Broj dobrovoljnih davalaca krvi u Crnoj Gori obuhvata oko 2,50 % ukupne populacije, što nije dovoljno za obezbjeđenje sigurnih količina krvi. Preporuke Svjetske zdravstvene organizacije su da taj procenat bude iznad 4 %. Ono što dodatno zabrinjava jeste sama struktura davalaca krvi u Crnoj Gori – i dalje je prisutan veliki broj onih koji krv daju samo za člana svoje porodice, prijatelja i slično, koji spadaju u kategoriju tzv. „porodičnih davalaca” (oko 75%). Težnja je da davalaštvo krvi bude u potpunosti na dobrovoljnoj osnovi. Nijesu ni sve kategorije stanovništva ravnomjerno zastupljene među davaocima. Veoma je mali broj žena i mladih.
Definiciju dobrovoljnog davaoca krvi odredili su Međunarodno udruženje transfuziologa, Međunarodni Crveni krst i Svjetska zdravstvena organizacija i prihvaćena je u svim zemljama svijeta:
Dobrovoljni davalac krvi je osoba koja daje krv, plazmu ili ćelijske dijelove krvi, po svojoj slobodnoj volji, i ne prima za to nikakvu nadoknadu,ni novčanu niti bilo kakvu drugu koja se može smatrati zamjenom za novac.
Dobrovoljno davanje krvi sa ciljem spašavanja ljudskih života human je čin i zasniva se na principima: dobrovoljnosti, anonimnosti, neplaćenosti i solidarnosti.
11. maj – Dan dobrovoljnih davalaca krvi u Crnoj Gori 14. jun – Svjetski dan dobrovoljnih davalaca krvi
KOLIKO KOŠTA KRV?
Krv vrijedi koliko i život koji je tom krvlju spašen. Krv, kao i život, nema cijenu!
ŠTA SE KONTROLIŠE U KRVI DAVAOCA?
Za svaku jedinicu krvi obavezno se kontroliše: krvno-grupna pripadnost, prisustvo neregularnih antitijela, markeri bolesti koje se mogu prenijeti putem transfuzije krvi (transmisivne bolesti), kao što su: hepatitis B i C, AIDS (SIDA), sifilis.
KO MOŽE DA DAJE KRV?
Krv mogu da daju sve zdrave osobe starosti 18 do 65 godina, nakon osnovnog laboratorijskog i ljekarskog pregleda.
KO NE MOŽE DA DAJE KRV?
Postoje razlozi zbog kojih nekad ipak nije moguće dati krv. Uvijek moramo voditi računa kako o zdravlju i bezbjednosti primaoca tako i o zdravstvenom stanju davaoca. To su lica za koja ljekar utvrdi da boluju od akutnih i izvjesnog broja hroničnih oboljenja i kod kojih bi davanje krvi ugrozilo njihovo zdravlje ili zdravlje primaoca krvi.
Privremeno se odlaže davanje krvi u slučaju da je u pitanju:
– Osoba s lakšim akutnim bolestima (prehlade, smetnje digestivnog sistema, smanjenje nivoa gvožđa u krvi i sl.),
– Period nakon operativnih zahvata,
– Period nakon primanja transfuzija ili vakcina,
– Osoba s poremećajima krvnog pritiska,
– Žena u periodu menstruacije, trudnoće i dojenja.
Trajno se ne dozvoljava davanje krvi: osobama koje su bolovale ili sada boluju od teških hroničnih bolesti respiratornog i digestivnog sistema, bolesti srca i krvnih sudova, zloćudnih bolesti, bolesti jetre, AIDS-a, šećerne bolesti, neuroloških i psihičkih bolesti, kao i osobama s ponašanjem visokog rizika:
– Zavisnici o alkoholu ili drogama,
– Osobe koje često mijenjaju seksualne partnere (promiskuitetne osobe),
– Osobe koje su intravenskim putem uzimale opojnu drogu,
– Osobe koje su liječene zbog polno prenosivih bolesti (sifilis, gonoreja),
– Osobe koje su HIV pozitivne.
DA LI JE DAVANJE KRVI BOLNO?
Ne. Krv se daje iz vene u pregibu lakta i bolan je samo ubod igle. U odnosu na ukupan značaj i čin davanja, bol je zanemarljiv i trenutan.
DA LI JE VIŠESTRUKO DAVANJE KRVI OPASNO?
