Loading...
Trenutno ste u:  Medical  >  Izdanje Br. 38  >  Aktuelni tekst

Okupaciono – radna terapija kod alkoholičara

Objavio   /  

Piše: Milorad Aranitović, Strukovni radni terapeut
Alkoholizam je poremećaj pri kom ponovljena upotreba alkoholnih pića ima nepovoljan efekat na zdravlje onog ko uzima alkoholna pića (tjelesno i psihičko zdravlje), na njegovu radnu sposobnost i socijalno prilagođavanje.

Alkoholizam je poremećaj pri kom ponovljena upotreba alkoholnih pića ima nepovoljan efekat na zdravlje onog ko uzima alkoholna pića (tjelesno i psihičko zdravlje), na njegovu radnu sposobnost i socijalno prilagođavanje.

Alkoholičar je osoba koja zbog nekontrolisane, dugotra­jne upotrebe alkoholnih pića pokazuje manifestacije raznih tjelesnih oboljenja (jetre, miokarda, želuca, perifernog nervnog sistema) ili manifestacije duševnih poremećaja (psihopatološka stanja uslovljena alkoholom, izmjena karaktera, gubitak osjećaja za svoju ličnost, svoju porodicu) ili zbog upotrebe alkoholnih pića, narušava svoj socijalni status (ekonomsko propadanje, socijalna degradacija, zanemarivanje obaveza prema radu i dru­štvu, dolaženje u sukob sa ljudima i zakonom).

Tri činioca su neophodna za razvoj alkoholizma i oni formiraju „alkoholni trougao”

1. Čovjek, kao prvi i glavni faktor,

2. Socijalna sredina, što daje obilježje socijalne bolesti,

3. Faktor alkohol, sa svojim farmakološkim osobinama.

Bez alkoholnog pića nema alkoholizma. Postoji više vr­sta alkoholnih pića, ali najprostranjenija su:

Pivo, koje se dobija procesom previranja iz ječma, raži, žita i kukuruza. To je piće sa najmanjim procentom etil-alkohola (3 do 8 %).

Vino se dobija putem fermentacije iz svježeg grožđanog soka. Stara vina sadrže oko 12 % alkohola, dok dezertna i koktelna vina (slatka) sadrže oko 20 %.

Žestoka alkoholna pića (rakija, vinjak, konjak, viski, votka, džin) dobijaju se destilaci­jom i sadrže oko 40 do 50 % etil-alkohola.

„Zavisnost od neke droge ilipsihoaktivnog sredstva (alkohola, psihofarmakološki medikamenti, opijati, nikotin i sl.) podra­zumijeva da pacijent zbog psiholoških ili fizioloških razloga (psihička i fiziološka zavisnost) nije u stanju ili ne može tako lako da prekine upotrebu te droge.”

Prof. dr sc. Jovan Marić

Upotreba ovih supstanci, bez liječenja na vrijeme, može da dovede do alkoholizma. To zahtijeva dugotrajan i veoma komplikovan proces liječenja i rehabilitacije. Liječenje je komple­ksno i sastoji se od:

1. Medikamentozne terapije

2. Individualne psihoterapije

3. Grupne psihoterapije

4. Porodične terapije

5. Socioterapije – okupaciono-radne terapije koju spro­vodi radni terapeut, pa ćemo je zbog toga detaljnije i objasniti.

Okupaciona radna terapija podrazumijeva aktivnosti koje imaju za cilj da angažuju (okupiraju) pacijenta da vrijeme u bolnici provede na manje ili više kreativan način, pri čemu proiz­vodi rada ne treba da donesu novčanu korist. Ovdje najčešće spadaju aktivnosti iz oblasti likovne i primijenjene umjetnosti. Okupaciona radna terapija ima sljedeće opšte pozitivne karakteris­tike:

1. Efekat na psihomotorne aktivnosti

2. Efekat na emocije

3. Efekat na voljne aktivnosti

4. Efekat na integrativne funkcije svijesti

5. Kočenje neprikladnih impulsa i stanja

6. Adaptaciju na psihofizičke promjene

7. Efekat na psihosocijalne aktivnosti

8. Adaptaciju na normalan život.

Okupaciona radna terapija kod alkoholičara daje pozi­tivne rezultate. Treba napomenuti osnovne psihopatološke karak­teristike alkoholičara kao što su: anksioznost, oslabljena volja, odsustvo samopouzdanja i sigurnosti, malodušnost u odnosu na neuspjeh, izolacija, nedostatak strpljenja, istrajnosti i radnih navika.

