Loading...
Trenutno ste u:  Medical  >  Izdanje Br. 25  >  Aktuelni tekst

Peritoneumska dijaliza

Objavio   /  

Priredio: Damir Peličić, vsmt., Klinika za urologiju i nefrologiju KCCG
Najčešća osnovna bubrežna oboljenja koja dovode do bubrežne slabosti i potrebe za liječenjem peritoneumskom dijalizom su: primarni i sekundarni glomerulonefritis, nefroangioskleroza, hronični pijelonefritis, endemska nefropatija, dijabetesna nefropatija i policistična bolest bubrega.

Najčešća osnovna bubrežna oboljenja koja dovode do bubrežne slabosti i potrebe za liječenjem peritoneumskom dijalizom su: primarni i sekundarni glomerulonefritis, nefroangioskleroza, hronični pijelonefritis, endemska nefropatija, dijabetesna nefropatija i policistična bolest bubrega. Pacijentima sa slabošću bubrežne funkcije koja se više ne može liječiti dijetom i ljekovima za kontrolu uremijskih komplikacija, pristupa se metodama zamjene bubrežne funkcije.

Modaliteti liječenja pacijenata u završnoj fazi bubrežne insuficijencije su: peritoneumska dijaliza (PD), hemodijaliza (HD) i transplantacija bubrega. PD i HD su ekvivalentne i dopunjuju se. Koju će od ovih metoda liječenja ljekar nefrolog sprovesti, zavisi od više faktora i to: stanja pacijenta, udruženih bolesti od kojih pati, hitnoće za pristup terapiji, psihičkog stanja pacijenta, socijalnih uslova i drugih faktora. Da bi se pacijent selektovao za peritoneumsku dijalizu nefrolog uključuje porodicu i multidisciplinarni tim: psihijatra, abdominalnog hirurga, endokrinologa, kardi­ologa, medicinsku sestru/tehničara, specijalizovane za ovu metodu liječenja, a po potrebi se uključuje: psiholog, dijetetičar – nutricionista i socijalni radnik.

Postoje dva oblika peritoneumske dijalize: kontinu­irana ambulantna peritoneumska dijaliza (CAPD) i automatska peritoneumska dijaliza (DAP). Kada pacijent započne liječenje peritoneumskom dijalizom, neki od benefita su: duže se održava bubrežna funkcija (bolji je učinak nativne renalne diureze), bolje se održava krvna slika, sman­jen je rizik od infekcija, veća sloboda u ishrani i uzimanju tečnosti, smanjena je incidenca krvno prenosivih infekcija (HBV, HCV, HIV). Time se smanjuju morbiditet i mortalitet, a smanjeni su i troškovi liječenja.

Pacijent tokom svog dugogodišnjeg liječenja može koristiti obje metode liječenja dijalizom, HD i PD, a po ukazanoj prilici i biti podvrgnut transplantiranju. Po gubitku funkcije transplantiranog bubrega uvijek se može vratiti na neku od metoda liječenja dijalizom.

Opstanak u prve dvije godine života je veći ili jednak sa hemodijalizom u preživljavanju bolesnika na peritoneumskoj dijalizi.

Šta je peritoneumska dijaliza ?

Peritoneumska dijaliza je oblik liječenja koji se odvija u tijelu pacijenta, to jest u trbušnoj šupljini. Vrši se po principu difuzije i ultrailtracije, preko peritoneumske polupropustljive membrane bogate krvnim sudovima. Da bi se realizovao pristup terapijskoj metodi potrebno je da hirurg plasira peritoneumski kateter u trbušnu duplju, tj. tamo gdje specijalizovana sestra/tehničar, edukovani pacijent ili nje­gova porodica ulivaju do 2,5 litra sterilnog dijalizata koji se zadržava u tijelu pacijenta. U trbušnoj duplji se obavlja fiziološka dijaliza. Nakon određenog vremenskog intervala tečnost se iz tijela eliminiše putem sile gravitacije . Ovaj ciklus traje 24 časa a podrazumijeva 4 do 5 izmjena. Važno je istaći da se u ulivenu dijaliznu tečnost mogu injektirati različite grupe ljekova, isključivo bistri rastvori (antibiotici, antikoagulanti, antimikotici, kristalni insulin i drugi), a izliveni influent se može koristiti u mikrobiološke, biohemi­jske i druge analize. Membrana je tanka i gusto protkana krvnim sudovima. Ona omogućava supstancama da ne­smetano prolaze kroz nju. Peritoneumski rastvor za dijalizu sadrži uravnoteženu količinu minerala i soli, koji ulaze u sastav ljudskog organizma.

