Loading...
Trenutno ste u:  Medical  >  izdanje br. 103  >  Aktuelni tekst

Dobrovoljno i povjerljivo savjetovanje i testiranje na HIV

Objavio   /  

Dr Aleksandra Marjanović
Institut za javno zdravlje

Definicija: Dobrovoljno i povjerljivo savjetovanje i testiranje na HIV je tematski centrirana i ka cilju orijentisana interakcija koja podrazumijeva povjerljiv razgovor između klijenta i savjetnika sa ciljem da se klijent osposobi da se nosi sa stresom i donosi lične odluke u vezi sa HIV/AIDS-om (WHO 1994). Uz saglasnost klijenta ono se može proširitii na bračne drugove, seksualne partnere i ostala lica koja su klijentu važna. Dobro savjetovanje pomaže osobi (klijentu) da bude autonomna, tj. sposobna da bira, donosi odluke, bude odgovorna za svoja djela, a koja su u vezi sa HIV/AIDS-om…

Definicija: Dobrovoljno i povjerljivo savjetovanje i testiranje na HIV je tematski centrirana i ka cilju orijentisana interakcija koja podrazumijeva povjerljiv razgovor između klijenta i savjetnika sa ciljem da se klijent osposobi da se nosi sa stresom i donosi lične odluke u vezi sa HIV/AIDS-om (WHO 1994). Uz saglasnost klijenta ono se može  proširitii na bračne drugove, seksualne partnere i ostala lica koja su klijentu važna. Dobro savjetovanje pomaže osobi (klijentu) da bude autonomna, tj. sposobna da bira, donosi odluke, bude odgovorna za svoja djela, a koja su u vezi sa HIV/AIDS-om. U Crnoj Gori se sprovodi u 8 savjetovališta: u Institutu za javno zdravlje: DZ Berane, Bar, Bijelo Polje, Nikšić, Kotor, Herceg Novi i Pljevlja. Model rada podrazumijeva tri komponente: razgovor prije testiranja,  testiranje i post test razgovor. Osovni ciljevi rada  savjetovališta su promovisanje  promjenu ponašanja kako bi se spriječila HIV infekcija i prenos na druge ljude i da se pruži psihosocijalna podrškaonima koji su inficiraniHIV-om.

Svijet: Ukupan broj registrovanih osoba sa HIV-om u svijetu, krajem 2015. je bilo 78 miliona, od toga 36,7 miliona su žive osobe. Svake godine u svijetu se registruje 2,1 milion novoinficiranih osoba, od toga 150000 djece (za 50% je smanjen ovaj broj u odnosu na prethodne godine). Ukupan broj umrlih tokom prošle godine je bio oko 1 milion a na terapiji se nalazi oko 17 miliona.

Crna Gora: Prva inficirana osoba je registrovana 1989 godine i od tada u Crnoj Gori ima 228 osoba inficiranih HIV-om. Od toga je 106 sa AIDS-om i 122 HIV pozitivnih a umrlih je 54. Odnos polova je 5:1. Prevalencija HIVa u Crnoj Gori je 0,035% i na osnovu toga je naša zemlja sa niskim stepenom epidemije. Međutim, neke procjene ukazuju da u CG živi trenutno 463 osobe od kojih 20%  čine žene.

hiv 1

Stigma i diskriminacija u vezi s HIV/AIDS-om su najveće smetnje prevenciji širenja virusa, osiguranju adekvatne njege, podrške i liječenja. Stigmu izaziva nedostatak razumijevanja bolesti, mitovi o prijenosu virusa, društveni strahovi u vezi sa seksualnošću, neodgovorno medijsko praćenje epidemije, činjenica da je AIDS neizlječiv, strahovi povezani sa smrću i drugo. Glavni uzročnik stigme i diskriminacije je nedovoljan nivo znanja zdravstvenih radnika ali i opšte populacije. Ovo nije svojstveno samo za naše društvo, nego se dešava i u našem okruženju, Evropi pa i u cijelom svijetu. Stigma  je najčešće uzrokovana nedovoljnim nivoom znanja, što može rezultirati nedovoljnom efikasnosti preventivnih programa na način da kreira strah od utvrđivanja vlastitog HIV statusa i to ne samo zbog straha od reakcije okoline nego i zbog straha da će informacije iz zdravstvenoga okruženja dospjeti u javnost. Sve ovo na kraju može da rezultira epidemijom i vrlo teškim posljedicama za društvo, bez obzira što smo zemlji sa niskom prevalencom.

