Kada sam pre dvadeset i nešto godina upisala studije homeopatije na Homeopathic College of Canada u Torontu, upoznala sam brojne kolege i profesore iz Indije, dijela svijeta gdje je homeopatski način liječenja veoma zastupljen, popularan i dostupan stanovništvu.
Zapravo, moj prvi susret sa homeopatijom bio je sudbinskog karaktera u dvostrukom smislu, jer je ona došla ruku pod ruku s mojim suprugom kada sam ga upoznala prije skoro 3 decenije. On je dio svog djetinjstva i mladosti proveo u Indiji, gdje se susreo sa homeopatijom preko dr Singha, koji ga je izliječio od bradavica po rukama, strašnoj pojavi tinejdžeru koji ima prvu djevojku. Interesantno da je preporuku za dr Singha, homeopatu, dobio od svog ljekara uz primjedbu – “Ja mogu ovo da ti spalim ili smrznem, ali ako hoćeš da se otarasis bradavica iz korijena, onda pođi niz ulicu do dr. Singha, homeopatu koji će ti bolje pomoći nego ja s ovim problemom”.
Elem, što od mog supruga, što od kolega iz Indije, doznala sam da veliki broj ljudi u Indiji ne samo da posjećuje homeopate već i da posjeduje kućnu apoteku s kojom su se mnoge generacije podigle. Od tegoba dječijih, kao što su grčevi i zubići, do prehlada, povreda, stomačnog virusa, ušinuća i uganuca i sl.
Jedan od razloga ovako velike popularnosti homeopatije u kućnom liječenju, osim njene efikasnosti i netoksičnsti prirodnih preparata, leži i u finansijskoj pristupačnosti ovoj velikoj naciji, gdje mnogi ne mogu priuštiti odlazak ljekaru i prepisane ljekove. Sve ima i svoju drugu stranu. U ovom slučaju dobru stranu, jer se kod manjih tegoba prvo pristupa preventivi i prirodnim preparatima, prije nego se posegne za antibioticima npr.
Na prošlogodišnjem sajmu medicine u Hiltonu koji je organizovao ćasopis Medica, prisustvovala sam predavanju doktorice, čije ime nažalost nisam upamtila, o rezistenciji, odnosno otpornosti bakterija na antibiotike. Tu sam doznala šokantan podatak da je Crna Gora prva u Evropi po rezistenciji bakterija na antibiotike i da ona raste alarmantnom brzinom.
Prečesta i prevelika upotreba antibiotika, koji su napravili revoluciju u medicine, sada dolazi na naplatu. Šta nam je činiti?
Rjesenje leži u edukaciji o prevenciji za koju ljekari najčešće nemaju vremena, i za koju nisu ni plaćeni. Nemoj da pušiš, pijes i više se kreći – taj slogan više nije dovoljan.
Roditelji moraju znati da za hronični bronhitis deteta nije kriva bakterija i da steroidne inhalacije i antibiotici na svakih mjesec dana nisu rješenje, već moraju znati da je ta bakterija našla pogodan teren da se razvije. Taj pogodan teren pravi najčešće pogrešna ishrana deteta, u vidu prezastupljenosti pšeničnog bijelog brašna i mliječnih proizvoda koji stvaraju sluz u organima za disanje. Ta sluz hrani bakterije i podržava je, i sve dok dijete konzumira ovu hranu svakodnevno, postojace i teren za bronchitis. I sve dok unosi tonu šećera u vidu slatkiša i sokova, taj šećer ce ubijati njegove neutrofile odnosno imuni sistem. Sto grama šećera ubije polovinu nasih neutrofila 2 sata nakon unošenja, pokazuju studije.
A šta će onda da nas brani od bakterija i virusa? Pa povrće i voće u sirovom stanju, recimo, jedino što postoji mali problem da ga djeca izbjegavaju, uglavnom zbog toga što ih i njihovi roditelji ne konzumiraju. A dijete se uči imitirajuci i posmatrajuci roditelje.
Ljekar buducnosti mora biti učitelj i kroz edukaciju svojih pacijenata. Mora inspirisati svoje pacijente da uzmu svoje zdravlje u svoje ruke. A on, ljekar, tu je da bude katalizator tih promjena a ne samo neko ko ce ćekati da mu se pacijent razboli pa da tek onda stupa u djelo.
Da se vratimo na početnu temu o homeopatiji i kućnoj apoteci. U slučajevima gdje nije potrebna ljekarska pomoć, homeopatski preparati koje sadrži kućna apoteka mogu na prirodan način vratiti organizamu balans. Danas se mogu naci homeopatski setovi za kućnu upotrebu u prodaji širom svijeta. I kod nas u našim apotekama sve je vise homeopatskih preparata sa kojma je sve više ljekara upoznato, i koji ih preporučuju svojm pacijentima.
Dr Snežana Tomić, homeopat
Dodajte komentar