Loading...
Trenutno ste u:  Medical  >  izdanje br. 111  >  Aktuelni tekst

Aktivna imunizacija u Rožajama u periodu od 1968. – 2004.

Objavio   /  

Prim. dr Husko Bajrović, pedijatar
Dom zdravlja, Rožaje

Aktivna imunizacija je najdjelotvornija, najekonomičnija, najefikasnija i najsigurnija mjera u sprečavanju i suzbijanju infektivnih bolesti. Aktivna imunizacija predstavlja davanje vakcina protiv određene bolesti, čime se postiže specifična otpornost organizma. Vakcine su antigen ili kombinacija antigena koji u organizmu izazivaju stvaranje specifičnih antitijela, koja ga štite od infekcije virulentnim mikroorganizmima. Vakcinacije su opšti javno zdravstveni problem koji obuhvata veliku masu zdravih ljudi. Nijedna ljekarska odluka nema tako masovni karakter. Prema tome, sve posljedice imaju društveno značenje. Većina vakcinacija u većini zemalja zakonski je obavezna; na taj način država preuzima odgovornost ne samo za uspjeh vakcinacija već i za eventualne nepovoljne posljedice…

injecting injection vaccine vaccination medicine flu woman doctoAktivna imunizacija je najdjelotvornija, najekonomičnija, najefikasnija i najsigurnija mjera u sprečavanju i suzbijanju infektivnih bolesti. Aktivna imunizacija predstavlja davanje vakcina protiv određene bolesti, čime se postiže specifična otpornost organizma. Vakcine su antigen ili kombinacija antigena koji u organizmu  izazivaju stvaranje specifičnih antitijela, koja ga štite od infekcije virulentnim mikroorganizmima. Vakcinacije su opšti javno zdravstveni problem koji obuhvata veliku masu zdravih ljudi. Nijedna ljekarska odluka nema tako masovni karakter. Prema tome, sve posljedice imaju društveno značenje. Većina vakcinacija u većini zemalja zakonski je obavezna; na taj način država preuzima odgovornost ne samo za uspjeh vakcinacija već i za eventualne nepovoljne posljedice. U slučaju vakcinacija preovladavaju interesi zajednice, te dolazi do povrede “prava” pojedinca na neprikosnovenost vlastitog tijela.

Aktivna imunizacija započeta je u Evropi u XVIII vijeku. Epohalna je zasluga engleskog seoskog ljekara E. Jennera koji je genijalno iskoristio dotadašnje pučko vjerovanje da preboljenje kravljih boginja štiti od velikih boginja. Jenner je to dokazao i inaugurisao pobjedonosni pohod na aktivne imunizacije po svijetu. Na osnovu upotrijebljene kravlje limfe za vakcinisanje ljudi, čitava procedura aktivne imunizacije je dobila ime vakcinacija (vacca-krava). Jennnerova vakcinacija uspjela je za određeno vrijeme gotovo potpuno da iskorijeni variolu i u naprednim zemljama potakla nadu u mogućnost potpune eradikacije (iskorijenjivanja) variole (velikih boginja) u cijelom svijetu, što je i učinjeno 1979. godine.

Nešto teži put je bio u afirmaciji vakcine protiv tuberkuloze, sa vakcinom koju su tada stvorili francuski istraživači Calmette i Guerin – BCG. Jedan nesrećan slučaj, pod nazivom “tragedija u Lubecku”, kada je upotrijebljena nedovoljno mitigirana vakcina, pa je oboljelo i umrlo puno djece, dugo vremena je diskreditovala pozitivno djelovanje BCG-a (Bacilus Calmette – Guerin).

Vakcine se mogu dijeliti na one koje su porijeklom od bakterija i one koje su porijeklom od virusa. Češće se dijele na mrtve i žive vakcine. Primjena vakcina veoma je raznolika i ne ponavlja prirodni put infekcije. Većina vakcina primjenjuje se parenteralno, npr. subkutano (difterija, tetanus, morbili, rubeola, mumps, tifus, žuta groznica, rabijes (bjesnilo), te mrtve vakcine protiv polimijelitisa i influence). Neke vakcine se primjenjuju intradermalno (BCG), neke perkutano (variola), rijetke per-oralno (živa vakcina protiv polimijelitisa) i neke per-nazalno (živa vakcina protiv influence-gripa). Trajanje postignute imunosti veoma je varijabilno. Kod mrtvih vakcina je znatno kraća nego kod živih. Zbog toga je nužno potrebno da se revakcinacijama obnovi imunost.

