Loading...
Trenutno ste u:  Medical  >  Izdanje Br. 33  >  Aktuelni tekst

Liječenje bolesti povezanih sa lučenjem želudačne kisjeline

Objavio   /  

Autor: dr Brigita Smolović, mr.sci. med
Bolesti povezene sa lučenjem želudačne kisjeline jedne su od najčešćih u našoj odrasloj populaciji i uzrok su za jako loš kvalitet života pacijenata. Nije stoga ni čudo što je davne 850. p. n. e., Homer u Odiseji rekao: – Proklet je stomak – ono što čovjeku stvara njegove najgore muke.

Bolesti povezene sa lučenjem želudačne kisjeline jedne su od najčešćih u našoj odrasloj populaciji i uzrok su za jako loš kvalitet života pacijenata. Nije stoga ni čudo što je davne 850. p. n. e., Homer u Odiseji rekao: – Proklet je stomak – ono što čovjeku stvara njegove najgore muke.

40% odrasle populacije ima simptome u gornjem digestivnom traktu. Oni čine 5-7% osoba pregledanih u ordinacijama izabranih ljekara i razlog su za obavljanje oko 40% gastroenteroloških pregleda. Jedna od pet osoba ima ulkusnu bolest, a skoro svaka peta osoba ima refluksnu bolest. Njihovi simptomi su mnogobrojni.

Sam termin dispepsija jako je teško definisati – iz razloga što postoji jako puno različitih simptoma koji mogu biti povezani sa mnogo različitih vrsta bolesti. 1991. godine stoga su i definisani Roma I kriterijumi, 1999. god. – Roma II, a 2006. godine Roma III kriterijumi. Treba naglasiti da se u ljekarskoj praksi ipak najviše primjenjuju Roma II kriterijumi, jer Roma III kriterijumi nijesu dovoljno jasni i previše su stručni.

O uzroku dispepsije možemo govoriti jedino u slučaju ako je ona ispitivana. Ako tokom ispitivanja ne pronađemo uzroke, onda kažemo da je riječ o funkcionalnoj dispepsiji. Čak 60% ukupnog broja osoba kod kojih postoje simptomi ima funk­cionalnu dispepsiju. Ako se ustanovi da je dominantan bol, onda govorimo o dispepsiji sličnoj ulkusu, a ako ga nema, onda kažemo da je u pitanju dispepsija slična dismotilitetu.

Poseban problem u liječenju bolesti povezanih sa lu­čenjem želudačne kisjeline jeste činjenica da se simptomi različitih bolesti veoma često prepliću, tj. nijesu karakteristični za po jedno oboljenje. Dispepsija može biti praćena nadimanjem, ranom sitošću, gorušicom, mučninom i povraćanjem. Ako kod pacijenta postoje bolovi koji se osjećaju lijevo-desno ispod rebarnog luka, sa širenjem između lopatica, ako se pojavi žutilo, povećana tjelesna temperatura, onda nije u pitanju dispepsija. Ipak, da bismo postavili dijagnozu funkcionalne dispepsije, potrebno je da raspolažemo vremenskim limitom od 3 mjeseca, s tim što prisustvo simptoma ne mora biti kontinuirano. Smatra se da čak 95% ukupnog broja pacijenata koji se žale na prisustvo simp­toma u gornjem digestivnom traktu, treba da bude liječeno kod izabranog ljekara. Ako se ne pokaže da postoji uspjeh u terapiji,  treba konsultovati i gastroenterologa. Alarmni simptomi su: ane­mija, nagli gubitak tjelesne mase, uporno povraćanje, disfagija, masa u stomaku. Jako je bitno navesti i da neki od ovih simptoma imaju vremensku ograničenost: gubitak tjelesne mase tokom 10 dana treba da bude veći od 5%, povraćanje, takođe, treba da je prisutno tokom 10 dana, a akutna anemija podrazumijeva nagli nastanak malokrvnosti u toku 10 dana. Neki autori u grupu alarm­nih simptoma ubrajaju i upotrebu nesteroidnih antiinflamatornih ljekova i porodičnu opterećenost za karcinom želuca. Pacijenta sa uočenim alarmnim simptomima treba poslati na pregled kod gastroenterologa kada se pojavi krvarenje (hematomeza, hematohezija i sl.) istoga dana, a ako su prisutni drugi pomenuti alarmni simptomi tokom dvije sedmice.

Dijagnoza ove bolesti postavlja se dobro oblikovanim pitanjima, s posebnim osvrtom na alarmne simptome. Dokazano je da ciljnim pitanjima izabrani ljekar postiže osjetljivost od 65% i specifičnost od 71% za dijagnozu, jednako kao što bi to postigao gastroenterolog. Primjena inhibitora protonske pumpe kao početna empirijska terapija pokazuje osjetljivost u 71% slučajeva i prognostičku vrijednost od 84%.

Dispepsija je stanjeponavljanogprisustva nelagoda u središtu stomaka. 40% ispitanika koji pate od dispepsije ima neku organsku bolest, 15-20% ima peptički ulkus, 5-15% ima refluksni ezofagitis, a 2-3% karcinom želuca, jednjaka ili pankreasa. Neka stanja karakteristična za oblast izvan digestivnog trakta daju simptome ovog poremećaja: sistemske bolesti vezivnog tkiva, boleti endokrinog sistema, hiper- ili hipotireoza, bolestiparaštitaste žlijezde… Ona može biti i posljedica uzimanja antibiotika, preparata gvožđa, nesteroidnih antiinflamatornih ljekova, aspirina i sl.

Pacijentu prvo treba savjetovati promjenu životnih navika: pravilna ishrana, upotreba određenih namirnica, izbjega­vanje masne, ljute, kisjele hrane, gaziranih pića i alkohola. Namir­nice treba da budu raspoložive u 5 ili više obroka, između čije upotrebe protekne oko 3 časa. Pacijentu se savjetuju hodanje, šetanje i nošenje odjeće koja nije tijesna. Ukoliko higijensko-dijetetski režim ne daje efekte, izabrani ljekar pristupa davanju ljekova. Prvi lijek uvijek su inhibitori protonske pumpe. Ako su simptomi poslije uključivanja terapije i dalje prisutni rade se testovi – i to neinvazivni: elisa ili urea izdisajni test. Osnovna preporuka jeste da dvije sedmice prije testiranja nije bilo primjene H2 blokatora i inhibitora protonske pumpe, a kada je riječ o antibi­oticima potrebno je 4 nedelje izostanka upotrebe da bi test bio validan. Endoskopiju iniciramo jedino ukoliko imamo terapijski neuspjeh, progresivno pogoršanje bolesti, komplikacije ili alarmne simptome.

Strana: 1 2

    Štampaj       Email
  • Published: 2196 days ago on Avgust 19, 2013
  • Objavio:
  • Last Modified: Avgust 19, 2013 @ 6:00 pm
  • Filed Under: Izdanje Br. 33
  • Tagged With:
  •             NOVI BROJ PDF

    center

  • center

  • center

  • center
     

    center
     

    center
     

    center