[heading size=”6″]U hotelu „Podgorica”, u glavnom gradu Crne Gore, 10. marta ove godine, pod pokroviteljstvom farmaceutske kuće Sanofi aventis, bio je organizovan stručni kardiološki sastanak. U svojstvu predavača nastupile su prof. dr Zorana Vasiljević, iz Kliničkog centra Srbije, i prof. dr Aneta Bošković, iz Kliničkog centra Crne Gore. Pored neophodnih zdrastveno-naučnih informacija koje su tog dana bile prezentirane, kvalitetnim izlaganjima upotpunjena je još jedna dimenzija – visok stepen aktuelnosti teme.[/heading] Na sastanku realizovanom u organizaciji Sanofi aventisa, 10. marta tekuće godine, prof. dr Zorana Vasiljević, ljekar Kliničkog centra Srbije, izlagala je na temu Liječenje hipertenzije u sklopu globalnog kardiovaskularnog rizika – kombinovana terapija kao najbolja terapijska opcija. Ona je uspješno predočila brojne prednosti ove terapije, koju njen stručni tim ljekara sprovodi u cilju liječenja, te nimalo bezazlene opasnosti, tj. bolesti koja u današnje vrijeme prijeteći zauzima maha.
Podsjetivši da je hipertenzija problem koji značajno opterećuje zdravstvene sisteme ekonomski veoma razvijenih zemalja, dr Zorana Vasiljević istakla je kombinovanu terapiju kao primjer „najbolje terapijske opcije” u liječenju ove bolesti. U cilju donošenja pravilne odluke o liječenju, veoma je važno sprovesti klasifikaciju ovih poremećaja. – To podrazumijeva klasifikaciju hipertenzije koja mora obavezno da ima u sebi i kalsiikaciju globalnog faktora rizika svakog pacijenta pojedinačno, tako da se prva granica može posmatrati sa najvećim stepenom rizika, jer se jedino tako smatra da je terapija uspjela – objasnila je dr Vasiljević.
Tokom predavanja naglašen je značaj praćenja cijelog kompleksa simptoma bolesti kod pacijenata, obično udruženog sa povišenim nivoom krvnog pritiska. To znači da liječenje hipertenzije ne smije da podrazumijeva samo regulaciju krvnog pritiska, jer je tu riječ tek o vrhu ledenog brijega. Ljekar treba da povede računa o faktorima rizika za dobijanje kardiovaskularnog oboljenja: postojanju dijabetesne bolesti, sklonosti ka pušenju duvanskih proizvoda, niskom nivou HDL holesterola, postojanju metaboličkog sindroma ili oštećenja organa i sl. Naveden je niz podataka dobijenih u značajnim studijama koji ukazuju na prirodu rizika ka obolijevanju od kardiovaskularnih bolesti. Prema njima, povećan sistolni pritisak od 170/180 nosi jednogodišnji rizik od obolijevanja kod 3% posmatrane populacije, povećan nivo holesterola, udružen sa pušačkim stažom, nosi rizik od 12%, a ako se ovim faktorima doda i nizak nivo HDL holesterola, opasnost od obolijevanja povećava se na 18%. Kod osoba koje su bile izložene infarktu ustanovljen je rizik od mortaliteta u 19% , a kod osoba koje boluju dijabetes, registrovan je čak i veći rizik od umiranja – 20%. Povećan sistolni pritisak, veći od 120 : 80, prateći je efekat kod čak 96% ukupne populacije oboljelih od dijabetesa. -Ako djelujemo samo na pritisak, mi smanjujemo za 4% globalni rizik; ako djelujemo samo na holesterol – za 7%; ako djelujemo i na pritisak i na holesterol, smanjujemo za duplo njegov rizik. Znači, kada dođe pacijent sa povišenim pritiskom, mi moramo da uzmemo i sve ostale podatke o drugim njegovim oboljenjima – navela je dr Vasiljević.
