[heading]Kultura medicinske misli od Cetinja do Hajdelberga[/heading]
Knjeginja Milena, supruga Nikole I, kralja Crne Gore, rođena je 1847. godine. Sa 13 godina udala se za princa Nikolu koji je stupio na presto 1860. godine, poslije ubistva knjaza Danila. Od svoga rođenja smatrana je vjerenicom Nikole Petrovića, jer su se vojvode Mirko i vojvoda Petar Vukotić sa Čeva, zarekli, po starom crnogorskom običaju, da će se sprijateljiti, ako se jednom rodi unuk a drugom unuka.
Zvanična vjeridba Nikole Petrovića i Milene Vukotić objavljena je 1853. godine. U svoju buduću kuću Milena se uselila kada je imala 13 godina. Još kada je 1856. godine Nikola otišao u Pariz da se obrazuje i spremi za predsjednika Senata a eventualno i za nasljednika prijestola, moralo se povesti računa i o obrazovanju vjerenice. Stoga je knjaz Danilo naredio svom bratu Mirku da je uzme sa Čeva kod sebe na Cetinje, da je nekako „dotjera za položaj koji je očekuje, jer ne bi priličilo da se mladi Parizlija ženi seljankom iza koza”. Prvo dijete Milena je rodila sa 17 godina, a posljednje, dvanaesto, dijete u 42-oj godini života. Mileni je u 44-oj godini života, tj. 2. jula 1891. godine, izvršena hirurška operacija, odstranjivanje žučnih kamenaca. Kraljicu Milenu, operisao je u Hajdelbergu prof. dr Černi (Vincenz Czerndž, 1842-1916), porijeklom Čeh. Ljekari su joj odstranili žučnu kesu sa šest kamenčića.
Na vijest da je kraljica Milena uspješno operisana, ljekar i pjesnik Zmaj Jovan Jovanović poslao je „Glasu Crnogorca” pjesmu „Spašen je”:
Eh raduj se, Crna Goro! Ti, što strah nisi znala Sad si strepom zadrhtala…
Al je dobar Bog.
Iz straha ti radost niče.
Nad Milenom zvezda sjaje.
Spasena je, spasena je Majka roda tvog
Eh, raduj se, svetli kneže! Crno ti je nebo bilo Evo sad se razvedrilo Vraća ti se svet….
Eh, raduj se, Petre stari S unucima, s unukama Pred vama se ne prolama Strašni ambiz klet.
I opet će, i dugo će Nad visinom Crne Gore Kao sunce odozgore Sjati majčin sjaj.
Seglo nebo, al se trže Šta bi srce, šta bi stene Bez Milene, uzor-žene – Jaoj, lelek, vaj!……..
Ovo je pjesma hirurga kojeg rodbina čeka da znojna čela izađe iz operacione sale i da kaže: – Operacija je uspjela! Bolesnik je spašen.
Prva operacija odstranjivanja žučnih kamenaca urađena je u Americi 1882. godine. Viljem Stjuart Halstedt nalazio se na obučavanju na Hirurškoj klinici u Beču kod profesora Bilrota kada se njegova majka zatekla u kritičnom stanju zbog oboljenja žučne kese. Pošto su
ljekari kojima se obratio odbili da je operišu, Halstedt joj je uklonio bezbroj kamenaca iz žučne kese, iako prije toga nije vršio takvu operaciju.
Najrasprostranjenije oboljenje žučne kese u opštoj populaciji u svijetu, naročito u zemljama visokog standarda, kao i u našoj patologiji, jeste stvaranje žučnih kamenaca. Ono se češće javlja kod žena, u 20% slučajeva. Tačan uzrok i mehanizam stvaranja kamenaca nije jasan, a ni uloga trudnoće nije dokazana. Kamenci u žučnoj kesi često nijesu praćeni bolovima, pa se slučajno otkrivaju, pri ultrazvučnom pregledu trbuha. Za rastvaranje žučnih kamenaca primjenjivani su razni ljekovi, ali im djelovanje nije uspješno, iako su uzimani duže vrijeme. U slučaju kada postoje znaci upale žučne kese, koju prate bolovi, operacija je obavezna. Bilo da se radi klasičnom metodom, bilo laparoskopski, bolesnici su veoma zadovoljni.
Kao kuriozitet, u dnevnoj štampi „DAN” objavljen je podatak da je hirurška ekipa u Beranama, predvođena hirurgom dr Miloradom Magdelinićem, pacijentu A. R., starom 75 godina, iz žučne kese odstranila 27 kamenčića.
Piše: doc. dr med. sc. Božo Vuković
Dodajte komentar