Svjetski dan borbe protiv dijabetesa, 14. novembar, ustanovljen je 2006. godine i od 2007. pod pokroviteljstvom Internacionalne dijabetes federacije obilježava se skoro na svim kontinentima. 14. novembar je dan rođenja Frederika Bantinga, jednog od pronalazača insulina.
Šećerna bolest je hronično doživotno stanje, ali sa kojim se može normalno i kvalitetno živjeti. Podaci Internacionalne dijabetes federacije o broju pacijenata oboljelih od šećerne bolesti, govore o tome da u svijetu trenutno postoji samo jedna država u kojoj se zna tačan broj oboljelih od ove bolesti, a to je Njemačka, zahvaljujući preciznim registrima pacijenata, 6.9% registrovanih dijabetičara.
Poznata je i procjena da na jednog dijagnostikovanog dijabetičara, širom planete, dolazi i po jedna osoba kod koje još uvijek nije dijagnostikovan dijabetes.
Početkom 2000 godine procjene su predviđale 2030. godine u svijetu postojati oko 230 miliona dijabetičara. Danas se smatra da će od dijabetesa biti dijagnostikovano oko 435 miliona ljudi.
Ukoliko budu dovoljno angažovani svi koji mogu da se angažuju (mediji, zdravstevni radnici, prosvjetni radnici, porodice, resorna ministarstva, Fond za zdravstvo, nevladin sektor…), vjerovatno će ovaj broj biti manji a ranom dijagnozom dijabetesa moguće je prevenirati i/ili odložiti nastanak hroničnih komplikacija za 15-20 godina. Rano otkrivanje dijabetesa i pravovremeni početak liječenja predstavljaju optimalne parametre za kvalitetan život oboljelih.
U Crnoj Gori trenutno postoji 12 endokrinologa koji se bave liječenjem adultne populacije i troje endokrinologa pedijatara. U poređenju sa ostalim državama Evrope, npr. Austrijom (koja ima oko 10 miliona stanovnika), koja je jedna od vodećih zemalja u pogledu regulisanja dijabetološke zaštite, liječenje sprovode 30 endokrinologa, 80 internista i veliki broj ljekara u primarnoj zdravstenoj zaštiti.
Opšti stav ljekara koji se bave liječenjem dijabetesa (izabrani ljekari, specijalisti interne medicine, endokrinolozi) jeste da dijabetičari treba vremenom da preuzmu brigu o svom liječenju u oko 90-95% a da svega 5-10% preostaje za angažovanje izabranih ljekara, ljekara internista i endokrinologa.
Ljekari se trude da u kontaktu sa ovakvim pacijentima budu „diplomate” i edukatori. Malo je prostora za kritiku. Podrška putem konsultacija i obostrano povjerenje treba da rezultiraju kvalitetom života, kakvim žive oni koje smatramo zdravima.
Kada je u pitanju angažovanost ljekara u Crnoj Gori, izuzetno je važna činjenica da se u svim opštim bolnicama u Crnoj Gori usješno rješavaju akutne komplikacije šećerne bolesti. Ljekari specijalisti interne medicine, anesteziolozi i specijalisti interne medicine-endokrinolozi dostupni su pacijentima tokom 24 časa, 365 dana u godini.
U relativno kratkom vremenskom roku rješavaju se ne samo akutni problemi bolesti, nego se u visokom procentu rješavaju gotovo svi problemi koje dijabetičari imaju.
Zahvaljujući odličnoj dnevnoj komunikaciji između kolega u Opštim bolnicama i Kliničkom centru Crne Gore, najugroženiji pacijenti se upućuju u najbliže ustanove u kojima rade specijalisti interne medicine-endokrinolozi, koji imaju pripravnost i mogu biti konsultovani 24 sata za sva akutne komplikacije ne samo u oblasti dijabeteologije nego i u oblasti endokrinologije.
Zahvaljujući Ministarstvu zdravlja specijalisti interne medicine-endokrinolozi rade u Beranama, Bijelom Polju, Nikšiću, Podgorici, Kotoru i u Baru.