Iz ovoga razloga cilj strateških smjernica je podizanje nivoa znanja i svjesti u opštoj populaciji, a prvenstveno među ženama generativnog doba i njihovim partnerima, o načinu vertikalne transmisije HIV infekcije i mogućnostima prevencije ali i davanje instrumenata za zdravstvene radnike za visoko kvalitetan savjetodavni rad vezan sa prevencijom HIV-a. Instrumenti za rad visokog kvaliteta su izrađeni  vodiči i protokolza PMTCT u skladu sa novim smjernicama i činjenicama na bazi dokaza. Samim povećanjem nivoa znanja i osposobljenosti zdravstvenih radnika doprinosi se efikasnosti prevencije i efikasnom tretmanu bolesti. Ujedno pravilnim postupanjem i savjetovanjem zdravstveni profesionalci doprinose smanjenju stigme i diskriminacije, ali i ne stvaranju lažni osjećaja sigurnosti tako što vezuju pojedine grupe za HIV smatrajući da oni sami nisu pod rizikom. Strateške smjernice daju okvir za djelovanje sa ciljem prevencije perinatalne HIV transmisije. Za očekivati je da će se korištenjem ovih smjernica povećati obuhvat trudnica koje će se testirati na HIV tokom prenatalnog perioda ali i podstaći partnere da učine isto. Dokazano je da i u populacijama sa niskom prevalencom HIV infekcije, skrining je najefikasnija strategija i među trudnicama. Ljekari koji se vode smjernicama moraju biti sigurni da su svrha, rizici i dobrobiti ovog testiranja dobro i dovoljno objašnjeni klijentima i da je jasno ostavljena mogućnost odluke o trudnici na ličnom nivou.

hiv 2

Četiri su  ključna elementa za prevenciju vertikalne transmisije (WHO i UNICEF, 2010.godine) i to: primarna prevencija HIV infekcije, prevencija neželjene trudnoće među HIV-pozitivnim ženama, prevencija vertikalne transmisije s majke na dijete i tretman, njega i podrška HIVpozitivnim majkama.

Trudnice se upoznaju sa rizikom ukoliko su bile izložene HIV infekciji i da HIV infekcija može preći na dijete u toku trudnoće, u toku poroda i tokom dojenja. Efektnost  intervencija kojom se redukuje transmisija HIV-a sa majke na dijete zavisi od toga da li trudnica zna svoj HIV status. Da bi dobila informaciju o svom HIV statusu  potrebno je trudnicu savjetovati da učini dobrovoljno testiranje sa savjetovanjem. Najmanje što žena mora znati je kako redukovat svoje izlaganje i izlaganje njenog partnera HIV infekciji. Potrebno je osigurati odgovarajuću medicinsku pomoć prije i u toku porodjaja  tako da se nanajmanju moguću mjeru smanji  izlaganje djeteta HIV infekciji. Mnoge žene i njihovi partneri smatraju da ne trebaju biti testirani. Razlog tome je što oni imaju veoma malo znanja o HIV infekciji i AIDS-u. Prema tome, kvalitet informacije i savjetovanja su ključni faktor koji određuju da li će se trudnica odlučiti za testiranje ili ne. Savjetovanje i informisanje trudnice je različito prije testa i nakon testa, što zavisi od potreba trudnice. Smatra se da bi trebalo uzeti u obzir savjetovanje prije testa kako pojedinačno  tako i u parovima. Poslije testa treba odvojiti informisanje i savjetovanje HIV negativnih i HIV pozitivnih trdunica i njihovih partnera odvojeno. Testiranje treba uraditi što ranije u trudnoći, u prvom trimestru prem preporukama CDC.

Strana: 1 2

    Štampaj       Email
  • Published: 108 days ago on Novembar 6, 2017
  • Objavio:
  • Last Modified: Novembar 6, 2017 @ 12:23 pm
  • Filed Under: izdanje br. 103