Zbog velike učestalosti ovih promjena i njihovog značaja u ukupnom morbiditetu, invaliditetu i mortalitetu kod dijabetičara ova bolest se posebno izdvaja.
Dijabetesno stopalo je posljedica neuroishemijskih promjena koje se povremeno komplikuju dodatnom infekcijom. Pojava ulceracija na stopalu, zatim nastanak gangrene i posljedične amputacije značajni su uzroci morbiditeta i invalidnosti oboljelih od dijabetesa. Ove komplikacije predstavljaju veliki medicinski, socijalni i ekonomski problem i značajno umanjuju kvalitet života oboljelog. Dijabetesno stopalo se klinički manifestuje u vidu: ulceracije (sa infekcijom ili bez nje), tipičnog deformiteta stopala (sve do Charcotove artropatije), pojave hroničnog otoka, ishemičnih promjena, pa sve do nastanka nekroze i gangrene.
Rano otkrivanje osoba sa rizikom za razvoj dijabetesnog stopala uslov je za adekvatno liječenje i smanjenje rizika od amputacija.
Faktori rizika za razvoj dijabetesnog stopala brojni su: trajanje dijabetesa preko 10 godina, muški pol, hronično loša glikoregulacija, prisustvo kardiovaskularnih, očnih i bubrežnih komplikacija svojstvenih dijabetesu, pušenje, loša edukacija za njegu stopala, nošenje neadekvantne obuće i dr.
Prisustvo više faktora rizika za razvoj dijabetesnog stopala povećava vjerovatnoću da će se javiti kliničke promjene.
Promjene na stopalu koje predstavljaju povećan rizik od amputacije:
• Periferna neuropatija s gubitkom protektivnog senzibiliteta
• Promjena nastala zbog izloženosti pritisku (crvenilo, kalus, krvavljenje ispod kalusa, ragade i druge lezije kože)
• Koštani deformiteti stopala (istaknute glavice metatarzalnih kostiju, prstiju, pes cavus, pes planus)
• Periferna vaskularna bolest (oslabljeni ili odsutni pedalni pulsevi)
• Prethodno postojanje ulceracije ili amputacije (prsta ili drugog stopala)
• Patološke promjene na noktima (trofičke promjene, urastao nokat).
U praksi su najčešći uzroci nastanka ulceracije prisutna neuropatija (sa smanjenim zaštitnim senzibilitetom) uz prisustvo deformiteta i trauma stopala koje uglavnom nastaju zbog nošenja neodgovarajuće obuće.
Dijabetesno stopalo se shematski može podijeliti u dva tipa:
1) Neuropatsko stopalo u kojem dominira neuropatija, a gdje je cirkulacija još zadovoljavajuća i
2) Neuroishemično stopalo u kojem je pored neuropatije prisutna još i nedovoljna cirkulacija sa nepalpabilnim pedalnim pulsevima. Čisto ishemično stopalo, bez prateće neuropatije viđa se u dijabetesnih bolesnika veoma rijetko, a tretman je isti kao i za neuroishemično stopalo. U praksi se najčešće viđa miješani oblik, tj. neuroishemično stopalo.
Infekcija dodatno komplikuje situaciju u oba tipa stopala, gdje ulceracija (ili druga lezija) predstavlja ulazna vrata za polimikrobnu infekciju koja se širi i razara tkivo stopala, pa i kosti. Ova destrukcija tkiva glavni je uzrok velikih amputacija u neuropatskom stopalu.
DIJAGNOZA DIJABETESNOG STOPALA
Dijagnoza dijabetesnog stopala postavlja se na osnovu anamnestičkih podataka i čitavog niza pregleda na osnovu kojih je moguće procijeniti tip i težinu nastalih promjena.
Dijagnoza dijabetesnog stopala postavlja se na primarnom nivou zdravstvene zaštite a na osnovu subjektivnih tegoba bolesnika i standardnog pregleda stopala.
Piše: dr Valentina Kalinić, spec.endokrinolog društvo za borbu protiv šećerne bolesti, Bar
Dodajte komentar