Bolesti povezene sa lučenjem želudačne kisjeline jedne su od najčešćih u našoj odrasloj populaciji i uzrok su za jako loš kvalitet života pacijenata. Nije stoga ni čudo što je davne 850. p. n. e., Homer u Odiseji rekao: – Proklet je stomak – ono što čovjeku stvara njegove najgore muke.
40% odrasle populacije ima simptome u gornjem digestivnom traktu. Oni čine 5-7% osoba pregledanih u ordinacijama izabranih ljekara i razlog su za obavljanje oko 40% gastroenteroloških pregleda. Jedna od pet osoba ima ulkusnu bolest, a skoro svaka peta osoba ima refluksnu bolest. Njihovi simptomi su mnogobrojni.
Sam termin dispepsija jako je teško definisati – iz razloga što postoji jako puno različitih simptoma koji mogu biti povezani sa mnogo različitih vrsta bolesti. 1991. godine stoga su i definisani Roma I kriterijumi, 1999. god. – Roma II, a 2006. godine Roma III kriterijumi. Treba naglasiti da se u ljekarskoj praksi ipak najviše primjenjuju Roma II kriterijumi, jer Roma III kriterijumi nijesu dovoljno jasni i previše su stručni.
O uzroku dispepsije možemo govoriti jedino u slučaju ako je ona ispitivana. Ako tokom ispitivanja ne pronađemo uzroke, onda kažemo da je riječ o funkcionalnoj dispepsiji. Čak 60% ukupnog broja osoba kod kojih postoje simptomi ima funkcionalnu dispepsiju. Ako se ustanovi da je dominantan bol, onda govorimo o dispepsiji sličnoj ulkusu, a ako ga nema, onda kažemo da je u pitanju dispepsija slična dismotilitetu.
Poseban problem u liječenju bolesti povezanih sa lučenjem želudačne kisjeline jeste činjenica da se simptomi različitih bolesti veoma često prepliću, tj. nijesu karakteristični za po jedno oboljenje. Dispepsija može biti praćena nadimanjem, ranom sitošću, gorušicom, mučninom i povraćanjem. Ako kod pacijenta postoje bolovi koji se osjećaju lijevo-desno ispod rebarnog luka, sa širenjem između lopatica, ako se pojavi žutilo, povećana tjelesna temperatura, onda nije u pitanju dispepsija. Ipak, da bismo postavili dijagnozu funkcionalne dispepsije, potrebno je da raspolažemo vremenskim limitom od 3 mjeseca, s tim što prisustvo simptoma ne mora biti kontinuirano. Smatra se da čak 95% ukupnog broja pacijenata koji se žale na prisustvo simptoma u gornjem digestivnom traktu, treba da bude liječeno kod izabranog ljekara. Ako se ne pokaže da postoji uspjeh u terapiji, treba konsultovati i gastroenterologa. Alarmni simptomi su: anemija, nagli gubitak tjelesne mase, uporno povraćanje, disfagija, masa u stomaku. Jako je bitno navesti i da neki od ovih simptoma imaju vremensku ograničenost: gubitak tjelesne mase tokom 10 dana treba da bude veći od 5%, povraćanje, takođe, treba da je prisutno tokom 10 dana, a akutna anemija podrazumijeva nagli nastanak malokrvnosti u toku 10 dana. Neki autori u grupu alarmnih simptoma ubrajaju i upotrebu nesteroidnih antiinflamatornih ljekova i porodičnu opterećenost za karcinom želuca. Pacijenta sa uočenim alarmnim simptomima treba poslati na pregled kod gastroenterologa kada se pojavi krvarenje (hematomeza, hematohezija i sl.) istoga dana, a ako su prisutni drugi pomenuti alarmni simptomi tokom dvije sedmice.
Dijagnoza ove bolesti postavlja se dobro oblikovanim pitanjima, s posebnim osvrtom na alarmne simptome. Dokazano je da ciljnim pitanjima izabrani ljekar postiže osjetljivost od 65% i specifičnost od 71% za dijagnozu, jednako kao što bi to postigao gastroenterolog. Primjena inhibitora protonske pumpe kao početna empirijska terapija pokazuje osjetljivost u 71% slučajeva i prognostičku vrijednost od 84%.
Dispepsija je stanjeponavljanogprisustva nelagoda u središtu stomaka. 40% ispitanika koji pate od dispepsije ima neku organsku bolest, 15-20% ima peptički ulkus, 5-15% ima refluksni ezofagitis, a 2-3% karcinom želuca, jednjaka ili pankreasa. Neka stanja karakteristična za oblast izvan digestivnog trakta daju simptome ovog poremećaja: sistemske bolesti vezivnog tkiva, boleti endokrinog sistema, hiper- ili hipotireoza, bolestiparaštitaste žlijezde… Ona može biti i posljedica uzimanja antibiotika, preparata gvožđa, nesteroidnih antiinflamatornih ljekova, aspirina i sl.
Pacijentu prvo treba savjetovati promjenu životnih navika: pravilna ishrana, upotreba određenih namirnica, izbjegavanje masne, ljute, kisjele hrane, gaziranih pića i alkohola. Namirnice treba da budu raspoložive u 5 ili više obroka, između čije upotrebe protekne oko 3 časa. Pacijentu se savjetuju hodanje, šetanje i nošenje odjeće koja nije tijesna. Ukoliko higijensko-dijetetski režim ne daje efekte, izabrani ljekar pristupa davanju ljekova. Prvi lijek uvijek su inhibitori protonske pumpe. Ako su simptomi poslije uključivanja terapije i dalje prisutni rade se testovi – i to neinvazivni: elisa ili urea izdisajni test. Osnovna preporuka jeste da dvije sedmice prije testiranja nije bilo primjene H2 blokatora i inhibitora protonske pumpe, a kada je riječ o antibioticima potrebno je 4 nedelje izostanka upotrebe da bi test bio validan. Endoskopiju iniciramo jedino ukoliko imamo terapijski neuspjeh, progresivno pogoršanje bolesti, komplikacije ili alarmne simptome.
Dodajte komentar