KOKAINOMANIJA
Kokain spada u najstarija psihostimulativna sredstva. Po unošenju u organizam izaziva prijatnost, euforiju i jednu posebnu vrstu omamljenosti, kada narkoman doživljava pojačanje intelektualnih sposobnosti i fizičke snage, uz gubitak potrebe za hranom i vodom, kao i za odmorom ili snom, u trajanju od nekoliko dana. Zbog svega toga postaje srećan, zadovoljan, preduzimljiv, samosvjesan, stalno je u pokretu, javlja se pojačan impuls za govorenjem i neodoljiva potreba za afirmacijom u društvu ili politici, pogotovu kod pojedinaca koji i inače imaju političke aspiracije, ponekad i sa primjesama mesijanskih ideja. Pri navedenom upadljiva je nekritičnost ovakvih osoba, koje se u svom ponašanju ne rukovode principom realnosti već primatom svojih prevalentnih ideja. Nekritično samopouzdanje raste, a osobe pod djelovanjem kokaina pokušavaju i da realizuju pojačane seksualne želje, bez mnogo kočenja i odlaganja.
Kada se uzima putem ušmrkivanja, apsorbuje se preko sitnih vena nosne sluzokože, venskim putem se prenosi u srce i pluća, a potom arterijskim putem odlazi u ostale djelove organizma, gdje ispoljava svoje dejstvo. Postizanje prvih efekata javlja se za oko 3 minuta. Pri lokalnoj primjeni na sluzokožu nosa ili usne šupljine, efekat se postiže za 60 sekundi i traje do 2 časa. Pošto ovakvo unošenje iritira i suši nosnu sluzokožu, pri dugotrajnoj upotrebi dolazi do perforacije nosne pregrade, na osnovu čega je lako prepoznati uživaoca kokaina. Kada se injicira direktno u venu, prvi efekti nastupaju za 15 do 30 sekundi. Vene u koje se injicira brzo propadaju i izumiru. Čist kokain ne može da se puši direktno. Visoka temperatura brzo ga razara pa izostaje osnovni efekat. Osobe koje žele da puše kokain moraju da koriste slobodnu bazu u vidu tzv. kreka. Krek izaziva najbrži efekat u intervalu od 6 do 8 sekundi.
Kokain je droga koja razvija najsnažnije izraženu psihičku zavisnost i uništava zdravu seksualnost. Kod konzumiranja kokaina ne razvija se tolerancija niti fizička zavisnost i narkoman može duže vrijeme da se zadrži na istim dozama. Kontinuirano uzimanje kokaina u toku dužeg vremena postepeno izaziva sve neprijatnije senzacije, uz pojavu sumanutih ideja, proganjanja i halucinacija. Javljaju se stanja u kojima se kokainoman osjeća da je praćen, posmatran i ugrožen. Psihički poremećaji postepeno se obogaćuju i na kraju mogu da prerastu u prave psihoze i delirijumska stanja, sa čestim liliputanskim halucinacijama, pri čemu se okolina doživljava u minijaturnim dimenzijama. Dugogodišnji kokainomani mogu da dožive veoma karakteristične halucinacije dodira, pri čemu osjećaju da im ispod kože mile razni insekti – kokainska stenica – od čega se brane na način što presijecaju sopstvenu kožu kako bi omogućili insektima da izađu napolje.
Kokainomani propadaju vrlo brzo, u izičkom, moralnom i socijalnom pogledu. Kod muškaraca se ubrzo razvije impotencija, a kod žena pojačanje libida, što ima za posljedicu najrazličite oblike perverzije. Psihološka ispitivanja ukazuju na ozbiljne poremećaje pamćenja, brzo psihičko iscrpljivanje, defekte u rasuđivanju i otežanu koncentraciju. Kokainoman propada i etički i moralno, postaje bezobziran i surov, ispoljava bezrazložnu ljubomoru, zanemaruje porodične i društvene obaveze, postaje društveno neodgovoran. Kada narkoman uđe u hroničnu fazu kokainomanije permanentno je nervozan i zabrinut, kolebljivog je raspoloženja i lako se uzbuđuje. Pati od nesanice, mučnine pri pomisli na hranu, gubitka apetita i napada grčeva mišića. Zbog ovakvih tegoba često uzimaju neko sredstvo za smirenje, uglavnom morfin u kombinaciji sa kokainom (engl. speedball).
Nisam ja ni glupa ni jadna, ali ovdje na Klinici kad gledam s kim sam, stvarno ne mogu sebe drugačije opisati. U osnovnoj školi sam svirala violinu i redovno išla na hor. Imala dobre ocjene, na kraju uvijek bila odlična. Roditelji su mi O.K. Mislim, kad vidim kakvi su neki drugi, moji su super. Ja narkomanka. Užas. Ja. I sad su svi oni drugi bolji od mene, a mene se roditelji stide. A počelo je tako bez veze. Iz radoznalosti, dosade, možda želje da se dopadnem tim mangupima koji su mi djelovali tako opušteno srećno, onako zadovoljno. Nije da ja nijesam bila zadovoljna, ali bilo mi je… ne znam.
Nije mene niko natjerao da probam. Nudili su mi dim možda prvih par puta kad sam sjedela u tom društvu ali posle ne. Svakog ponedjeljka i četvrtka poslije probe hora prolazila sam pored………… negdje oko 22.
Bili su tu u parku. Prvi put kad sam obratila pažnju na njih, toliko su se smijali oko nekog cvijeća što su negdje nabavili. Mislim, smijeh je bio zarazan. Zastala sam. Vidjela sam sestru jednog momka kojeg znam još iz vrtića. Počeli smo neku priču, bez veze, oko cvijeća. Toliko sam se smijala. Toliko mi je bilo prijatno. Rekli su mi da svratim sjutra oko 20 kod…………Naravno, otišla sam. Ne nijesam ništa konzumirala. Samo smo se družili. Smijali se i šalili. I tako dan za danom.
Dodajte komentar