Upotreba insulinskih pumpi nezaobilazna je u liječenju dijabetesa tipa 1 kod djece mlađeg uzrasta i adolescenata. Zbog toga je neophodno objasniti njihovu ulogu.
Dijabetes tipa 1, kao nasljedni dijabetes rane mladosti, uzima sve više maha kod djece. Podaci o novootkrivenim dijabetičarima ukazuju da je dijabetes melitus u neprekidnom porastu u dječjoj populaciji. Intenzivirana insulinska terapija kao savremena metoda u terapiji oboljelih od dijabetesa melitusa tipa 1 obično ne daje rezultate kod mnoge djece. Najčešće se to odnosi na djecu sa tzv. nestabilnim dijabetesom, kao i na adolescente. Vrijednosti HbAlc (glikoziliranog hemoglobina) ukazuju da je dijabetes potpuno nekontrolisan.
Savremeni vid terapije dijabetesa insulinskom pumpom pruža nadu u bolju kontrolu bolesti i sprečava nastup kasnih komplikacija bolesti, kao što su sljepilo, bubrežna insuficijencija i dijabetesno stopalo. Život sa insulinskom pumpom podnošljiv je djeci koja boluju od dijabetesa i pruža nadu da se bolest može savladati.
Insulinska pumpa se sastoji od rezervoara napunjenog brzodjelujućim insulinom, malom pumpom koja radi na baterije i kompjuterskog čipa koji omogućava dvadeset-četvoročasovno automatsko ubrizgavanje određene količine insulina u tkivo. Kompletan aparat je u obliku plastične kutijice veličine pejdžera i teži manje od 100 grama. Otporan je na padove, a u posljednje vrijeme postoje modeli koji su vodootporni. Ubrizgavanje
insulina u tkivo vrši se putem tankog plastičnog katetera dužine 60 cm koji na svom kraju ima plastičnu kanilu kroz koju insulin prolazi. Kanila dužine 9 mm, za odrasle, i 6 mm, za djecu, uglavnom se može smjestiti u području abdomena, ali se može aplikovati i na butini i drugim djelovima tijela.
Insulinska pumpa je osmišljena tako da tokom 24 časa automatski ubrizgava insulin u tkivo, prema jedinstvenim potrebama za svakog korisnika. Mala količina insulina (0.5H2 i. j.) ubrizgava se svakog časa i naziva se bazalna doza. Ova doza održava šećer u željenom nivou između obroka i tokom noći. Prije uzimanja obroka korisnik će pritiskom na postojeće dugme programirati pumpu da ubrizga bolus, odnosno dodatnu količinu insulina potrebnu za obrok
Na osnovu opisanog rada insulinske pumpe očigledno je da insulinska pumpa imitira rad pravog pankreasa. Ljudi koji pate od dijabetesa odlučuju se za njenu upotrebu zbog: slobodnijeg načina života, generalno mnogo bolje kontrole glikemije, poboljšanja vrijednosti HbAlc (glikoziliranog hemoglobina, tj. prosječne vrijednosti šećera u prethodna 3 mjeseca), fleksibilnosti u vremenu uzimanja i količini obroka, mogućnosti za bavljenje fizičkom aktivnošću bez gubitka dobre kontrole glikemije i mirnog sna, kako njih samih tako i ukućana.
Piše: dr Lidija Rakočević, mr sc. med., pedijatar endokrinolog
Institut za bolesti djece KCCG
Dodajte komentar