Loading...
Trenutno ste u:  Medical  >  Izdanje Br. 28  >  Aktuelni tekst

Antimilerov hormon

Objavio   /  

Piše: mr.sci Vesna Radonjić, spec. med. Biokemije
Antimilerov hormon (AMH) spada u homodimerne glikoproteinske hormone povezane disulfidnim mostom iz porodice transformišućeg faktora rasta (3 (TGF-(3), kao što su inhibin i aktivin. Danas se zna da se gen za AMH nalazi na 19. hromozomu, dok je gen za njegove receptore-II smje­šten na 12. hromozomu.

STRUKTURA

Antimilerov hormon (AMH) spada u homodimerne glikoproteinske hormone povezane disulfidnim mostom iz porodice transformišućeg faktora rasta (3 (TGF-(3), kao što su inhibin i aktivin. Danas se zna da se gen za AMH nalazi na 19. hromozomu, dok je gen za njegove receptore-II smje­šten na 12. hromozomu.

FUNKCIJA

Antimilerov hormon ima presudnu ulogu u razvoju muških polnih organa tako što, još u toku embrionalne faze (prvih 8 sedmica), sprečava razvoj Milerovih kanala iz kojih nastaju ženski polni organi. Ime je dobio po čuvenom njemačkom anatomu i fiziologu Mileru (Johan Peter Müller). AMH se vezuje za speciične II receptore, čime se pokreće proces programirane ćelijske smrti – apoptoze ciljnih tkiva (fetalnih Milerovih kanala). Utvrđeno je, takođe, postojanje ovih receptora i na neuronima mozga, što ima ulogu u seksu­alno dimorfnom razvoju mozga, a to ima za posljedicu razvoj rodno specifičnog ponašanja. Značajna je uloga AMH hor­mona za aktivaciju NF-kappa (3 transkripcionog faktora.

Rezerva jajnih ćelija u jajnicima žene i njihov kvalitet smanjuje se tokom reproduktivnog doba. Do puberteta, u jajnicima zdravih djevojčica prisutno je 300 000-500 000 tzv. primodijalnih folikula – jajašaca s ovojnicom granuloznih ćelija. Nakon puberteta, dio njih će preći preobražaj u stadi­jum primarnih folikula u kojima se mogu razviti zrele jajne ćelije.

Na početku menstruacijskog ciklusa, pod djelovan­jem FSH iz hipofize, u jajnicima se izdvaja nekoliko prima­rnih folikula i prelazi u stadijum preantralnih ili antralnih folikula. Najčešće 1-2 od njih postaje vodećim folikulom koji ulazi u proces ovulacije, zahvaljujući djelovanju lutropina iz hipofize (LH). Ovaj se ciklus mjesečno ponavlja, sve dok se ne iscrpi rezerva primodijalnih folikula u jajnicima, kada nastupa menopauza. Antimilerov hormon (AMH) proizvo­de granuloza ćelije preantralnih i malih antralnih folikula. Njegove koncentracije u krvi odražavaju rezervu prisutnih folikula u jajnicima.

PRAKTIČNA PRIMJENA ODREĐIVANJA KONCENTRACIJE AMH

AMH JE POUZDAN MARKER POTENCIJALA JA­JNIKA I PLODNOSTI ŽENE. Može da se mjeri bilo kada u toku ciklusa, za razliku od inhibina B i FSH koji moraju da se određuju trećeg dana ciklusa da bi nalaz bio validan. Lučenje AMH u krv nije zavisno od mehanizma djelovanja gonadotropina iz hipohize na ciklične hormonske promjene u jajnicima. Njegove koncentracije su stabilne tokom cijelog menstruacijskog ciklusa. Klinička vrijednost koncentracije AMH u serumu naročito je značajna za žene koje se podvr­gavaju postupcima potpomognute oplodnje. Ovi postupci zahtijevaju primjenu egzogenih hormonskih preparata, naro­čito gonadotropina, što utiče na sintezu endogenih gonadotropina kod tretiranih pacijentkinja, a koncentracija AMH u serumu zavisi isključivo od broja antralnih folikula.

S jedne strane, mjerenje koncentracije AMH pomaže u boljem prepoznavanju osoba sa oslabljenim ovarijskim odgovorom na stimulaciju gonadotropinima, tj. pomaže u prepoznavanju slučajeva sa smanjenom šansom za povoljan ishod trudnoće. S druge strane, provjera ovarijalne rezerve daje priliku onim ženama koje bi prema standardnim pro­tokolima bile isključene iz programa liječenja samo zbog poodmakle životne dobi.

