Loading...
Trenutno ste u:  Medical  >  Izdanje Br. 36  >  Aktuelni tekst

Liječenje specificnih gastrointestinalnih poremecaja kod djece

Objavio   /  

Udruženje pedijatara Crne Gore bilo je domaćin stru­čnog skupa koji je za temu imao preporuke o ishrani kao nači­nu liječenja specifičnih gastrointestinalnih poremećaja djece. Naime, bilo je riječi o „sindromu kratkog crijeva”, intoleranciji na proteine kravljeg mlijeka i očuvanju zdravlja intestinalne flore primjenom dojenja.

Udruženje pedijatara Crne Gore organizovalo stručni skup u Podgorici

Udruženje pedijatara Crne Gore bilo je domaćin stru­čnog skupa koji je za temu imao preporuke o ishrani kao nači­nu liječenja specifičnih gastrointestinalnih poremećaja djece. Naime, bilo je riječi o „sindromu kratkog crijeva”, intoleranciji na proteine kravljeg mlijeka i očuvanju zdravlja intestinalne flore primjenom dojenja. Pokrovitelj skupa održanog 21. marta u Hotelu „Podgorica” bili su Ljekarska komora Crne Gore i Austri­jska kompanija „HiPP”. Predavači su bile dr Mirjana Stojšić, sa Instituta za zdravstvenu zaštitu djece i omladine Vojvodine, dr Veselinka Lola Đurišić, sa Instituta za bolesti djece Kliničkog centra Crne Gore, i mr Elizabet Vob, predstavnica sponzorske kompanije „HiPP”, jednog od najvećih svjetskih proizvođača hrane organsko-biološkog porijekla, sa tradicijom dužom od 50 godina.

SINDROM KRATKOG CRIJEVA

Bolesti gastrointestinalnog sistema, pogotovu ako je riječ o pedijatrijskoj oblasti, veoma su značajan izazov za savremenu medicinu. Brojni i raznovrsni, za ove poremećaje danas postoje efektivni terapijski odgovori, ali još uvijek nijesu dati potrebni odgovori.

Sindrom kratkog crijeva netipičan je gastrointestinalni poremećaj sa stopom učestalosti od otprilike 1.200 na 100.000 novorođenčadi. Ovdje je uglavnom riječ o redukciji crijevne površine i dužine koja je posljedica resekcije. Ukazujući na mo­dele hirurškog pristupa, osnovne podatke o ovom sindromu, te brojne aspekte ovog problema, dr Mirjana Stojšić, šefica Kabineta za endoskopiju Instituta za zdravstvenu zaštitu djece i omladine Vojvodine, prikazala je značaj nutritivne podrške u prevazilaženju ovog sindroma.

Uzročnici ove komplikovane pojave mogu biti razno­vrsni. To mogu biti kongenitalne anomalije, kolitis, raznovrsne traume, inflamatorne bolesti itd. Simptomi su nadimanje, gubitak apetita, anemija, gubitak tjelesne težine, slabljenje mišićne mase, nemoć, alopecija, a povezuju se i sa ulceracijama i osteoporozom. Najosjetljiviji dio populacije predstavljaju novorođenčad. Prema objašnjenju dr Stojšić, ovakva predispozicija je i razumljiva ako se ima u vidu da je razvoj crijevnog trakta najintenzivniji u toku trećeg trimestra fetalnog rasta i prve godine života.

U toku posljednjeg trimestrafetalnog rasta dužina i površina crijeva povećava se čak 3 puta više u odnosu na prethodni period. Nakon 35. gestacijske sedmice ona dostižu dužinu od oko 250 cm, kod djeteta starosti jedne godine oko 380 cm, a kod odrasle osobe 6-8 m.

Poremećaji koji mogu nastati zbog otklanjanja dijela crijevnog trakta uslovljeni su kako lokalizacijom, tako i načinom tretmana koji se sprovodi nakon intervencije. Zanimljivo je da se najmanje posljedica javlja u slučaju resekcije kolona. Pravilnim uzimanjem anamneze i vršenjem fizikalnog pregleda pristupa se postupku dijagnostike. Dalje metode, pored ostalog, podra­zumijevaju primjenu radiološke i endoskopske dijagnostike.

Nakon resekcije dijela crijevnog trakta u organizmu se spontano odvija prirodom programiran proces revitalizacije. Na taj način preostali dio tog sistema preuzima ulogu resektovanog, tako da se na izvjestan način nadomješta ono što je izgubljeno. Dr Stojšić je ovu pojavu ilustrovala i podatkom da u ovakvim prilikama površina crijevnog trakta može biti spontano uvećana i do 4 puta.