Nije! Višestruko davanje krvi ne dovodi do povećanja ili gubljenja težine, ne povećava niti smanjuje apetit, ne smanjuje niti povećava radnu sposobnost, takođe, na stvara nikakvu naviku za davanje krvi.
KAKO SE PONAŠATI POSLIJE DAVANJA KRVI?
Uobičajeno, kao i prije davanja krvi. Pored unosa dovoljno tečnosti, i ishrana i fizičke aktivnosti uobičajeni su . Poslije davanja krvi duvanske proizvode ne treba konzumirati makar 2 časa. Jedna od rjeđih ali neugodnih reakcija organizma na pušenje jeste kratkotrajni spazam krvnih sudova u mozgu, pa kod nekih, posebno mlađih osoba, može doći do blage nesvjestice i mučnine. Osobama koje se profesionalno bave opasnim poslovima (rad na visini, vožnja), preporučuje se da tog dana ne rade.
ZAŠTO SE NEKI DAVAOCI NE OSJEĆAJU DOBRO NAKON DAVANJA KRVI?
Većina zdravih osoba koje daju krv podnosi gubitak 450 ml krvi bez ikakvih nuspojava. Nuspojave su tokom davanja krvi rijetkost i opažaju se u oko 3 do 5% slučajeva davanja krvi. Nuspojave se mogu pojaviti tokom davanja, ali i do nekoliko časova nakon davanja krvi. Mogu biti blage, srednje teške i teške. Najčešće se javljaju blage nuspojave poput nelagodnosti, nervoze, zabrinutosti, ubrzanog ili dubokog disanja, bljedila i znojenja, vrtoglavice, mučnina i povraćanja. Srednje i jake propratne pojave su vrlo rijetke i opažaju se u 1 do 3% svih nuspojava. To su nesvjestica i grčevi. Najčešći uzrok nuspojava jesu strah od davanja krvi, premorenost ili neispavanost, zbog čega organizam nije u stanju da se prilagodi kratkotrajnom gubitku krvi.
Od svakog davaoca krvi uzima se 450 ml krvi. Krv se otprema u namjensku ambalažu u kojoj se već nalazi konzervans koji će omogućiti da se ona čuva do korišćenja. Da bi se svaka jedinica krvi najvaljanije upotrijebila, posebnim postupcima (centrifugiranje, separacija) mogu se izdvojiti:
• Plazma – čuva se do jedne godine, na temperaturi od
– 200C
• Eritrocitni produkti – čuvaju se do 42 dana, na temperaturi od + 40C
• Trombocitni koncentrat – čuva se do 5 dana, na sobnoj temperaturi.
ZAŠTO SE IZDVAJAJU KOMPONENTE KRVI?
Danas se mali procenat krvi koristi kao cijela krv jer ju je posebnim postupcima moguće separisati (razdvojiti) na dijelove i pacijentu dati samo onaj dio (komponentu) koja mu nedostaje. Takvo liječenje je efikasnije, jeftinije i sa manje rizika, a ostale komponente krvi mogu se dati drugim bolesnicima.
Zastupljenost krvnih grupa u našoj populaciji:
A – 41% B – 15% AB – 5% O – 39% Rh + 85%
Rh – 15%
UNAPREĐENJE DOBROVOLJNOG DAVALAŠTVA KRVI U CRNOJ GORI
Cilj je da se poveća svijest građana Crne Gore o značaju dobrovoljnog davanja krvi, čime bi se doprinijelo povećanom broju dobrovoljnih davalaca, kao i njihovoj poboljšanoj strukturi. Takođe, cilj je i da se građanima razbiju predrasude o davanju krvi i da se pozovu na samu akciju.
Krv je lijek koji se ne može proizvesti. Jedini izvor tog lijeka jeste čovjek – davalac krvi. Kada nam zatreba krv kao lijek, svi mi zavisimo od dobrovoljnih davalaca krvi. Da li će u našim bolnicama biti dovoljno rezervi krvi za liječenje bolesnika zavisi samo i isključivo od nas samih i naše spremnosti da pomognemo jedni drugima. Samo masovnost može riješiti problem davalaštva krvi. Dajmo zato krv i budimo sigurni da je u našim bolnicama ima u dovoljnim količinama za sve one kojima je potrebna, jer možda će ona sjutra trebati nama ili nekom od naših najmilijih.
Piše: dr Branka Gogić Dom zdravlja, Bijelo Polje
Dodajte komentar