U svojstvu predsjednice Udruženja kardiologa Srbije, prof. dr Zorana Vasiljević obavijestila je prisutne predstavnike kardiološke branše o radu te organizacije. Istakla je značaj i pozvala prisutne kolege na učešće u održavanju 10-og sastanka kardiologa čija će tema biti teška srčana insuicijencija, a koji treba da bude održan 17. aprila u beogradskom hotelu Hajat. Drugi važan događaj predstavlja Kongres kardiologa. Kongres se realizuje jedanput u toku dvije godine, a ove godine će biti održan od 28. oktobra do 1. novembra. Učešće na jednom takvom skupu nosi značajan beneit u obogaćivanju znanja i vještina, što znači da ne bi bilo zgoreg prisustvovati i poslušati savjete profesionalaca.
Kombinovana terapija u stvari predstavlja terapijski pristup u vidu istovremene primjene različitih vrsta lijekova. U liječenju kardiovaskularnih oboljenja uobičajeno je kombinovanje 6 vrsta lijekova. Kombinovanje ACI inhibitora i kalcijumskih antagonista predstavlja terapijski pristup čija se primjena tek u novije vrijeme počela popularisati i kod nas. Efekti njihove primjene ogledaju se u smanjenju broja doza lijeka, time i povećanju komfornosti života oboljele osobe, sinergičkom dejstvu u smanjenju rizika od dobijanja koronarne i cerebrovaskularne bolesti, redukciji neželjenih dejstava lijeka, a preporuka je i da u doziranju treba ići ka nižim količinama kombinovane terapije. Ovo su, svakako, razlozi zbog kojih se ističe da je ovdje riječ o idealnom tipu terapije.
Izlaganjem prof. dr Anete Bošković, koje je imalo za temu Novi ključ uspjeha u liječenju arterijske hipertenzije – fiksna kombinacija u fokusu, dobili smo nova saznanja koja se odnose na prirodu fiksne kombinovane terapije ramiprila (ACE inhibitora) i felodipina (kalcijumskog antagonista). Navodeći da se tradicija kardiološkog liječenja kombinovanim pristupom u crnogorskom zdravstvu zasniva na upotrebi beta-blokatora i diuretika, dr Bošković je objasnila da kombinovanje ACE inhibitora i kalcijumskih antagonista u stvari predstavlja prvi oblik primjene iksne terapije u našem zdravstvu. Ovim se obezbjeđuje protektivni uticaj na renalne i kardiološke funkcije organizma, smanjenje hipertroije lijeve komore srca, redukcija broja doziranja lijeka, arterijska vazodilatacija i uklanjanje sličnih posljedica oboljenja.
– Kada se analizira prisustvo različitih faktora rizika u populaciji osoba koje su preminule, utvrđeno je da je arterijska hipertenzija najčešće bila prisutna u odnosu na druge faktore, kao što je: pušenje, hiperholesterolemija, promjena tjelesne težine, izička neaktivnost, konzumiranje alkohola i drugo -navela je između ostalog dr Bošković. Arterijska hipertenzija, kako je ovom prilikom navedeno, odgovorna je za 62% slučajeva nastanka cerebrovaskularnog insulta, za 49% slučajeva infarkta miokarda, a konstatuje se i kod prosječno 7 miliona ljudi koji naprasno umru. Studije pokazuju da prosječno oko 60% pacijenata zahtijeva kombinovani terapijski pristup u liječenju. U poređenju sa efektom placeba ili monoterapije, posebno je naglašen efekat smanjene potrebe čestog doziranja lijeka, kao i dejstva neželjenih efekata lijeka od kojih je najprisutnija glavobolja, ali značajno izbjegnuta pojava prekapilarne vazodilatacije i pojava edema.
Problem niskog procenta ostvarene terapijske kontrole bolesti, koji se odnosi na oko 40% populacije oboljelih, predstavlja, prema ocjeni dr Bošković, zabrinjavajuću okolnost. Terapiju, poruka je sa ovog veoma korisnog skupa, treba ciljano sprovoditi i donijeti ljekarsku odluku o adekvatnom vidu liječenja vodeći računa o individualnosti svakog pojedinačnog pacijenta. Ne manje važan, jeste jasan, strpljiv i veoma obazriv pristup u posmatranju zdravstvenog stanja pacijenta.
Dodajte komentar