Kao što je biljci potrebna sunčeva svjetlost i toplota da bi mogla da se pravilno razvija, isto je tako i djetetu potrebna roditeljska ljubav. Ako je nema, dijete počinje da zaostaje u emocionalnom, intelektualnom, moralnom i fizičkom pogledu. Uživajući u ljubavi roditelja, dijete se uči i osposobljava da voli ljude i da uspostavlja normalne odnose sa njima.
Majčina ljubav je od posebnog značaja, jer ništa ne može da zamijeni majku. Ona prva uspostavlja najprisniji odnos sa djetetom i vrši najjači uticaj na njega. Prema tome, majka je prvi i najprirodniji vaspitač djeteta. Toplota majčine ljubavi prija djetetu i ono se pravilno razvija. Naravno, ako je ta ljubav ograničena na prirodnu, razumnu mjeru. Međutim, ako se ona pretjerano ukazuje djetetu, onda će štetno djelovati na vaspitanje. Mnoge su majke svojom pretjeranom, bolećivom ljubavlju upropastile rođenu djecu. Naučnim proučavanjima utvrđeno je da je veći broj djece stradao od nerazumne, pretjerane majčine ljubavi nego od nedostatka te ljubavi.
Ima majki koje stalno drhte nad svojim djetetom, pretjerano se brinu o njemu, uklanjaju sve teškoće i prepreke koje se pred njim pojave, pa mu time onemogućavaju da se osamostali. Ovakva ljubav najčešće se ispoljava prema jedinčetu, ali žrtve te ljubavi mogu biti i djeca brojnije porodice.
Ako se djetetu ne pruži dovoljno ljubavi, ono se osjeća odgurnute odbačeno i zapostavljeno u odnosu na ostalu djecu. To u njemu rađa razne negativne osobine i usljed ljubomore i zavisti izaziva težnju za agresijom. Često to zadaje brige i nastavnicima. Takvo dijete voli da kinji i ugnjetava drugu djecu, koja su u boljem položaju i postižu bolje rezultate u nastavi.
Djeca lišena roditeljske ljubavi postaju neuravnotežena, veoma labilna, plašljivFa i povučena, nesposobna da i druge vole i da s njima dijele dobro i zlo, siromašna u osjećanjima, nesposobna za uspostavljanje socijalnih kontakata. Intelektualne, moralne i fizičke sposobnosti, umanjene su. Takva djeca su sklona i delikventnom ponašanju.
Kada mu drugovi pruže ljubav i pomoć, neće da je primi. A zašto? Zar nije naviknuto na ljubav u svojoj porodici. Nekako je divlje u svome ponašanju. Ta neuravnoteženost u ponašanju koja dolazi do tako vidnog izražaja, takođe je posljedica toga što djetetu porodica nije pružila ljubav koju je bila dužna da pruži. Nastavnici bi trebalo da imaju to u vidu, pa da ovakvoj djeci prilaze na poseban način, kako bi pridobili njihovo povjerenje.
Posljedice pružanja pretjerane ljubavi djeci vrlo su teške jer stvaraju razmaženu, sujetnu i ćudljivu djecu koja su nepodobna za vaspitanje, opterećena su najnesocijalnijim osobinama, kao što su egoizam i egocentrizam, hoće da se samo njima poklanja pažnja, da im drugi sve čine, a ona neće drugome ništa da učine, hoće po svaku cijenu, ne birajući sredstva i načine, da ostvaruju svoje lične prohtjeve i želje, ma koliko se to kosilo sa opštim društvenim i zajedničkim interesima.
Roditeljska ljubav je osnovni uslov za pravilan razvitak i vaspitanje djece. Ona treba da je umjerena i razumna, jer pretjerana ljubav, kao i nedostatak ljubavi, pogoduje razvijanju najvećih negativnosti kod djece. To postaje velika smetnja njihovom pravilinom vaspitanju i zadaje mnogo briga i nastavnicima i roditeljima.
Piše: Dragana Marković, spec. predškolske pedagogije
Dodajte komentar