(Syndroma cervicalis et cervicobrachialis)
Vratna kičma je jako pokretna tjelesna regija. Ipak, tendencija življenja i rada u 21. vijeku uglavnom ne ostavlja zdrave navike, pa se uprkos hodu, rekreaciji i svakodnevnom fitnesu i razgibavanju vratne regije ne daje puno na značaju. S obzirom na to da se vratna anatomska regija iz domena fizioterapeutske opservacije sastoji iz pasivnih komponenti (pršljenovi, zglobovi), te aktivnih (mišići, nervi), bitan je balans u njihovoj svakodnevnoj funkciji, da bi se omogućila uravnotežena aktivnost vratne kičme i regije u cjelini. Za to je potrebno redovno vježbati, raditi na prevenciji nastanka vratnog sindroma, u smislu kompleksnih preventivnih i terapijskih vježbi. Preventivne vježbe radite sami u cilju održavanja gore navedenog, dok terapijske vježbe iz grupacije protokola u prilogu određuje fizioterapeut prilikom pregleda.
Šta je cervikalni bolni sindrom?
U suštini, CBS predstavlja skup simptoma i znakova koji se ispoljavaju u vidu bola u regiji vratne kičme, dok ponekad bol iradira (zrači) dalje u oblasti ramenog pojasa, lopatice, potiljka, leđa i niz ruku, zavisno od uzročnika. Kod mlađe popuulcije koja nije sklona degenerativnim bolestima i stanjima, uzrok CBS se ogleda u nedovoljnoj fizičkoj aktivnosti vratne i ramene regije, te poremećaju instrumentalne aktivnosti dnevnog života (rad, spavanje, tjelesni odmor, vožnja, i sl.). Kod starije populacije, kao nadogradnja prije navedenih loših navika, nastaju razni oblici CBS, usljed više etioloških faktora u nastanku, kao što su: degenerativne i zapaljenske bolesti, mehaničke povrede, lezije vrata, i dr. Kliničkom slikom pacijenta dominiraju lokalni simptomi i znaci: bol, mišićni spazam, ograničenje pokreta, krepitacije i dr. Udaljeni simptomi i znaci (radikularni) odnose se na mani- festacije kompresije na radiks-korijen nervnog spleta u vratnoj kičmi (plexus brachialis), i mogu se osjećati u vratu, ramenom pojasu i niz ruku, a dijele se na senzitivne (bol, glavobolja, cervikobrahijalne neuralgije i dr.), dok su motorni simptomi: slabost, hipotonija i hipertrofija muskulature. Postoje tri faze kod raznih dijagnostičkih manifestacija cervikalnog sindroma: akutna, subakutna i hronična faza. Svaka od njih podrazumijeva različite mehanizme terapijskog dejstva sa aspekta fizioterapije. Terapija koju sprovode fizioterapeuti je kompleksna i vrlo efektivna selekcija više modaliteta fizikalne terapije kao što su: kineziterapija – primjena vjezbi i specijalnih tehnika rada kroz selektivan i doziran pokret primijenjen na morfološke tjelesne zone od značaja za problem, elektroterapija – primjenja struje, magneta, lasera, dijatermije, te sonoterapije (terapijski ultrazvuk), manuelne tehike – kompleksne tehnike koje direktno i-ili indirektno pogađaju problematiku u cilju rješenja.
Preventivne i terapijske vježbe za vratnu kičmu Program za vratni sindrom podrazumijeva kompleksnu selekciju preventivnih i terapijskih vježbi podijeljenih sa aspekta fizioterapije na III nivoa, i svaki od njih ima svoj značaj. Najbolji efekat ovih vježbi je u smislu prevencije, ali i kod pacijenata sa karakterističnom kliničkom slikom, sa tim da odabir terapijskih vježbi zajedno sa ostalim terapijskim intervencijama u fizikalnoj terapiji određuje fizioterapeut zavisno od jedne od tri faze cervikalnog sindroma. Svakodnevnim izvođenjem vježbi mogu se prevenirati posturalni defekti vratne kičme nastali kao posljedica nezdravih tendencija 21.vijeka (nepravilno držanje tijela, prednji ili istureni položaj glave i vrata, vratna diskus hernija…).
KINEZITERAPIJA ZA CERVIKALNI SINDROM
Kineziterapijski protokol podrazumijeva postupno primjenjivanje sljedećih segmenata vježbi koje direktno i indirektno pogađaju vratnu kičmu na nivou svih morfoloških struktura. To su:
SEGMENT I
Vježbe oblikovanja
Služe za održavanje i povećanje pokretljivosti vratne kičme, kao i smanjenje bola i mišićne napetosti. Vježbe podrazumijevaju sljedeće pokrete: Fleksija, Ekstenzija, Laterofleksija, Rotacija, Prednje klizanje, Zadnje klizanje i Rast glave (aksijalni rast).
Vježba 1
Fleksija glave
Iz neutralne pozicije saviti glavu na dolje, do ograničenja pokretljivosti, i vratiti zatim u početnu poziciju. 2 serije po 5 ponavljanja. Mogu se izvoditi posebno, a i sa ekstenzijom u isto vrijeme. (Slika br. 1)
Ekstenzija glave
Iz neutralne pozicije opružiti glavu u nazad, do ogra- ničenja pokretljivosti, i vratiti zatim u početnu poziciju, 2 serije po 5 ponavljanja. Mogu se izvoditi posebno, a i sa fleksijom u isto vrijeme. (Slika br. 2)
Laterofleksija glave (bočno naginjanje)
Iz neutralne pozicije saviti glavu u jednu stranu, do ograničenja pokretljivosti, pa vratiti u neutralu, te ponoviti u suprotnu stranu. 2 serije po 5 ponavljanja. (Slika br. 3)
Rotacija glave
Iz neutralne pozicije okrenuti glavu u jednu stranu, do ograničenja pokretljivosti, vratiti u neutralu, pa u suprotnu stranu. 2 serije po 5 ponavljanja. (Slika br. 4)
Anteriorno klizanje
Saviti ruke na grudi kao na slici. Zamisliti ispod brade ploču, i iz neutralne pozicije ”klizati i pomjerati” glavu i vrat ka naprijed, kao da želimo bradom dosegnuti predmet ispred, do ograničenja pokreta, i vratiti nazad do kraja, pa do neutrale. 2 serije, po 5 ponavljanja. (Slike br. 5 i 6)
Dodajte komentar