Loading...
Trenutno ste u:  Medical  >  izdanje br. 122  >  Aktuelni tekst

Da li (pre)poznajemo multiplu sklerozu?

Objavio   /  

Dr Ljiljana Radulović, spec. neurolog
Klinički centar Crne Gore

Bolest se najčešće dijagnostikuje kod mladih, radno aktivnih ljudi u njihovim dvadesetim i tridesetim godinama, a dvije trećine oboljelih čine žene. Pretpostavlja se da je u svijetu oboljelo oko 2.5 miliona ljudi. Ne zna se tačan podatak o broju oboljelih u Crnoj Gori, ali uzimajući u obzir prevalencu ove geografske širine smatra se da ih ima 700. Na osnovu obrađenih podataka na 250 pacijenta, u našoj zemlji oboljelih ima u svim dijelovima zemlje, sa dominacijom sjevera Crne Gore. Smatra se da je bilježenje sve većeg broja oboljelih uzrokovano boljom dijagnostikom, a ne stvarnim porastom incidence bolesti…

MSMultipla skleroza (MS) je kompleksno, imunski posredovano neurološko oboljenje koje, najvjerovatnije, nastaje kombinacijom genetske predispozicije i uticaja spoljnih faktora. Oboljenje je hroničnog toka i ukoliko se ne liječi dovodi do nastanka invaliditeta različitog stepena, te se smatra da je danas vodeći uzrok netraumatske onesposobljenosti mladih.

Bolest se najčešće dijagnostikuje kod mladih, radno aktivnih ljudi u njihovim dvadesetim i tridesetim godinama, a dvije trećine oboljelih čine žene. Pretpostavlja se da je u svijetu oboljelo oko 2.5 miliona ljudi. Ne zna se tačan podatak o broju oboljelih u Crnoj Gori, ali uzimajući u obzir prevalencu ove geografske širine smatra se da ih ima 700. Na osnovu obrađenih podataka na 250 pacijenta, u našoj zemlji oboljelih ima u svim dijelovima zemlje, sa  dominacijom sjevera Crne Gore. Smatra se da je bilježenje sve većeg broja oboljelih uzrokovano boljom dijagnostikom, a ne stvarnim porastom incidence bolesti.

Iako nasljeđe igra važnu ulogu u patogenezi, migracione i druge studije su pokazale da je okruženje veoma značajno. Među najvažnijim faktorima sredine izdvajaju se pušenje, nizak nivo vitamina D, gojaznost tokom djetinjstva.

U osnovi bolesti je stvaranje autoantijtela koja oštećuju omotač neurona, zbog čega je poremećena njihova funkcija. U zavisnosti od funkcije zahvaćenog regiona mozga zavisiće i simptomi kojima će se bolest oglasiti. Zbog toga kažemo da ne postoje dva pacijenta koji imaju istu kliničku sliku. Ipak postoje simptomi koji se češće javljaju: slabost esktremiteta, utrnulost dijelova tijela, naglo nastali gubitak vida, gubitak kontrole mokrenja, osjećaj stalnog zamora, glavobolja. Osim raznolikosti po pitanju simptoma, bolest može imati i različiti tok. Pojedini pacijenti imaju minimalne tegobe dugi niz godina, dok kod drugih dolazi do nastanka visoke stope invaliditeta već nakon nekoliko godina od početka bolesti. Kod 85% pacijenta simptomi se javljaju u atacima tzv. relapsima, između kojih su periodi relativne stabilnosti bolesti, tzv. periodi remisije. Ovakav tok se naziva relapsno remitetntni tok. U slučaju neliječenja kod 90% pacijenata u period od oko 15 godina razvija se sekundarna progresija koja se karakteriše kontinuiranom progresijom simptoma. Kod preostalih 15% pacijenata simptomi se polako, gotovo neprimijetno pogoršavaju godinama, dovodeći do sve veće invalidnosti pacijenta.

Iz navedenog je jasno da ova bolest utiče na sve aspekte života pacijenta: obrazovanje, planiranje porodice, poslovne obaveze, socijalni život, svakodnevne aktivnosti. Sa napredovanjem bolesti povećavaju se i troškovi, kako direktni u smislu cijene ljekova i bolničkih troškova, tako i trošak usljed smanjenja prihoda zbog onesposobljenosti, odsustvovanja sa posla i smanjenja produktivnosti. Brojne studije ukazuju da je stepen onesposobljenost proporcionalan procentu nezaposlenosti. Nakon 3-10 godina od početka bolesti  polovina oboljelih će biti nezaposlena, često zaviseći od socijalne pomoći. Stvaranje pozitivnog radnog okruženja i obrazovanje poslodavaca značajno bi smanjilo stepen nezaposlenosti među oboljelim, a time i indikerktne troškove liječenja. Paralelno sa napredovanjem bolesti mijenja se kvalitet života oboljelog  i njegove porodice. Pružanje njege opterećuje i mijenja psihološki i socijalni život članova porodice. Oni prijavljuju simptome aksioznosti u 40% slučajeva, sa povećanim rizikom od pojave depresije. Globalno, svaki četvrti njegovatelj je nezaposlen, a od toga polovina zbog člana porodice koji boluje od MS-a.

Brzo postavljanje dijagnoze, što bi obuhvatalo i edukaciju izabranih ljekara u cilju prepoznavanja simptoma, i upućivanje neurologu, ubrzalo bi uključivanje adekvatnog tretmana. Rano uključivanje visoko aktivne terapije značajno smanjuje stopu pogoršanja i invalidnost pacijenta, a time poboljšava kvalitet života oboljelog i njegove porodice. Na sreću pacijenata i nas koji ih liječimo, u Crnoj Gori na pozitivnoj listi imamo na raspolaganju većinu ljekova registrovanih u Evropi. Stalnom edukacijom ljekara, pacijenata i šire društvene zajednice, te unaprjeđenjem dostupnosti najsavremenije terpije, možemo pacijentuima oboljelim od MS-a omogućiti liječenje kao u bilo kojoj zemlji Zapadne Evrope.

 

Dr Ljiljana Radulović, spec. neurolog
Klinički centar Crne Gore

    Štampaj       Email
  • Published: 19 days ago on Jun 6, 2019
  • Objavio:
  • Last Modified: Jun 6, 2019 @ 1:10 pm
  • Filed Under: izdanje br. 122
  •             NOVI BROJ PDF

    center

  • center

  • center

  • center
     

    center
     

    center
     

    center