, on nije ponešen uspjehom i obeshrabren neuspjehom; on ne traži pohvale za sebe, ni pokude za druge…”.

Misli velikih ljudi valja čuvati za velike ljude. Kada, ako ne sada, citirati Aristotela, Mirku u čast: “čovjek velikog duha ponaša se sa umjerenošću u dobroj, kao i u lošoj sreći; on se nikada ne pokazuje ni deprimiran, ni egzaltiran, on nije ponešen uspjehom i obeshrabren neuspjehom; on ne traži pohvale za sebe, ni pokude za druge…”. No, Mirko je nas obeshrabrio i ostavio sa mnogim pitanjima bez odgovora.

Rođen je u porodici prosvjetnih radnika, Lakića i Magdalene, prije tek 48 godina. Odrastanje u intelektualnom domu prosvjetara učinilo je da njegovi stavovi i pogledi budu na nivou punog i iskrenog poštovanja prema čovjeku, životu i sredini u kojoj je postao to što jeste: ljekar, specijalista interne medicine, magistar medicinskih nauka pred odbranom doktorske teze na temu “Biohemijski markeri remodelovanja u procjeni i praćenju osteoporoze”. U beranskoj Opštoj bolnici, Mirko je ostavio trag humaniste, znatno doprinio njenom dobrom imidžu, a na internom odjeljenju dokazivao svoju punu profesionalnu umješnost, gdje je stekao povjerenje među pacijentima i ugled među kolegama.

U Visokoj medicinskoj školi, u Beranama, maksimalno posvećeno je sarađivao u nastavi od njenog osnivanja, prvo na predmetu fiziologija, a potom i na propedevtici i internoj medicini. Porodično prosvjetno nadahnuće prenosio je generacijama stude­nata, budućim višim medicinskim sestarama i tehničarima. Od Mirka se imalo šta čuti i naučiti, stučno, ali nadasve životno. Auto­ritet je izgradio na fundamentalnim principima dobrog učitelja. Njegova univerzitetska karijera je obećavala, a struka i nauka su ostale uskraćene za Mirkov specifičan dodir. O Visokoj medicin­skoj školi se brinuo kao svom drugom domu, nesebično je dao poseban pečat današnjem izgledu škole. Njegov aktivan doprinos školi, za sve nas sa kojima je sarađivao, biće veliki nedostatak, a odlazak će zasigurno biti osjetan.

Radom u Crvenom krstu je po ko zna koji put pokazao svoju humanost, pravičnost i ljudskost, a aktivan doprinos beranskom sportu pružio je kao klupski ljekar i kroz uprave sportskih klubova. Svojom mirnoćom bio je uzvišen među ljudima, a harizmom dodirivao nadaleko.

U rodnim Beranama, zavičaju koji je beskrajno volio, ispisao je brojne stranice života, krupnim i čistim slovima, koje generacijama koje dolaze mogu biti putokaz načina plemenitog života i trag za poštovanje. Opraštajući se od Mirka, 30. maja 2012. godine, Vuka Golubović je rekao: “Pomogao je svima, sebi

nije mogao; izliječio je mnoge i ostavio ih svojim porodicama, a on je otišao”. Otrgnuvši mnoge od zle sudbine, svojim znanjem je prkosio bolestima i smrtima drugih, ali kao što to obično biva, poput nekog magnovenjskog prokletstva, kada zlo odnosi trenutnu pobjedu nad dobrim, Mirko nije izdržao. Toliko velik, a toliko ovozemaljski smrtan, ostaje mu da u nekom drugom svijetu nastavi da pobjeđuje. Ko zna nije li smrt život, a život smrt? Zasig­urno je Mirko zadužio vrijeme u kome je živio, postao dio nezaborava, a sjećanje na njega neće dozvoliti da umre među nama, prijateljima.

Posledenji pozdrav, Bogdan S. Pajović, šef studijskog programa Visoke medicinske škole u Beranama

    Štampaj       Email
  •             NOVI BROJ PDF

    center

  • center

  • center

  • center
     

    center
     

    center
     

    center