Sastav dijalizne tečnosti čine: elektroliti (natrijum, hlor, magnezijum i kalcijum), pufer (laktati i bikarbonati) i osmozna supstanca (glukoza, aminokisjeline, polimeri glu­koze), koji otklanjaju višak tečnosti iz organizma. Zbog razlike u koncentraciji, dijalizat apsorbuje višak tečnosti iz krvi kroz membranu. Što je veća koncentracija glukoze, veća je mogućnost u eliminaciji viška tečnosti iz organizma. Proces razmjene materija traje oko 30 minuta.

Indikacije za peritoneumsku dijalizu

Peritoneumskom dijalizom se mogu tretirati paci­jenti koji nemaju kontraindikacije. Posebno su pogodni:

-Pacijenti koji sami izaberu ovu vrstu terapije i ne žele da svakog drugog dana provedu 4-5 časova vezani za vještački bubreg i mašinu, a time i da izgube po nekoliko časova u putu.

-Pacijenti sa težim ishemijskim bolestima kardiovaskularnog sistema.

-Pacijenti sa oslabljenim krvnim sudovima – zbog neke od

osnovnih bolesti koja ih je uvela u bubrežnu insuficijenciju (šećerna bolest, SEL i druge).

-Pacijenti sa amputacijom gornjih ekstremiteta.

-Djeca, učenici, studenti i poslovni ljudi koji često putuju i mijenjaju mjesto boravka.

-Pacijenti koji su dosta udaljeni od dijaliznih centara. -Stare osobe.

-Dijabetičari.

-Pacijenti sa urođenim i stečenim bolestima zgrušavanja krvi.

Apsolutne kontraindikacije za liječenje peritoneumskom dijalizom

Gubitak funkcije peritoneumske membrane. Abdominalne priraslice koje otežavaju protok dijalizne tečnosti. Fizička i mentalna nesposobnost da se sprovode metoda peritoneumske dijalize. Postojanje nepovratnih hernija, zbog radikalnih i čestih abdominalnihoperacija. Zapaljenje trbušne maramice (peritonitis). Liječenje nakon terapije zračenjem kod pacijenata sa onkološkim oboljenjima.

Korist od liječenja

Prilikom liječenja peritoneumskom dijalizom obezbjeđuje se: duža očuvanost bubrežne funkcije. Pacijenti su okruženi svojom porodicom. Bolja im je krvna slika. Veća je sloboda unosa hrane i pića. Nezavisni su i radna aktivnost im je povećana. Kao posljedica čestog boravka u dijaliznim centrima i nefrološkim odjeljenjima, smanjen je broj opo­rtunističkih i drugih infekcija. Postoji minimalna opasnost od razvoja krvnoprenosivih bolesti. Povoljnija je situacija kod pacijenata koji čekaju transplantaciju bubrega, a bolji je i kvalitet života pacijenata.

Pogodnost peritoneumske dijalize kod populacije veće starosne dobi

Stanovništvo u svijetu sta­ri, kao i pacijenti koji se liječe peritoneumskom dijalizom. Ku­ćno liječenje ima veliku pred­nost za populaciju veće starosne dobi. Sa uzrastom se povećavaju broj pratećih bolesti i stepen zavisnosti od drugih osoba. Rje­šenje liječenja pacijenata kod kuće – peritoneumskom dijali­zom – najveći je benefit. Pacijenti su zadovoljni, smanjen je broj bolesničkih dana i rizik od hospitalizma i intrahospitalnih infekcija. Peritoneumska dijaliza je pogodna i u domo­vima starih, gdje se u referent­nim centrima mogu obučavati zaposlene medicinske sestre/ tehničari. Tako se poboljšava kvalitet života kod pacijenata sa nepovratnom bubrežnom fun­kcijom i umnogome se produžava njihov život.

 

Priredio: Damir Peličić, vsmt., Klinika za urologiju i nefrologiju KCCG

    Štampaj       Email
  •             NOVI BROJ PDF

    center

  • center

  • center

  • center
     

    center
     

    center
     

    center