Bakterijska kolonizacija, infekcije i oštećenje funkcije jetre, segmenti su o kojima pedijatri treba da vode računa u slučaju terapije sindroma kratkog crijeva. Upozoravajući na mogućnost njihove pojave, dr Stojšić je navela i da se u pojedinim slučajevima kao jedino indikovana mogućnost terapije može nametnuti transplantacija crijeva. Da bi se izbjegla mogućnost progresije bolesti u tako ozbiljnu fazu, važno je voditi računa o prevenciji – u prvom redu o pravilnoj enteralnoj ishrani. U po­četku liječenja, tj. 1-3 mjeseca nakon resekcije dijela crijevnog trakta, preporuka je dr Stojšić, primjenjuju se doze od 1 ml na kilogram tjelesne težine po času. Ovakva terapija može trajati i do dvije godine. Prelazak na enteralnu ishranu mora biti postepen, a određen je pH vrijednošću stolice i njenom količinom. Novinu u liječenju ovog sindroma, kako je objasnila dr Stojšić, predstavlja minerala i oligoelemenata. Jedino ukoliko se terapija sprovodi po tačno određenom protokolu, prognoza izlječenja je dobra.

NETOLERANCIJA NA PROTEINE KRAVLJEG MLIJEKA

Netolerancija na proteine kravljeg mlijeka predsta­vlja veoma čest problem u pedijatriji. Uprkos činjenici da relevantne preporuke o uključivanju ove vrste hrane u upotrebu kod djeteta predviđaju da ona treba da počne tek nakon 12. mjeseci, veoma je čest slučaj da se na terapiju ale­rgije jave novorođenčad starosti pola godine. Upozoravajući na podatak o tome da su svi sastojci kravljeg mlijeka, za razliku od majčinog, alergogeni, dr Veselinka Lola Đurišić, pedijatar gastroenterohepatolog Instituta za bolesti djece Kliničkog centra Crne Gore, navela je da se ovaj vid neželjene reakcije javlja kod 4.6% populacije djece. Kako je objasnila: koncentracija beta-latkoglobulina u jednoj kapi kravljeg mlijeka visoka je kao u 200 l majčinog mlijeka, što samo po sebi govori o visokom alergogenom potencijalu kravljeg mlijeka. Prevalenca i incidenca kreću se u rasponu 2-3%, a 2-6% broja djece ranog uzrasta sklono je ovoj pojavi.

Intolerancija na proteine kravljeg mlijeka ima za posljedice lošiji rast djeteta, brojne gastroenterološke simp­tome, dermatološke i probleme respiratornog sistema. Najveći broj simptoma ove reakcije prisutan je u gastološkoj zoni (50-80), potom u kožnom sistemu (20-40%) i na kraju, u respiratornom sistemu (do 25%). To mogu biti dijareja, ali i zatvor, prisustvo krvi u stolici, kašalj, povraćanje itd.

Posebno osjetljivu kategoriju za sticanje intolerancije na proteine kravljeg mlijeka predstavljaju novorođenčad. Prema objašnjenju dr Đurišić, ovdje se ističu novorođenčad sa porodičnom anamnezom, odojčad na programu ekskluz­ivnog dojenja, sa trajno adaptiranim mliječnim formulama, kao i ona kod kojih je tek započeta primjena mliječne formule u ishrani. Pokazatelje navedene disfunkcionalnosti kod njih je moguće uočiti u šestom mjesecu života.

Pravilnom anamnezom, primjenom specifičnih imunoglobulinskih i testova kože, a u novije vrijeme i pri­mjenom eliminacionih dijeta ne samo kod odojčeta nego i kod njegove majke, hormonskom terapijom itd., moguće je djelovati na tok intolerancije. Dr Lola Đurišić u tom smislu navodi da do 4. godine života biva izliječeno oko 19% te populacije, te da se taj procenat povećava i do više od 50% kada je riječ o šesnaestogodišnjacima.

DOJENJE KAO NAJBOLJI IZBOR

Kao posebno značajan metod za očuvanje zdravlja intestinalne flore mr Elizabet Vob, nutricionistkinja Kom­panije „HiPP”, istakla je dojenje. Posebno važan mehanizam u tom smislu predstavlja sinergija probiotika i prebiotika sadržanih u majčinom mlijeku.

Opisujući osnovne karakteristike intestinalne flore, mr Vob je na skupu u Podgorici istakla da je u očuvanju ovog sistema veoma važno voditi računa o prenatalnom rastu novorođenčeta. Dojenje predstavlja najbolji način za zaštitu od nastanka infekcija, tj. za zaštitu od djelovanja mikroba. Pored mikrobnih probiotika i prebiotika, značajnu ulogu u očuvanju zdravlja intestinalnog sistema novorođe­nčeta, objasnila je mr Vob, imaju i laktoza, saharidi i mliječne kisjeline. Zahvaljujući njihovoj transmisiji u organizam bebe, stvara se optimalna šansa za njegovo dobro zdravlje.

 

    Štampaj       Email
111 people follow medicalcg