Oslabljena volja lišava alkoholičara sposobnosti inici­jative i odlučivanja. Uključivanjem u radnu terapiju mi ga usmjera­vamo ponovnom integrisanju ranijih sposobnosti, što se ogleda u izboru materijala, tehnike i predmeta koje će raditi.

Zbog odsustva samopouzdanja i sigurnosti bolesnik određenim zadacima prilazi sa tremom, ali ona polako nestaje već poslije prvih poteza u radu. Zbog toga je ovaj početni period veoma zahtjevan. On iziskuje intenzivniju pažnju i intervenciju kako bi olakšao napredovanje u radu i omogućio vraćanje samo­pouzdanja i sigurnosti. Bitno je što kraće zadržavanje na vježbama. Prelaženje na prvi konkretni rad pruža bolesniku potvrdu da imamo povjerenje u njega i njegove sposobnosti, i tada se kod njega razvija i jača želja da ide dalje.

Prva faza liječenja alkoholičara u stacionarima podra­zumijeva korišćenje dirigovanih i sedativnih tehnika. U fazi detoksikacije ovi pacijenti često pružaju otpor, mrzovoljni su, anksiozni, depresivni ili agresivni. Slijede sedativne tehnike koje imaju povoljno terapijsko dejstvo i zahtijevaju pažnju i koncentraciju.

Primjenom dirigovanih tehnika bolesnik se oslanja na tačna uputstva, nacrte i naređenja terapeuta. Pored sedativnih i dirigovanih tehnika koristimo i inventivne. To su tehnike koje od pacijenata zahtijevaju da sami izmišljaju i pronalaze rješenja u okviru zada­taka koje su dobili.

U okupacionoj radnoj terapiji, pri samom kraju liječenja, koriste se slobodne tehnike, prema interesovanju i motivisanosti pacijenta. U okviru njih pacijent ispoljava svoju kreativnost i sposobnost, organizaciju i vođenje rada do njegovog završetka.

U radnoj terapiji alkoholičara treba stimulisati za indi­vidualni rad, a sve tehnike primjenjivati u grupnoj atmosferi jer ona pričinjava zadovoljstvo u radu. Kroz rad u grupi pojedinac ima više mogućnosti da dobije podstrek na veća ulaganja u želji da ne zaostaje ili da se istakne, lakše prihvata kritiku i izgrađuje sopstvenu samokontrolu, a rezultati rada su stalno izloženi ocjenji­vanju grupe, što je za alkoholičare posebno značajno.

U procesu rada sa alholičarima, moguće su i greške. Pravilnom analizom grešaka, kao i njihovim prikladnim obja­šnjavanjem, alkoholičaru podižemo moral, ali mu ukazujemo i učimo ga da podnosi neuspjeh i da ga koristi kao podstrek za veća ulaganja energije i trud do postizanja zadovoljavajućeg cilja (ovo je važno za navedenu vrstu pacijenata).

Kod liječenja alkoholičara značajno je i njihovo osposo­bljavanje za radno mjesto i ovdje imamo zadatak da okupacionom radnom terapijom kod takvog pacijenta vratimo izgubljenu volju i ojačamo oslabljenu radnu kondiciju. Ovo se prije svega može postići poštovanjem radnih obaveza i radnog vremena ali i iz­vršavanjem na vrijeme određenih radnih zadataka. Postepenim povećavanjem radnih zadataka, bez velike prinude, angažovanjem probuđene volje, istrajnosti i interesovanja samog pacijenta postižu se preduslovi za uspješnu radnu i socijalnu rehabilitaci­ju.

Konzumiranje alkohola dovodi do teških oštećenja, problema u porodici i socijalnoj sredini. Da bismo izbjegli sve navedeno, za trenutke slavlja, opuštanja ili neke proslave, dovoljna je čaša dobrog crnog vina. Razmislite, život je kra­tak i dovoljno lijep i bez korišćenja psihoaktivnog sredstva (alkohola).

 

Piše: Milorad Aranitović, Strukovni radni terapeut

 

    Štampaj       Email
  • Published: 2228 days ago on Jul 18, 2013
  • Objavio:
  • Last Modified: Jul 18, 2013 @ 12:29 pm
  • Filed Under: Izdanje Br. 38
  • Tagged With:
  •             NOVI BROJ PDF

    center

  • center

  • center

  • center
     

    center
     

    center
     

    center