Akupunktura se koristi kao komplementarna i kao alternativna metoda liječenja. Kod nekih bolesti ona je metoda izbora, a kod drugih dopunjava konvencionalnu terapiju. Izvodi se ubadanjem akupunkturnih igala u određene tačke na tijelu (acus – igla; pungere -zabadanje) kako bi se regulisao protok vitalne energije (qi). Postoji više tehnika izvođenja akupunkture (laseroakupunktura, elektroakupunktura, aurikuloakupunktura, termoakupunktura i dr.).
Njeno djelovanje na organizam objašnjeno je principima tradicionalne kineske medicine (TKM), dok je tumačenje savremene medicine zasnovano na neurofiziološkim, biohemijskim i histopatološkim eksperimentima.
Akupunktura je stara nekoliko milenijuma i korišćena je u Kini, Indiji, Brazilu, Južnoj Africi, kao i među Eskimima. Japan je druga zemlja Dalekog istoka koja ima hiljadugodišnju tradiciju liječenja akupunkturom. Njena primjena na žrtvama nuklearne eksplozije u Hirošimi i Nagasakiju je jedan od primjera njene uspješnosti u Japanu.
U Evropi se akupunktura prvi put pominje krajem XVI vijeka.
Učinci akupunkture su višestruki i veoma djelotvorni, pa su i efekti njene primjene značajni i u očuvanju zdravlja i u procesu liječenja. Njen najznačajniji učinak je analgezija, koja se ogleda u smanjenju bola putem podizanja negovog praga osjetljivosti. Akupunkturna analgezija upravo radi toga i ima široku primjenu u terapiji bola. Značajno učešće u mehanizmu nastanka akupunkturne analgezije imaju neurotransmiteri i to: noradrenalin i dopamin koji umanjuju njene efekte, dok ih serotonin i acetilholin pojačavaju. U mnogim ”klinikama za bol” ona je dio protokola za sanaciju i liječenje bola kod različitih bolnih sindroma, naročito bola kod malignih bolesti.
Sedacija je takođe značajan učinak koji nastaje nakon tretmana akupunkturom i traje 42 časa nakon punktiranja akupunkturnih tačaka. Dokazana je putem EEG-a rađenim prije i poslije njene primjene.
Regulatorni učinak akupunkture se ogleda u tome što se vitalni parametri mogu izbalansirati tj. njihove oscilacije se mogu znatno umanjiti. To je najizraženije kod akupunkturne anestezije, zahvaljujući kojoj tokom operacije pacijent manje krvari, manje oscilacilira krvni pritisak a i svi drugi vitalni parametri su znatno stabilniji.
Imunomodulatorno dejstvo akupunkture je našlo svoju široku primjenu kod tretmana mnogih autoimunih oboljenja (astma, ulcerozni kolitis, neurodermatitis).
Psihološki efekti akupunkture se reflektuju na neurotransmiterski sistem i električnu aktivnost mozga (kao kod hipnoze). Ovdje je veoma važna i psihološka komunikacija između pacijenta i akupunkturologa. Zahvaljujući sadržajnoj i kontinuiranoj komunikaciji u toku izvođenja svake sesije, uspostavlja se međusobno povjerenje i postiže bolje poznavanje pacijenta. Doktor se informiše o životnim navikama, o radnoj sredini u kojoj pacijent provodi znatan dio vremena, o njegovom porodičnom statusu i drugim socijalnim faktorima koji mogu uticati na nastanak i razvoj bolesti. Sve to je preduslov za uspješan rezultat liječenja.
Indikacije za primjenu akupunkture propisala je SZO 1979. godine, kada je i zvanično priznala akupunkturu i njenu primjenu za 50 oboljenja. Ovakav zvaničan stav SZO je bazirala na kliničkom iskustvu, a vremenom je lista sa indikacijama za njenu primjenu proširena na znatno veći broj oboljenja.
Indikacije za primjenu akupunkture su: – kod respiratornog sistema: akutni sinusitis, rinitis, tonzilitis, influenca, akutni bronhitis,astma… – u oftalmologiji: akutni konjunktivitis, centralni retinitis, dječija kratkovidnost –miopia, nekomplikovana katarakta… – kod digestivnog trakta: zubobolja, bol nakon vađenja zuba, gingivitis, akutni i hronični faringitis, spazam jednjaka, štucanje, gastritis, akutni i hronični ulkus duodenuma, akutni i hronični kolitis, akutna bacilarna dizenterija, konstipacija, dijareja, paralitički ileus… – kod neuromišićnog sistema: glavobolje/migrena, neuralgija n.trigeminusa, paraliza n.facijalisa, pareza nakon moždanog udara, periferna neuropatija, poliomijelitis, Menierova bolest, neurogena bešika interkostalna neuralgija, cervikobrahijalni sindrom, Išijas (lumbosakralni sindrom) ,“smrznuto rame“,”teniski” lakat, osteoartritis…
Primjena akupunkture može da bude i kontraindikovana.
Apsolutne kontraindikacije su: stanja ekstremne slabosti (anergija), akutno napito stanje, akutno psihotično stanje, stanja ekstremnog uzbuđenja, kod bolesnika sa pejsmejkerom, stanja neposredno nakon radioaktivnog zračenja, stanja nakon velikih doza kortikosteroida i psiho-farmaka.
Relativne kontraindikacije su: strah od igle, upotreba varfarina i poremećaji krvarenja, bolesti srčanih zalistaka, epilepsija u nekim slučajevima, dijabetes (ali su komplikacije dijabetesa npr.polineuropatije, indikovane za ovu vrstu liječenja). Primjenu akupunkture takođe treba izbjegavati u trudnoći, za vreme menstruacije (osim tačke UB60 zbog menstrualnih bolova), neposredno nakon obilnog obroka itd.
Prim. dr Vera Bojović
PZU Holistic Medica, Podgorica
Dodajte komentar