Svjetski dan za šećernu bolest i mjesec borbe protiv šećerne bolesti-april IDF i ostale svjetske organizacije koriste da se ukaže na značaj ozbiljnosti dijabetesa, pandemijske razmjere i ogromne troškove za za prevenciju i liječenje ovog oboljenja i potencijalnih komplikacija.
Raznim manifestacijama u svijetu omogućava se finansijska podrška mladim ljekarima i medicinskom osoblju i podstrek da se angažuju u naučnim studijama, koje se bave otkrivanjem novih dijagnostičkih i terapijskih metoda.
Riječ dijabetes u svakodnevnoj praksi koristimo kao sinonim za šećernu bolest. Međutim, treba obratiti pažnju i na činjenicu da postoji i insipidni dijabetes, poremećaj koji nema nikakve veze sa šećernom bolešću, kao i gestacijski dijabetes, karakterističan za period trudnoće, koji takođe spada u posebnu oblast.
Prevencija je jako značajna u borbi protiv dijabetesa. Ako se neko javi na početku bolesti moguća je i pravovremena pomoć.
Ko spada u tkz rizičnu grupu?
Oni koji u porodici imaju oboljele od šećerne bolesti, gojazni i oni koji istovremeno boluju od hipertenzije, kandidati su da nekada u životu postanu dijabetičari.
Poznato je da se sa dijagnozom šećerne bolesti kasni 6-10 godina. Ukoliko postoji izostanak pravovremene dijagnostike, navedeni vremenski period je dovoljno dug da se kod 25-30% novo dijagnostikovanih dijabetičara dijagnostikuju istovremeno i hronične komplikacije bolesti, poput dijabetične retinopatije.
Za prevenciju i rano otkrivanje prisustva šećerne bolesti dovoljna je samo jedna kap krvi.
Klasični simptomi šećerne bolesti (pojačano žeđanje, pojačano mokrenje, pojačan apetit) ne moraju da se jave kod iste osobe u isto vrijeme. Neko može samo da
gubi na težini, neko može da ima samo problem pojačanog žeđanja ili da ima samo tegobe obimnijeg i učestalog mokrenja…
Svakom od nas dostupne su informacije koje se i od kuće mogu prikupiti posredstvom interneta, tako da je moguće informisati se o svemu što se zove preventiva ili o svemu kada se radi o samokontroli, načinu ishrane, vremenu uzimanja ljekova, neophodnoj dijagnostici i sl..
Sve su to razlozi da jednom-dvaput godišnje dozvolimo da nam u nekoj državnoj ili privatnoj laboratoriji bude uzeta najmanja kap krvi i na taj način blagovremeno omogućimo otkrivanje ovog stanja.
Dijabetes tipa 1 je bolest koja ne može da se izliječi, a oboljeli ne mogu da žive bez insulina. Radi se o bolesti koja je posljedica imunoloških dešavanja u organizmu čovjeka. Izraziti simptomi su prekomjerno žednjenje, nejaasan vid. Ponekad prva prezentacija bude urgentno kada pacijenti moraju da budu u jedinicama intenzivnog liječenja zbod istovremenih neuroloških tj poremećaja stanja svijesti, čak i kome.
Ovaj tip bolesti ne razlikuje se mnogo od dijabetesa tipa 2, za koji u početku najčešće nije potrebno liječenje insulinom.
Mi danas znamo da se u bilo koje doba dana može dati krv, pa na osnovu te vrijednosti možemo da kažemo: ili smo sumnjivi ili nijesmo ili imate problem sa dijabetesom (za koji nijesmo znali). Opasnost od kašnjenja posebno je se vezuje za mlađe životno doba.
Poruka je da svi ponekad treba da upozorimo sebe ili sebi najbliže osobe da možda neko od nas već boluje od šećerne bolesti. Dovoljno je dati kap krv.
Ass. mr sci dr Sreten Kavarić,
predsjednik Nacionalne komisije za borbu protiv dijabetesa
Dodajte komentar