Prvi pisani tragovi o vakcinacijama u Rožajama datiraju iz 1968. kada je u Rožajama radio dr Božidar Bojović, pedijatar.

Na osnovu Izvještaja Zdravstvene stanice, koji su tada dostavljani Skupštini Opštine – Odsjeku za zdravlje, i Republičkom zavodu za zdravstvenu zaštitu Titograd, 1968. godine, vidi se da je izvršena  imunizacija od strane medicinskih radnika ove ustanove protiv određenih zaraznih bolesti: (velikih boginja, od broja lica koja su podlijegala obaveznoj vakcinaciji, njih 880 vakcinisano je 431, što u procentima iznosi 48,96%; zbog bolesti nije primilo njih 19, iz drugih opravdanih razloga 87 i neopravdano je izostalo da se ne vakciniše 343 lica;  Difterije, tetanusa i pertusisa, planom je bilo predviđeno da se vakciniše 1197 obveznika (vakcinisano je 168 osoba sa tri doze, što u procentima iznosi 14,04%). Od planiranih 234 za revakcinaciju, revakcinisano je 144. Od ukupnog broja, zbog bolesti, nevakcinisano i nerevakcinisano je 37, iz drugih opravdanih razloga 80, a neopravdano je izostalo 1002; Dječija paraliza: planirana I doza za 998 (vakcinisano 591), II doza planirano 1389 (vakcinisano 360), III doza planirano 1204 (vakcinisano 492-je) što u procentima iznosi 40,18 %). Za revakcinaciju je planirano 246, a revakcinisano 142. Nije vakcinisano I revakcinisano 58 zbog bolesti, 179 iz drugih opravdanih razloga, a neopravdano je izostalo 2015 lica. Data je napomena: 1) Nije vršena vakcinacija protiv tuberkuloze; 2) Nije vršena vakcinacija protiv difterije i tetanusa predškolske i školske djece; 3) Nije vršena revakcinacija djece protiv tetanusa sa Te-al (vakcinom).

Treba napomenuti da tada nije kod naroda bila razvijena svijest o značaju i potrebi za imunizacijom. Nerazvijenost putne infrastrukture, nepristupačnost, razuđenost terena i udaljenost pojedinih sela i do 40 km od zdravstvene stanice, kao i neposjedovanje dovoljnog broja vozila, nedostatak zdravstvenih radnika i nerazvijenost zdravstvene službe dodatno su otežavali zdravstvenu zaštitu, a samim tim i adekvatno izvođenje imunizacije.

U 1969. godini obuhvat imunizacijama je povećan u znatnom procentu. Kad je riječ o vakcini protiv velikih boginja, za vakcinisanje je predviđeno: 725 obveznika od čega je vakcinisano 426, što u procentima iznosi 58,75%. Od ukupnog broja predviđenih vakcinacija, nisu vakcinisane 102 osobe zbog bolesti, a neopravdano je izostalo 197 lica. Što se tiče vakcina protiv tuberkuloze: za vakcinisanje je predviđeno 545 lica, od čega je vakcinisano 435, ili 79,82%. Za revakcinaciju protiv difterije i tetanusa predviđeno je: 372 osobe; revakcinisano je 325, odnosno 87,36%; njih 18 nije revakcinisano zbog bolesti, a neopravdano izostalo 29 lica. Kad je riječ o imunizaciji protiv difterije, tetanusa i pertusisa, za vakcinisanje je planirano 851 osoba od čega je I dozu primilo  712 lica, II dozu 596, III dozu primilo 468 lica, što u procentima iznosi 54,99%.  Za revakcinisanje je predviđeno 252, revakcinisano 202, odnosno 80,15%. Nije vakcinisano i revakcinisano zbog bolesti 106 lica i neopravdano je izostalo njih 327. Za imunizaciju protiv tetanusa je predviđeno 104, revakcinisano 102, ili 98,08%. Zbog bolesti nisu revakcinisane dvije osobe.

Strana: 1 2

    Štampaj       Email
  • Published: 13 days ago on Jul 9, 2018
  • Objavio:
  • Last Modified: Jul 9, 2018 @ 12:55 pm
  • Filed Under: izdanje br. 111
133 people follow medicalcg