AMH u predviđanju menopauze

Smanjenjem broja primarnih folikula tokom repro­duktivnog razdoblja opada i prosječna koncentracija AMH u serumu. Ovaj pad koncentracije uočava se prije nego što dođe do značajnog porasta FSH koji je jedan od pokazatelja hormonskih promjena u menopauzi, odnosno u perimenopauzi. Istraživanja su dokazala da je AMH najraniji serumski marker biološke starosti jajnika čije se koncentracije sman­juju nekoliko godina prije nastupanja menopauze. Za razliku od toga, mjerena aktivnost FSH u serumu postaje povećana tek kada menstruacijski ciklusi postaju neredovni.

AMH kao pokazatelj patofizioloških procesa u jajnicima

Jedan od najčešćih poremećaja kod žena reproduk­tivnog doba jeste sindrom policističnih jajnika – PCOS, koji se susreće kod oko 10% slučajeva s nepravilnim menstrual­nim ciklusima. Postoji širok spektar kliničkih i biohemijskih parametara kojima se može dokazati PCOS: ultrazvučni na­laz povećanog broja antralnih folikula u jajnicima, sa pove­ćanom koncentracijom cirkulišućih androgena (testosterona i androstendiona) i poremećenim odnosom FSH i LH (1: 2.5) na početku menstrualnog ciklusa. Narušen biohemijski sastav odgovoran je za izdvajanje dominantnog folikula prije ovulacije i kao posljedicu imamo anovulatorne, neredovne ili izostale menstrualne cikluse, čime je smanjena i šansa za početak trudnoće. Ovakve procese (prisustvo brojnih malih antralnih folikula) prati povećana koncentracija AMH i u serumu i folikularnoj tečnosti. Koncentracija zavisi od broja folikula identifikovanih ultrazvukom, koncentracije testoste­rona u cirkulaciji, tj. težine kliničke slike. Tokom liječenja hiperandrogenemija se normalizuje, a koncentracija AMH u serumu neznačajno se smanjuje u odnosu na početne vri­jednosti.

AMH kao onkološki marker

Sposobnost AMH da učestvuje u apoptozi i inhibiciji rasta tkiva povećava nadu i korisnost ovog hormona u lije­čenju i identif kaciji različitih bolesti kao što je endometrioza, adenomiozitis i tumor.

Tumor granuloza ćelija pojavljuje se kod 1-2 % pacijentkinja oboljelih od tumora jajnika. S obzirom na to da tumori granuloza ćelija proizvode hormone, markeri u cirku­laciji mogu biti estradiol, progesteron, a naročitu kliničku vrijednost imaju AMH i inhibin B. Prisutnost i najmanjih koncentracija AMH u cirkulaciji ovarijektomisanih žena mo­že ukazati na rezidualne ćelije tumora, odnosno mogući po­vratak bolesti.

AMH kao marker sindroma perzistirajućih Milerovih kanala

Sindrom perzistirajućih Milerovih kanala rijetko je evidentan poremećaj koji uključuje prisustvo ostataka žen­skog reproduktivnog tkiva (Milerovih kanala) kod muška­raca. Tada se detektuje mutacija na receptorima II za AMH ili na samom genu za AMH, tako da mjerenje ovog parametra ima značaja kod djece sa heteroseksualnim karakteristikama, dvojnim genitalijama i kriptorhizmom.

KAKO INTERPRETIRATI REZULTATE ISPITIVANJA AMH?

AMH je moguće određivati kod muškaraca od rođe­nja i tokom cijelog života, zato što se luči u testisima. Kod žena je to moguće tek nakon puberteta, jer tek tada počinje da se produkuje. Ovaj hormon je stabilniji od ostalih hor­mona markera ovarijalne rezerve. U literaturi se može pro­naći podatak da vrijednosti AMH ne zavise od dana ciklusa. Međutim, iskustva ipak govore da kod nekih žena sa sman­jenom ovarijalnom rezervom AMH pred kraj ciklusa može biti u rangu graničnih vrijednosti, a da 3. dan ciklusa poka­zuje znatniji pad i ukazuje na „low range”. Stoga je najmjero­davnije analizirati ga onda kada se ispituje FSH.

Inhibin B se pokazao kao hormon sa većim oscilaci­jama. Njegova koncentracija više govori o dotičnom ciklusu nego o cjelokupnoj rezervi (što imamo u slučaju AMH), zato i imamo varijacije od ciklusa do ciklusa. Udružena analiza triju hormona: inhibina B, AMH i FSH, uz ultrazvučni nalaz 2-3. dana ciklusa, daje jasniju sliku o tome gdje se nalazimo na kontinuumu rezerve.

 

Piše: mr.sci Vesna Radonjić, spec. med. Biokemije

    Štampaj       Email
  •             NOVI BROJ PDF

    center

  • center

  • center

  • center
     

    center
     

    center
     

    center